Atena Partenos

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir kip

Atena Partenos (grč. Ἀθηνᾶ Παρθένος; tj. „Atena Djevica[1]) je nestala krizelefantinska skulptura (zlato i bjelokost na drvenom okviru) koja je prikazivala lik grčke božice Atene, a koju je izradio znameniti kipar Fidija. Bila je visoka oko 11,5 m i smještena na istočnoj strani glavnog svetišta hrama Partenona, na Atenskoj akropoli. Izrađene su brojne replike tog kipa, kako u antičko tako i u moderno doba.

Rekonstrukcija kipa u naravnoj veličini u Kraljevskom muzeju Ontarija prema Neda Liepenu.

Kip je slijedio stare estetske kanone i odjeću (peplos), ali i neke inovacije (položaj nogu). Atena Partenos je na sebi je imala kacigu i veliki okrugli štit i koplje, smješteni na njezinom lijevom boku, pored svete zmije. U desnoj ruci, oslonjenoj na stup, držala je figuru božice pobjede, Nike. Odjeća, nakit, pribor, pa čak i postolje kipa su uređeni uglavnom sa zmijskim uzorkom i Gorgonama. Štit je unutra bio ukrašen reljefima s prizorima gigantomahije, a izvan najpoznatijim prizorima iz amazonomahije .

Bila je najštovanija skulptura grada Atene,[2] te se smatra jednim od najvećih dostignuća starogrčke skulpture. Fidija je rad na njoj započeo 447. pr. Kr.,[3] Lahar je njenu pozlatu uklonio godine 296. pr. Kr. kako bi isplatio svoje trupe, pa je poslije toga obnovljena pozlaćenom broncom; oštećena je u požaru godine 165. pr. Kr., ali je kasnije obnovljena.[4] Stajala je u Partenonu sve do 5. stoljeća kada je najvjerojatnije izgubljena u požaru. Neki izvori, pak, tvrde da je bila odnešena u Carigrad u 10. stoljeću.[5]

Izvori

  1. U nazivu se zaziva Atenino bezgrešno rođenje i zavjet djevičanstva; Sir James George Frazer, "The King of the Woods". The Golden Bough: A Study in Magic and Religion, Oxford University Press, 1998. ISBN 0-19-283541-6
  2. Atena Partenos je prikazivana na reljefima koji obilježavaju atenske sporazume, te je sljedeće stoljeće i pol bila na kovanicama helenskih monarha kako bi naglasili svoje helenske korijene; iz Hector Williams, "An Athena Parthenos from Cilicia" Anatolian Studies 27. (1977., str. 105.-110.)
  3. po Andrewu Stewartu godine 446. pr. Kr.
  4. W.B. Dinsmoor, "the repair of the Athena Parthenos" American Journal of Archaeology 38 (1934.) str. 93.-106.
  5. Gisela Richter, Sculpture and Sculptors of the Greeks, str. 220.

Vanjske poveznice