Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Marco Minghetti

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Marcotti Minghotti

Marco Minghetti, (Bologna, 18. studenog 1818.Rim, 10. prosinca 1886.), bio je talijanski političar.

Životopis

Minghetti je sudjelovao u pokretanju umjereno-liberalnog časopisa "Il felsineo" u Bologni 1846., a od 1847. radio je kao savjetnik za Papinsku Državu. Papa Pio IX. imenovao ga je ministrom javnih radova u kratkotrajnoj vladi Giacoma Antonellija, no ubrzo odlazi do kralja Sardinije i na bojnom polju u Lombardiji iste godine dobiva mjesto u njegovom štabu.

Minghetti se sljedećih godina u Bologni posvećuje pisanju nacional-ekonomskih radova o slobodnoj trgovini i postaje 1859., na prijedlog svog prijatelja Camilla di Cavoura, tajnik vlade u sardinijskom ministarstvu vanjskih poslova, a kasnije je bio predsjednik narodnog vijeća Romagne, čiji je zadatak bio uspostavljanje privremene vlade u Emilii-Romagni za njeno kasnije spajanje s Kraljevinim Sardinijom. Između studenog 1860. i kolovoza 1861., Minghetti je bio ministar unutarnjih poslova italije. U prosincu 1862. postaje ministar financija a poslije odlaska Luiga Carla Farinija s premijereske dužnosti, postaje premijer 1863. godine. Dogovor s Napoleonom III. o Rimskom pitanju (15. rujna 1864.), i dogovor o preseljenju rezidencije u Firencu izazivaju nezadovoljstvo u narodu, posebice u Torinu, tako da daje ostavku zajedno sa cijelom vladom, 23. rujna 1864. Od srpnja 1868. do svibnja 1869. bio je poslanik u Londonu, od svibnja do studenog 1869. ministar poljoprivrede u vladi Luigija Menabre, i kratkotrajno ministar u Beču.

U ljeto 1873., kada pada vlada Lanza-Sellas, formira desničarsku vladu, i Italija ulazi u savez s Njemačkom i pomiruje se s Austro-Ugarskom. Minghetti je bio i vrlo sposoban ministar financija, ali dešavanja u unutarnjoj politici kada je optuživan za popustljivost prema Vatikanu, prisiljavaju ga na ostavku i na mjesto premijera dolazi vođa lijevice Agostino Depretis. U talijanskom parlamentu Minghetti je bio zastupnik grada Bologne.

Među Minghettijevim djelima značajna su Della economia pubblica e delle sue attenenze colla morale e col diritto (1859.), La chiesa e lo stato (1878.), (u kojem brani Cavourov crkvenopolitički program ("Slobodna crkva u slobodnoj državi")), Rafaelov životopis (1885.) i postumno objavljeno djelo I miei ricordi (tri dijela, 1888.-90.) kao i Discorsi parlamentari (osam tomova, 1888.-90.) i Scritti vari (1896). Od 1875. bio je član švedske Akademije znanosti. U čast Minghettiju podignuti su kipovi u Rimu (1895.) i Bologni (1896).


Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Marco Minghetti.