Alniphyllum eberhardtii
| Alniphyllum eberhardtii | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Styracaceae |
| Rod: | Alniphyllum |
| Vrsta: | A. eberhardtii |
| Dvojno ime | |
| Alniphyllum eberhardtii Guillaumin | |
Alniphyllum eberhardtii Guillaumin vrsta je listopadnog drveća iz porodice storaćevki (Styracaceae), rasprostranjena u južnoj Kini i Vijetnamu. Raste u mješovitim i sekundarnim šumama te na šumskim rubovima, a može dosegnuti visinu od 30 metara. Prepoznatljiva je po velikim, nazubljenim listovima, čija je donja strana prekrivena gustim sivkastim ili žućkastim zvjezdastim dlačicama, te po kratkim, zbijenim metličastim cvatovima. Drvo se u područjima prirodne rasprostranjenosti upotrebljava u graditeljstvu i za izradu različitih alata. [1]
Opis
Stablo naraste od 10 do 30 metara u visinu, s deblom promjera do 30 cm. Mlade grane i lisne peteljke gusto su prekrivene smeđim ljuskama, koje postupno otpadaju pa stariji dijelovi postaju gotovo goli. Listovi su jednostavni i naizmjenični, s peteljkama dugima približno 1–2 cm. Lisna plojka duguljasto je eliptična do eliptično lancetasta, duga 10–18 cm i široka 5–8 cm, papirnate teksture, s klinastom do široko klinastom osnovom, sitno nazubljenim rubom i šiljastim do ušiljenim vrhom. Donja strana gusto je prekrivena sivkastim do žućkastim zvjezdastim dlačicama, dok je gornja rjeđe dlakava ili gola. Sa svake strane glavne žile nalazi se 11–15 sekundarnih žila.[2]
Cvjetovi su skupljeni u kratke, zbijene metlice duge 3–5 cm, s približno 10–30 cvjetova. Cvjetne stapke duge su 1–2 mm. Pojedini cvjetovi dosežu duljinu od oko 1,5 cm. Čaška je duga približno 4 mm, gusto prekrivena žućkastim zvjezdastim dlačicama, s jajoliko lancetastim zupcima dugima oko 2 mm. Režnjevi vjenčića duguljasti su do eliptični, dugi 1–1,3 cm. Prašničke niti međusobno su srasle u cijev dugu približno 1 cm, a antere su duge oko 3 mm. Vrat tučka dulji je od vjenčića.[2]
Plod je duguljast tobolac dug 7–12 mm, isprva rijetko prekriven bjelkastim dlačicama, a poslije gotovo gol. Sjemenke su duge približno 3,5 mm. Vrsta cvate u ožujku i travnju, dok plodovi dozrijevaju od srpnja do rujna. [3] Prema Flora of China, cvate u ožujku i travnju, dok vijetnamski botanički izvori navode cvatnju u prosincu i siječnju.[4]
Biljka je u Vijetnamu zabilježena od pokrajina Lào Cai, Hà Giang i Cao Bằng do Kon Tuma. Raste u vlažnim tropskim vazdazelenim šumama, do 1500 m nadmorske visine. Drvo se upotrebljava za građevinske radove, šibice, olovke i proizvodnju papirne mase. Navodi se kao rijetka vrsta predložena za zaštitu. [4]
Sistematika i povijest
Vrstu je opisao francuski botaničar André Guillaumin u časopisu Bulletin de la Société Botanique de France, svezak 70, na stranici 885. Svezak nosi godinu 1923., ali je objavljen 1924. godine. Ime vrste dano je prema prezimenu Eberhardt, a pripada malom azijskom rodu Alniphyllum, koji je Jinzō Matsumura ustanovio 1901. godine.
Alniphyllum eberhardtii jedna je od triju prihvaćenih vrsta roda. Od srodnih vrsta A. fortunei i A. pterospermum razlikuje se osobito kraćim, zbijenijim cvatovima, kratkim cvjetnim stapkama i manjim sjemenkama. Dok druge dvije vrste uglavnom razvijaju cvatove duge 8–20 cm, cvatovi vrste A. eberhardtii dosežu samo 3–5 cm. [5]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je prirodno rasprostranjena u kineskim pokrajinama Yunnan i Guangxi te u Vijetnamu. Raste u mješovitim šumama, sekundarnim šumskim zajednicama i na šumskim rubovima, uglavnom na nadmorskim visinama od 600 do 800 metara.[1]
Može se pojavljivati kao pionirska vrsta na napuštenim poljoprivrednim površinama, gdje se uspješno prirodno obnavlja. Njezino se drvo lokalno koristi kao građevni materijal i za izradu alata.[1]
U europskim botaničkim vrtovima uzgoj vrste pokazao se zahtjevnim, osobito zbog osjetljivosti na hladne i suhe zimske uvjete. [3]
Sinonimi
Kew ne navodi sinonime za Alniphyllum eberhardtii.[5]
Narodni nazivi
- Bồ đề xanh – vijetnamski narodni naziv vrste. Doslovno bi značio približno „zeleno bodhi-stablo”.[4]
- Lá dương đỏ Sa Pa – drugi naziv koji se navodi, povezan s područjem Sa Pa u sjevernom Vijetnamu. [4]
Literatura
- Guillaumin, A. (1923., objavljeno 1924.). Izvorni opis vrste. Bulletin de la Société Botanique de France, 70: 885.
- Huang, S. i Grimes, J. W. (1996). Styracaceae. Flora of China, 15: 263–264. Flora of China – elektroničko izdanje.
- Elliott, A. (2018). Alniphyllum eberhardtii. Trees and Shrubs Online.
- Plants of the World Online – Alniphyllum eberhardtii.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Trees and Shrubs, pristupljeno 18. listopada 2026.
- ↑ 2,0 2,1 Flora of China, pristupljeno 18. listopada 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Flora of China, pristupljeno 18. listopada 2026.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Trung tâm Dữ liệu Thực vật Việt Nam, pristupljeno 18. listopada 2026.
- ↑ 5,0 5,1 Kew, pristupljeno 18. listopada 2026.