Banská Štiavnica

Banská Štiavnica
	Panorama grada
	; Grb
	; Grb
	Koordinate: 48°28′N 18°54′E / 48.467°N 18.9°E
Država	Slovačka
Pokrajina	Banskobistrička
	Vlast
- Gradonačelnica	Nadežda Babiaková
	Površina
- Ukupna	46,74 km²
Visina	600 m
	Stanovništvo (31. prosinca 2006.)
- Grad	10.662
- Gustoća	228 stan./km²
Vremenska zona	CET (UTC+1)
- Ljeto (DST)	CEST (UTC+2)
Poštanski broj	96901
Pozivni broj	+421 (0)45
Registarska oznaka	BS
	Službena stranica www.banskastiavnica.sk
Zemljovid
	; Banská Štiavnica

Banská Štiavnica (njem. Schemnitz, mađ. Selmecbánya) je grad u središnjem dijelu Slovačke, južno od Zvolena i Banske Bystrice. Smješten je u središtu golemog kaldera koji je nastao urušavanjem drevnog vulkana, a njegov rub se danas zove planina Štiavnica.

Zbog izuzetno očuvane srednjovjekovne arhikteture grad je 11. prosinca 1993. upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine.

Novi dvorac iznad grada

Stari dvorac iz zraka

Povijest

Gradu duguje svoje postojanje i lokacija rudnicima posebice zlata i srebrna. Prvi rudari su došli iz Češke i Šleske. Prvi put spominje u zakonu iz 1156. kao Terra banensium.

God. 1627., ovdje se prvi put koristio barut u rudarstvu, a 1722. rudnici su se poplavili i morali su se ispumpavati za što su se koristili parnim strojem, što je bila prva uporaba parnog stroja izvan Ujedninjenog Kraljevstva. God. 1735. osnovana je rudarska škola (kasnije premještena u Beč), a 1763. ovdje je osnovan fakultet za mineralogiju koji je u drugoj polovici 19. stoljeća marginaliziran zbog mađarizacije i većina studenata odlazi u Leoben.

God. 1873. upravno se ujedinio sa susjednim gradom Banska Bela (Banská a Belá), te su ostali jedan grad sve do 1954. godine.

Kužni pil na glavnom trgu sv. Trojstva

Znamenitosti

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Zbog izuzetno očuvane srednjovjekovne arhikteture grad je 11. prosinca 1993. upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine. Središte grada je povijesni Trg Svetog Trojstva (Trojičné námestie) kojim dominira veliki kužni pil. Na trgu se nalazi Gradska vijećnica i minearološki muzej, a na njemu se često održavaju kulturne manifestacije.

Gotička Gradska vijećnica iz 14. stoljeća je od 1507. – 1679. godine obnovljena u renesansnom stilu s pripojenom kapelom sv. Ane koja je srušena u 18. stoljeću, te na njenom mjestu stoji skulptura Gospe (Panná Mária). Od 1787. – 1788., današnji barokni izgled mu je dao majstor zidar Pircker.

Dva dvorca, Stari (Starý zámok) i Novi (Nový zámok), su pretvoreni u muzeje. Otvoreni muzej rudarstva nudi 2 km dug podzemni obilazak rudnika srebra iz 17. stoljeća, dok je stari rudnik Glanzenberg još stariji, a nalazi se odmah ispod središta grada i privlači veliki broj posjetitelja još od vremena cara Franje Josipa.

Grad je okružen starim vještačkim rezorvoarima vode za rudarenje (tajchy) od kojih su 60tak izgrađeni od 15. do 18. stoljeća. Oni su povezani s više od 100 km dugom mrežom kanala. Danas ovo područje služi kao rekreacijska zona grada.

Crkva sv. Katarine i Gradska vijećnica
Gradska vijećnica
Stari dvorac iznutra
Stari dvorac
Novi dvorac

Stanovništvo

Razvoj stanovništva^[2]
Godina	1. 1. 1993.^[3]	1999.	2006.	2013.	2019.	2020.
Broj stanovnika	10.451	10.760	10.662	10.259	10.004	9922

Napomena: Ako nije drugačije naznačeno, stanovništvo je posljednjeg dana u godini.

Grad je prema procjeni stanovništva iz 2005. imao 10.662 stanovnika, dok je prema redovnom popisu stanovništva iz 2001. godine imao 10.674 stanovnika.