Alniphyllum pterospermum
| Alniphyllum pterospermum | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Styracaceae |
| Rod: | Alniphyllum |
| Vrsta: | A. pterospermum |
| Dvojno ime | |
| Alniphyllum pterospermum Matsum. | |
Alniphyllum pterospermum Matsum. vrsta je listopadnog drveća iz porodice storaćevki (Styracaceae), endemična za Tajvan.[1] Raste u šumama na planinskim padinama, a odlikuje se jednostavnim, nazubljenim listovima, bijelim cvjetovima skupljenima u metličaste cvatove i duguljastim tobolcima s brojnim krilatim sjemenkama. Stabla mogu dosegnuti visinu od 15 metara. Vrstu je 1901. godine opisao japanski botaničar Jinzō Matsumura, koji je iste godine ustanovio rod Alniphyllum. Tajvanski botanički izvori za nju bilježe više narodnih naziva, među kojima je 假赤楊 (jiǎ chì yáng, u značenju „lažna joha”), koji upućuje na njezinu sličnost s johama. [2] [3]
Opis
Stablo naraste do 15 metara visine. Kora je tamnosivosmeđa, razmjerno glatka, dok su mlade grančice gusto prekrivene smeđim zvjezdastim dlačicama koje postupno otpadaju. Listovi su jednostavni, naizmjenično raspoređeni, s peteljkama dugima približno 1–2 cm. Lisna plojka jajolika je do jajoliko lancetasta, rjeđe eliptično lancetasta, duga 10–15 cm i široka 4–5 cm. Mladi listovi imaju tanku opnastu teksturu, dok stariji postaju kožasti. Osnova plojke klinasta je do široko klinasta, rub rijetko nazubljen, a vrh ušiljen. S obje strane glavne žile razvija se devet do jedanaest sekundarnih žila. Donja strana listova nešto je gušće obrasla sivkastim zvjezdastim dlačicama. [2]
Cvjetovi su skupljeni u metličaste cvatove koji se razvijaju u pazušcima listova na gornjem dijelu grančica. Cvatovi su dugi približno 8 cm i obično sadrže od deset do petnaest cvjetova. Cvjetovi su bijeli, dugi 1,3–1,6 cm, s cvjetnim stapkama dugima oko 4 mm. Pricvjetići su uski, šiljasti i rano otpadaju. [2]
Čaška je čašasta, visoka približno 6 mm, s pet uskih zubaca, izvana prekrivena sivkastim zvjezdastim dlačicama. Vjenčić ima pet duguljastih režnjeva dugih oko 13 mm i širokih približno 5 mm, gusto obraslih sivkastožutim zvjezdastim dlačicama. Prašnika ima deset, od kojih je pet duljih, a pet kraćih. Prašničke niti spljoštene su, pri osnovi srasle u cijev dugu približno 8 mm, dok su njihovi gornji dijelovi slobodni. Antere su duge oko 3 mm. Vrat tučka dug je približno 18 mm, a njuška slabo peterorežnjevita. Plodnica je gusto obrasla sivkastim dlačicama. [2]
Plod je duguljast do izduženo elipsoidan tobolac, dug približno 12 mm. Vanjski sloj usplođa blago je mesnat i pri sušenju poprima tamnosmeđu boju, dok je unutarnji sloj odrvenio. Zreli se plod otvara s pet zaklopaca. Sadrži brojne duguljaste sjemenke duge 5–7 mm, s nepravilnim opnastim krilcima na oba kraja. Prema kineskom opisu, cvate u travnju i svibnju, a plodovi dozrijevaju u kolovozu i rujnu. [2]
Razlike od drugih dviju vrsta
| Obilježje | A. pterospermum | A. fortunei | A. eberhardtii |
|---|---|---|---|
| Cvatovi | 8–15 cm | 8–20 cm | 3–5 cm |
| Čaška | oko 6 mm | 4–5 mm | oko 4 mm |
| Dlačice na listovima | sivkaste | smeđe | sivkaste do žućkaste |
| Sjemenke | 5–7 mm | 5–7 mm | oko 3,5 mm |
Sistematika i povijest
Vrstu je opisao Jinzō Matsumura 1901. godine u časopisu Botanical Magazine (Tokyo), svezak 15, na stranici 67. Njome je utemeljen novi rod Alniphyllum, pa se smatra njegovom tipskom vrstom. Tipski biljni materijal potječe iz središnjeg Tajvana.[1]
Ime pterospermum izvedeno je od grčkih riječi koje označavaju krilo i sjeme, a odnosi se na karakteristične krilate sjemenke.[3]
Vrsta je tijekom povijesti različito razgraničavana od srodne Alniphyllum fortunei. Tajvanska literatura bilježi i starije uporabe imena Alniphyllum fauriei, koje Kew danas uključuje u sinonimiju vrste A. fortunei. Kew ipak priznaje A. pterospermum kao zasebnu vrstu, prirodno rasprostranjenu samo na Tajvanu. [3]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je endemična za Tajvan. Raste u šumama na nižim i srednjim nadmorskim visinama, uglavnom do približno 650 metara, osobito na šumovitim padinama. Kineski izvori navode je i u prorijeđenim planinskim šumama.[3]
Flora of Taiwan opisuje je kao grm ili stablo visoko 3–10 metara, dok kineski izvori navode stabla do 15 metara. Takva se razlika može povezati s proučavanjem primjeraka iz različitih staništa, ali uzrok nije izričito potvrđen. [3]
Narodni nazivi
Kineski i tajvanski botanički izvori bilježe više imena:[3]
- 台湾赤杨叶 – tajvanski naziv biljke koja listovima nalikuje johi
- 假赤楊 – lažna joha
- 翼子赤楊葉 – naziv koji upućuje na krilate sjemenke
- 長葉擬赤楊 – dugolisna biljka nalik johi
- drugi lokalni kineski naziv
- Tarannasi, naziv na jeziku domorodačkog naroda Atayal. [3]
Sinonimi
Prema Kewu, za Alniphyllum pterospermum nisu navedeni sinonimi. [1]
Literatura
- Matsumura, J. (1901). Botanical Magazine (Tokyo), 15: 67.
- Huang, S. i Grimes, J. W. (1996). Styracaceae. Flora of China, 15: 263–264. Opis i ključ vrsta.
- Li, H.-L. (1998). Styracaceae. Flora of Taiwan, drugo izdanje, sv. 4. Tajvanski opis vrste i narodni nazivi.
- iPlant – morfologija i fenologija.
- Plants of the World Online – prihvaćeno ime i rasprostranjenost.