Alniphyllum fortunei
| Alniphyllum fortunei | |
|---|---|
| A. fortunei A. fortunei | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Styracaceae |
| Rod: | Alniphyllum |
| Vrsta: | A. fortunei |
| Dvojno ime | |
| Alniphyllum fortunei (Hemsl.) Makino | |
Alniphyllum fortunei (Hemsl.) Makino vrsta je listopadnog drveća iz porodice storaćevki (Styracaceae), prirodno rasprostranjena u istočnoj i jugoistočnoj Aziji.[1] Raste u mješovitim šumama suptropskih područja, a prepoznatljiva je po nazubljenim listovima, smeđim zvjezdastim dlačicama na mladim izbojcima te bijelim cvjetovima skupljenima u razmjerno velike metličaste ili grozdaste cvatove. Može narasti do 20 metara visine. Zbog obilne cvatnje i zanimljivog izgleda uzgaja se i kao ukrasno stablo, iako je u europskim vrtovima još rijetka. [2]
Opis
Stablo naraste do 20 metara visine, sa sivkastosmeđom korom i mladim grančicama gusto prekrivenima smeđim zvjezdastim dlačicama. Listovi su jednostavni, naizmjenično raspoređeni, papirnate teksture, eliptični do obrnuto jajoliki, dugi 5–15 cm, katkad do 20 cm, i široki 4–7 cm, iznimno do 11 cm. Listovi su u mladosti s obje strane obrasli smeđim zvjezdastim dlačicama, koje s vremenom mogu prorijediti. Na svakoj strani središnje žile nalazi se obično 7–12 sekundarnih žila. Rubovi lisne plojke rijetko su nazubljeni, a vrh je šiljast do ušiljen. Lisne peteljke duge su 1–2 cm.[2]
Cvjetovi su skupljeni u vršne ili pazušne grozdaste i metličaste cvatove, koji mogu dosegnuti 20 cm duljine. Cvjetne stapke duge su 4–8 mm. Pojedini cvjetovi dugi su 1,5–2 cm, s gusto sivkasto dlakavom čaškom i bijelim vjenčićem. Režnjevi vjenčića eliptični su, dugi 1–1,5 cm. Cvjetovi imaju deset prašnika, raspoređenih u dvije skupine po pet, s kraćim i duljim prašničkim nitima.[2]
Plod je duguljast do elipsoidan tobolac, dug 1–2,5 cm, isprva rijetko obrasao bjelkastim dlačicama. Sjemenke imaju opnasta krilca koja olakšavaju njihovo rasprostranjivanje. U Kini cvate od travnja do srpnja, dok plodovi dozrijevaju od kolovoza do listopada. [2]
Sistematika i povijest
Vrstu je 1889. godine opisao britanski botaničar William Botting Hemsley pod imenom Halesia fortunei, u časopisu Journal of the Linnean Society, Botany, svezak 26, na stranici 75. Japanski botaničar Tomitarō Makino premjestio ju je 1906. godine u rod Alniphyllum, objavivši danas prihvaćenu kombinaciju Alniphyllum fortunei (Hemsl.) Makino u časopisu Botanical Magazine (Tokyo), svezak 20, na stranici 93.[1]
Ime vrste povezano je s britanskim botaničkim istraživačem Robertom Fortuneom, poznatim po istraživanju flore Kine tijekom 19. stoljeća. Tijekom 20. stoljeća opisano je više vrsta, varijeteta i oblika koji su kasnije uključeni u široko shvaćenu vrstu A. fortunei. Danas Kew priznaje jedinstvenu vrstu s jedanaest sinonima, među kojima su Alniphyllum hainanense, A. macranthum i A. megaphyllum. [1]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je prirodno rasprostranjena u Assamu na sjeveroistoku Indije, južnoj i jugoistočnoj Kini, uključujući otok Hainan, na Tajvanu te u Mjanmaru, Laosu, Tajlandu i Vijetnamu. Raste u mješovitim šumama, pretežno na nadmorskim visinama od 200 do 2200 metara.[2]
Zbog bijelih cvjetova i dekorativnog lišća uzgaja se u botaničkim vrtovima i arboretumima. U Veliku Britaniju unesena je već u 19. stoljeću, ali je ondje ostala rijetka. Primjerci uzgojeni iz sjemena dobivenog iz Šangajskog botaničkog vrta 1993. godine uspješno rastu u Cornwallu. Odrasla stabla mogu podnijeti blaže zime, no osjetljivost na jače mrazove ograničava njezin uzgoj u hladnijim područjima. [2]
Rasprostranjenost i ekologija u Vijetnamu
Vijetnamski botanički izvori navode nalazišta u pokrajinama Cao Bằng, Lạng Sơn, Quảng Ninh, Thái Nguyên, Hà Giang, Lào Cai i Sơn La.[3]
Biljka raste u svijetlim tropskim i suptropskim šumama, od nizina do približno 1800 m nadmorske visine. Voli svjetlost i vlažna, plodna tla, brzo raste te se dobro obnavlja sjemenom na otvorenim površinama, osobito nekadašnjim poljoprivrednim zemljištima.[3]
- Cvatnja u Vijetnamu: ožujak – travanj.
- Dozrijevanje plodova: rujan – listopad.
Uporaba
Drvo je svijetlocrvenkastosmeđe, mekano, lagano i sitne strukture. Upotrebljava se za izradu olovaka, šibica, dasaka, jednostavnih građevinskih elemenata i poljoprivrednog alata.[3]
Vijetnamska baza bilježi i tradicionalnu uporabu korijena, grana i listova u liječenju reumatskih tegoba i oteklina. [3]
Sinonimi
Kew navodi 11 sinonima.[1] Homotipski sinonim:
- Halesia fortunei Hemsl. (1889.)
Heterotipski sinonimi:
- Alniphyllum buddleifolium Hu & H.T.Chang (1948.)
- Alniphyllum fauriei G.Perkins (1907.)
- Alniphyllum fortunei var. calvescens Chun & F.C.How (1974.)
- Alniphyllum fortunei var. hainanense (Hayata) C.Y.Wu (1957.)
- Alniphyllum fortunei f. hypoglaucum C.Y.Wu (1957.)
- Alniphyllum fortunei var. megaphyllum (Hemsl. & E.H.Wilson) C.Y.Wu (1957.)
- Alniphyllum fortunei var. microcarpum C.Y.Wu (1957.)
- Alniphyllum hainanense Hayata (1915.)
- Alniphyllum macranthum G.Perkins (1902.)
- Alniphyllum megaphyllum Hemsl. & E.H.Wilson (1906.)
Narodni nazivi
Vijetnamska baza navodi čak četiri narodna naziva:[3]
- Bồ đề xanh lá nhẵn
- Bồ đề vỏ đỏ
- Chi giông
- Chi jon mua
Literatura
- Hemsley, W. B. (1889). Halesia fortunei. Journal of the Linnean Society, Botany, 26: 75–76.
- Makino, T. (1906). Alniphyllum fortunei. Botanical Magazine (Tokyo), 20: 93.
- Hwang, S. M. i Grimes, J. W. (1996). Styracaceae. Flora of China, 15: 253–271. Elektroničko izdanje i ključ vrsta.
- Grimshaw, J. i Bayton, R. (2009). Alniphyllum fortunei.