ʻUmi-a-Liloa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
ʻUmi-a-Liloa
kralj Havaja (Aliʻi Aimoku)
Supruge Kulamea
Makaalua
Kapukini
Piʻikea
Mokuahualeiakea
Ohenahena
Pinea
Djeca
Kealiiokaloa
Keawenuiaumi
Kumalae
Otac Liloa
Majka Akahiakuleana
Rođenje 1470.
Smrt 1525.
Datoteka:Starr 040723-0250 Dubautia sp..jpg
Umi je bio kralj otoka Havaji, prikazanog na slici

Umi (havajski ʻUmi-a-Liloa = "Umi, sin Liloe") (1470. – 1525.) bio je Aliʻi Aimoku (kralj) otoka Havaji ("Veliki otok").[1]

Životopis

Umi je rođen 1470. godine. Njegov je otac bio kralj Liloa,[2] a majka žena iz naroda, Akahiakuleana.

Liloa je imao zakonitu suprugu i s njom sina Hākaua, ali je na jednom putovanju sreo Akahiakuleanu i spavao s njome, te je ona rodila Umija.

Dječak je odrastao s majkom i njezinim mužem, svojim očuhom. Majka mu je otkrila da mu je pravi otac Liloa kad je odrastao.

Umi je upoznao svog oca i on ga je priznao. Upoznao je i polubrata koji ga je zamrzio. Ubrzo nakon šta je Līloa priznao ʻUmija kao svog sina, dao je ʻUmija obrezati.[3]

Hakau je ʻUmija jako mrzio, kao što je mrzio sve muškarce koji su bili ljepši od njega. Na kraju su ga seljaci ubili kamenovanjem. Umi je tada žrtvovao svog brata i njegove pristaše te je preuzeo vlast.

Nakon što je Piʻilani, kralj Mauija, umro, naslijedio ga je sin Lono-a-Piilani. Njegov je mlađi brat došao na Umijev dvor jer je Umi bio oženjen njegovom sestrom; bio mu je šogor. Umi je pozvao sve plemiće i pripremio se za invaziju na Maui.

Umi je bio vrlo religiozan i nagradio je svećenike, učinivši ih bogatima. Sagradio je i hramove.

Supruge i djeca

Umi je imao mnogo žena:

  • Kulamea
  • Makaalua
  • Kapukini (polusestra)
  • Piʻikea
  • Mokuahualeiakea
  • Ohenahena
  • Pinea (polunećakinja)

Njegovi sinovi:

Njegove kćeri:

  • Kapunanahunui
  • Nohova
  • Kapulani Kapukini
  • Kamolanui
  • Akahiilikapu
  • Aihakoko Amauaikookoo

Reference

  1. ↑ Royal family tree of Hawaiian kings and chiefs
  2. ↑ Abraham Fornander, An Account of the Polynesian Race: Its Origin and Migrations, Rutland, VT: Charles E. Tuttle Company, 1969.
  3. ↑ Memoirs of the Bernice Pauahi Bishop Museum of Polynesian Ethnology and Natural History
  4. ↑ Sheldon Dibble. History and general views of the Sandwich Islands' mission.