Antonio Salandra

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Antonio Salandra

Antonio Salandra (Troia, Foggia, 31. kolovoza 1853.Rim, 9. prosinca 1931.), bio je talijanski konzervativni političar. Obnašao je dužnost premijera Italije u dvije vlade u periodu između 21. ožujka 1914. i 18. lipnja 1916. godine.

Životopis

Salandra je rođen u situiranoj obitelji u Troii, a završio je pravo u Napulju.[1] Imenovan je profesorom 1876. i radio je u periodu od 1879. do 1914. s administrativnim pravon na Sveučilištu u Rimu.

Izabran je za zastupnika u talijanskom zastupničkom domu 1886., i na kraju se priklanja stranci baruna Sidneya Sonnina.[1] Radio je kao državni tajnik u nekoliko ministarstava a bio je osim toga i ministar u vladama Crispija, Sonnina i Pellouxa. Poslije obnašanja dužnosti ministra financija u Sonnininovoj vladi, 1906. udaljuje se od Sonninove stranke i priklanja lijevo orijentiranoj stranci Giovannija Giolittija. Kada je Giolitti napustio mjesto premijera 1914., Salandra je formirao konzervativnu vladu. U početku Salandrova vlada se držala neutralno u Prvom svjetskom ratu. [2]

Ministar vanjskih poslova San Giuliano bio je također član Giolittijeve vlade. Kada je San Giuliano preminuo 16. listopada 1914., Sonnino postaje ministar vanjskih poslova u Salandrovoj vladi. Poslije toga talijanska stajalište o ratnim zbivanjima se sve više podudaraju sa stajalištima trojnog saveza. Talijanska vojna industrija počinje raditi punom parom, dok istovremeno pregovaraju s Austro-Ugarskom o kompenzaciji zbog neutralnosti.[3] Italija se osim toga sve više približava Francuskoj i Engleskoj. Kada je 20. svibnja 1915. Salandrova vlada progasila oružanu intervenciju, ulaze u rat protiv Austro-Ugarske 23. svibnja 1915. godine. Istovremeno prekidaju diplomatske aktivnosti s Njemačkom.

Talijani su imali malo uspjeha u vojnim operacijama i Salandrova vlada bila je izložena jakim kritikama u parlamentu, osobito su je kritizirali socijaldemokrati. Poslije bitke na Monte Meleti, Salandrova vlada podnosi ostavku.[1]

Poslije Prvog svjetskog rata, Salandra se politički još više pomjera udesno i podržava Mussolinija.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 firstworldwar.com Pristupljeno 15. veljače 2017.
  2. First World War.com Italian Declaration of Neutrality, 2. kolovoza 1914., Pristupljeno 15. veljače 2017.
  3. Projekt Runeberg Pristupljeno 15. veljače 2017.