2. armija(njem. 2. Armee / Armeeoberkommando 2 / A.O.K. 2) je bila vojna formacija njemačke vojske u Prvom svjetskom ratu. Tijekom Prvog svjetskog rata djelovala je na Zapadnom bojištu, te je sudjelovala u nekim od najznačajnijih bitaka koje su se vodile na navedenom ratištu.
Povijest
Druga armija formirana je 2. kolovoza 1914. sa sjedištem stožera u Hannoveru. Njezinim prvim zapovjednikom postao je general pukovnik Karl von Bülow kojemu je načelnik stožera bio general bojnik Otto von Lauenstein. Na početku rata sastojala se od šest korpusa i to Gardijskog, VII., X., VII. pričuvnog, X. pričuvnog i Gardijskog pričuvnog korpusa te je bila jačine od oko 260.000 ljudi. Druga armija se nalazila na desnom krilu njemačkog rasporeda, te je, sukladno Schlieffenovom planu, trebala podržavati napredovanje 1. armije kroz Belgiju, te njezino okruživanje lijevog krila francuske vojske i Pariza.
Druga armija je na početku rata brzo napredovala kroz Belgiju. tako je započela opsadu Namura, kojeg je brzo i osvojila 23. kolovoza 1914., te se u Bitci kod Charleroia (21. kolovoza 1914.) sukobila sa francuskom 5. armijom po zapovjedništvom Charlesa Lanrezaca prisilivši istu na povlačenje. Nakon toga 2. armija se ponovno sukobila sa francuskim i britanskim snagama u Bitci kod La Cateaua (26. kolovoza 1914.), te je u Bitci kod St. Quentina (29. kolovoza 1914.) ponovno prisilila francusku 5. armiju na povlačenje. Jedinice 2. armije sudjelovale su i u opsadi tvrđave Maubeuge koju su i osvojile 7. rujna 1914. godine.
Napredovanjem 1. i 2. armije stvorila se međutim, između njih praznina od 50-ak kilometara. Saveznici su to primijetili, te su napali njemačke armije koje su u Prvoj bitci na Marni (5. – 12. rujna 1914.) porazile i prisilile na povlačenje. Nakon povlačenja saveznici su nastavljajući ofenzivu napali 2. armiju kada je ona zauzela položaje na rijeci Aisnei, ali su njihovi napadi u Prvoj bitci na Aisnei (13. – 28. rujna 1914.) odbijeni, nakon čega je došlo do razdoblja rovovskog ratovanja.
U ožujku 1915. zapovjednik 2. armije Karl von Bülow pretrpio je srčani udar, te ga je na mjestu zapovjednika zamijenio general pješaštva Fritz von Below. Fritz von Below je zapovijedao 2. armijom na početku savezničke ofenzive na Sommi. Tijekom Bitke na Sommi (1. srpnja – 18. studenog 1916.), 2. armija se radi suzbijanja britanske ofenzive toliko povećala da je 19. lipnja 1916. od njezinog lijevog (sjevernog) krila ponovno formirana ranije raspuštena 1. armija. Fritz von Below postao je zapovjednikom novoformirane 1. armije, dok je novim zapovjednikom 2. armije postao general topništva Max von Gallwitz. U prosincu 1916. Gallwitza na mjestu zapovjednika zamjenjuje general konjice Georg von der Marwitz koji 2. armijom zapovijedao tijekom Bitke kod Cambraia (20. studeni - 8. prosinac 1917.) u kojem su britanske snage pokušale intenzivnom uporabom artiljerije i tenkova probiti njemačku frontu u čemu nisu uspjele obzirom da su jedinice 2. armije protunapadom povratile izgubljeni teritorij.
Zajedno sa novoformiranom 17. armijom, te također novoformiranom 18. armijom, 2. armiji je bila namijenjena presudna uloga u odlučnoj njemačkoj ofenzivi (Kaiserschlacht) na Zapadnom bojištu kojom je njemački glavni stožer želio ostvariti presudnu pobjedu prije nego što na bojište pristignu američke snage. Druga armija je tako sudjelovala Drugoj bitci u Pikardiji (21. ožujka - 5. travnja 1918.) ili Operaciji Michael, prvom napadu od pet njemačke Proljetne ofenzive. Navedeni napad bio je samo djelomično uspješan jer, iako su savezničke snage bile uzdrmane, odlučujući rezultati nisu bili postignuti. Saveznicima su nanijeti veliki gubici, ali veliki gubici su zadobile i njemačke snage koje ih nisu mogle nadoknaditi kao saveznici kojima je polako u pomoć pristizala američka vojska.
Nakon neuspjeha njemačke Proljetne ofenzive saveznici ojačani pristiglim američkim jedinicama krenuli su u protunapad, te je 2. armija u Bitci kod Amiensa (8. – 11. kolovoza 1918.) pretrpjela težak poraz koji je Ludendorff nazvao "crnim danom za njemačku vojsku". Njemačka fronta je u navedenoj bitci probijena u širini od 24 kilometara, te je 2. armija prisiljena na povlačenje. Druga armija je nakon toga pretrpjela poraze u Bitci kod Bapaumea (21. kolovoz – 1. rujan 1918.) i Bitci kod St. Quentina (22. rujna – 9. listopada 1918.) nakon čega je Marwitza na mjestu zapovjednika 2. armije zamijenio general pješaštva Adolph von Carlowitz. Nakon završetka rata 2. armija je 13. siječnja 1919. rasformirana u Gemblouxu.
Hermann Cron, Imperial German Army 1914-1918: Organisation, Structure, Orders of Battle, Helion & Company ltd., 2002., str. 79 John Ellis, Michael Cox, The World War I Databook, Aurum Press Ltd., 2001., str. 177-183 Ian Sumner, The First Battle of the Marne 1914, Osprey publishing, 2010., str. 22 Andrew Robertshaw, Somme 1 July 1916: Tragedy and Triumph, Osprey publishing, 2006., str. 29 Randal Gray, Kaiserschlacht 1918: The Final German offensive, Osprey publishing, 2002., str. 19
Za druga značenja, pogledajte 2. armija..svg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
