Abas Arslanagić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Abas Arslanagić
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Osobne informacije
Puno ime Abas Arslanagić
Rođenje 2. rujna 1944.
Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Derventa
Visina 192 cm
Klub
Trenutačni klub Flag of Bosnia and Herzegovina.svg RK Borac Banja Luka
Položaj trener
Reprezentacija
1969.- Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija (igrač)
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija (izbornik)
Flag of Croatia.svg Hrvatska (izbornik)
Katar (izbornik)
BiH (izbornik)
Trenerska karijera
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija (juniori)
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija (seniori)
Flag of Croatia.svg Hrvatska
RK Bosnamontaža Prijedor
RK Metaloplastika Šabac
Flag of Austria.svg SG Handball West Wien
Borac (Banja Luka)
Katar
BiH
Bosna (Sarajevo)
Badel Zagreb
RK Medveščak Zagreb
RK Lokomotiva Zagreb
Sport Lisboa e Benfica
Laško
Osvojena odličja
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Svjetska prvenstva
bronca Francuska 1970. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
bronca DR Njemačka 1974. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
Olimpijske igre
zlato Munchen 1972. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
bronca Seul 1988. Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija (trener)

Abas Arslanagić (Derventa, BiH, 2. rujna 1944.) je nekadašnji rukometni vratar, trener, profesor tjelesne kulture i športski novinar. Danas je trener banjalučkog Borca. Otac je hrvatske rukometne reprezentativke Maide Arslanagić.

Igračka karijera

Počeo se baviti rukometom s 14 godina, 1958. godine u svom rodnom gradu u lokalnom klubu Partizanu iz Dervente,[nedostaje izvor] da bi tek četiri godine kasnije u Partizanu[1] iz Beograda počeo profesionalnu karijeru. Godinu dana kasnije, odlazi u Banju Luku[1] gdje se stvarala jedna nova generacija i momčad, s kojom će osvojiti mnoge naslove, između ostalog i naslov europskog prvaka 1976. godine. Službeno je za Borac odigrao 232 utakmice, gdje je kao vratar postigao 18 golova. S klubom je osvojio 4 nacionalna prvenstva i 5 kupova u bivšoj državi od 1972. do 1976. godine.[2] Za reprezentaciju Jugoslavije je prvi put zaigrao 1969. u Ljubljani protiv Njemačke, za koju će ukupno odigrati 125 utakmica i postići jedan pogodak.[2] S reprezentacijom je osim zlatne medalje na olimpijadi u Münchenu 1972. osvojio i dvije bronce na svjetskim prvenstvima 1970. i 1974. godine.[2] Imao je dva nastupa za selekciju Svijeta. [2]

Arslanagić je poznat po tome što je uveo neke novine u načinu kako se brani rukometni gol. Pri branjenju sedmeraca prvi je počeo izlaziti s crte na tri metra gdje bi digao ruke iznad glave. Isto je primijenio pri branjenju udaraca s krila kako bi smanjio kut pod kojim se može uputiti lopta. Bio je specijalist u branjenju sedmeraca. I ostali vratari su primijenili neke njegove tehnike koje su u upotrebi i dan danas.

Trenerska karijera

Trenerskim se poslom bavi još otkad je bio aktivni igrač. Vodio je juniore Borca iz Banje Luke i djevojčad Mladosti iz Banje Luke.[3] Poslije blistave igračke karijere bio je i trener Borca u nekoliko navrata, pa jedno vrijeme izbornik jugoslavenske seniorske (trener vratara - srebro na SP 1982. u Dortmundu, zlato na SP 1986. u Zürichu, izbornik - bronca na OI 1988. u Seulu) i juniorske reprezentacije (trener vratara - zlato na SP 1981. u Portu).[3] Poslije Domovinskog rata bio je izbornik Hrvatske (5. mjesto na EP u Sevilli 1996.), Katara (4. mjesto na AP u Hiroshimi 1991.) i Bosne i Hercegovine (2003.).[3] Kratko je radio kao trener u sarajevskoj Bosni[3] gdje je u jednoj godini osvojio i Prvenstvo i Kup. Osim Bosne trenirao je i Badel iz Zagreba,[3] Medveščak,[3] Lokomotivu iz Zagreba,[nedostaje izvor], Sport Lisboa e Benfica iz Portugala,[nedostaje izvor] Metaloplastiku iz Šapca,[3] Bosnamontažu iz Prijedora[3], Laško iz Slovenije,[nedostaje izvor] RK Krško,[3] RK Zvečevo[3] i još dosta klubova. Danas trenira banjalučki Borac i živi na relaciji Zagreb - Banja Luka.

Izvori


Vanjske poveznice