Alkoholni pojasevi Europe su područja Europe u kojima predladavaju ljubitelji pojedinih pića - piva, vina ili votke.
Votkin pojas
Votkim pojas nema oštrih granica, no najčešće se u njega svrstavaju sljedeće države:
- Nordijske države (Finska, Norveška, Island, Švedska i Grenland, ali ne i Danska)[1]
- Baltičke republike (Estonija, Latvija i Litva)
- Poljska[2]
- Bjelorusija
- Rusija
- Ukrajina
- Mongolija (po nekima)
Nekolicina država Europske Unije koje spadaju u pojas proizvode više od 70% votke u EU.[1]
Zemlje votkinog pojasa imaju hladniju klimu, a južna granica votkinog pojasa otprilike se poklapa sa siječanjskom izotermom od -2°. S iznimkom Ukrajine i nekih regija južne Rusije, uzgoj vinove loze je nemoguć ili vrlo težak bilo gdje u votkinom pojasu.
U svojoj knjizi o SSSR-u[3], Alex de Jonge objašnjava njegov koncept "geoalkohologije". On se posebno bavi ruskim specifičnostima pripadnosti samo votkinom pojasu i nedostatatkom ruskog i sovjetskog pivskog pojasa. Osim po najomiljenijem piću, votkin pojas je specifičan i po češćim ciljanim opijanjima u usporedbi sa ostatkom Europe.[4]
No, međutim, u mnogim državama koje povijesno pripadaju votkinom pojasu, pivo je drugo piće po popularnosti. Stanovnici Finske i Švedske piju dvostruko više alkohola kroz pivo, nego kroz votku.[5] Poljska stranka ljubitelja piva (koja je osvojila 16 mjesta na izborima 1991.) je utemeljena na ideji da se protiv alkoholizma može boriti prelaskom s kulture pijenja votke na kulturu piva. I zaista, u Poljskoj je 1998. godine pivo po popularnosti preraslo votku.[6] U Rusiji, godišnja potrošnja piva je u periodu od 1995. do 2006. narasla sa 12 litara po glavi na čak 67 litara (godišnje), no to još uvijek manje od potrošnje votke.
Pojam "votkin pojas" došao je u središte zbivanja 2006. godine, tijekom "rata za votku" [7] unutar Europske Unije, oko standardizacije votke: zemlje votkinog pojasa su zahtjevale da se jedino pića proizvedena od žitarica i krumpira mogu nazivati votkom, u skladu s dugogodišnjom tradicijom proizvodnje votke.[1] [8][9] "Schnellhardtov kompromis", nazvan po predlagaču, Horstu Schnellhardtu, predviđa da se votke koje se ne proizvode od žitarica, krumpira i molase označavaju sa "Votka proizvedena od ...".[7]
Pivski pojas
"Pivski pojas" je područje Europe gdje postoji kultura ispijanja piva.[10] Pivski se pojas nalazi sjeverozapadno od votkinog pojasa i sjeveroistočno od vinskog pojasa.[11][12]
Pivski pojas uključuje sljedeće zemlje: Belgija, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Danska, Njemačka, Austrija, Luksemburg, Češka, Slovačka, Poljska (koja također spada u votkin pojas, vidi gore), sjeverni i istočni švicarski kantoni i francuske regije Elzas, Lorena i Nord-Pas-de-Calais, te departman Ardennes.[13]. Spomenute francuske regije, jugozapadi dio Njemačke i dijelovi Austrije ujedno spadaju i u vinski pojas. Pivo je također popularnije od votke i vina i u SAD-u, Kanadi, na Novom Zelandu te u Australiji, što je posljedica povijesnih veza sa Ujedinjenim Kraljevstvom.
Jugoistočna Europa je područje preklapanja pivskog i vinskog pojasa, pa Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Kosovo i Albanija pripadaju objema pojasima.
Povijesno, može se reći da je kultura pijenja piva prisutna u zemljama koje su bile pod slabijim utjecajem Rimskog imperija, te sa hladnijom klimom i žitaricama kao glavnom poljoprivrednom kulturom.
Vinski pojas
"Vinski pojas" je područje Europe gdje je vino tradicionalno najpopularnije alkoholno piće. Nalazi se južno od pivskog i votkinog pojasa.[11][12][14][15] Vinski se pojas može ugrubo definirati kao pojas između 41° i 44° sjeverne geografske širine[16], 30° i 50°N,[17] ili 35° i 50/51°N.[18] Države vinskog pojasa su Španjolska, Portugal, Italija, Mađarska, Moldova, Gruzija, Grčka, Crna Gora Makedonija, Bugarska, San Marino, Švicarska, Rumunjska i Francuska. Pored toga, južni dio Velike Britanije, jugozapadna Njemačka i dijelovi Austrije se također smatraju dijelom vinskog pojasa, ili na prijelazu prema pivskom pojasu[13]. Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Kosovo i Albanija pripadaju i pivskom i vinskom pojasu.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Alexander Stubb, The European Vodka Wars (Arhivirano 15. veljače 2012.), članak u časopisu Blue Wings iz prosinca 2006.
- ↑ "Krakow Beverages", krakow-info.com
- ↑ Alex de Jonge, "Staljin i oblikovanje Sovjetskog saveza", Collins, (1986), ISBN 0688047300, the relevant excerpt online (Arhivirano 28. rujna 2007.)
- ↑ "Alcohol Alert Digest", Institut za proučavanje alkohola, UK.
- ↑ ALCOHOL IN POSTWAR EUROPE: A DISCUSSION OF INDICATORS ON CONSUMPTION AND ALCOHOL-RELATED HARM
- ↑ CONDITIONS OF ALCOHOLIC BEVERAGES CONSUMPTION AMONG POLISH CONSUMERS
- ↑ 7,0 7,1 Vodka war: "MEPs serve up a compromise cocktail", članak vijesti Europarlamenta
- ↑ "EU Farm Chief Warns of Legal Action in Vodka Row" (Arhivirano 10. ožujka 2007.), članak Reutersa od 25. listopada 2006.
- ↑ "A spirited war: The search for the real vodka", International Herald Tribune, 23. studenog 2006.
- ↑ Geeraerts, Dirk (1999). "Beer and semantics". Unutar Leon de Stadler, Christoph Eyrich (ed.). Issues in cognitive linguistics: 1993 proceedings of the International Cognitive Linguistics Conference. Walter de Gruyter. str. 35. ISBN 3110152193. http://books.google.co.uk/books?id=KHXyiIbucW4C&pg=PA35&dq=%22Beer+belt%22+%2B%22wine+belt%22&num=100&client=firefox-a&sig=ACfU3U0XfBhjL73tpC1dKGqkoeJD1kiuzA#PPA35,M1 Pristupljeno 26. lipanj 2008.
- ↑ 11,0 11,1 BBC: Euro MPs spurn 'pure vodka' bid
- ↑ 12,0 12,1 BBC: Brussels braced for vodka battle
- ↑ 13,0 13,1 Belgium, country of beer!
- ↑ The Economist: In vino veritas
- ↑ Slate: Go North, Young Grapes
- ↑ Wines of Canada. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2008.. http://www.canadianvintners.com/woc/ontario.html Pristupljeno 4. studenoga 2009.
- ↑ Introduction To NZ Wines. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2007.. http://www.barlowschoice.com/terroir.html Pristupljeno 4. studenoga 2009.
- ↑ Philp, Robert Kemp (1867). A Journey of Discovery All Around Our House. Houlston & Wright. str. 51. http://books.google.co.uk/books?id=E_ZOAAAAMAAJ&pg=PA51&dq=%22Wine+belt%22&num=100&client=firefox-a Pristupljeno 26. lipnja 2008