Žuta gorgonija
| Žuta gorgonija | |
|---|---|
| Datoteka:Yellow gorgon (Eunicella cavolinii).JPG | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Blizu ugroženosti (nt) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Cnidaria |
| Razred: | Octocorallia |
| Red: | Malacalcyonacea |
| Porodica: | Eunicellidae |
| Rod: | Eunicella |
| Vrsta: | E. cavolini |
| Dvojno ime | |
| Eunicella cavolini Koch, 1887 | |
| Sinonimi | |
| Gorgonia cavolini (Koch, 1887) Gorgonia blancoana (Barreiro, 1917) | |
.JPG){kind=link}
Eunicella cavolini, poznata kao žuta gorgonija, morsko stabalce,[1] žuta rožnjača ili bradavičasta rožnjača,[2] vrsta je koralja iz porodice Eunicellidae prisutna u Sredozemnom moru.
Osnovna obilježja
Polipi žute gorgonije čine vrlo razgranate kolonije visine do 62 cm.[3] Polipi su veličine do 2 mm i raspoređeni u četiri reda na svakoj grani.[4] Kolonije su lepezaste s nepravilnim, cilindričnim granama koje većinom rastu u istoj ravnini okomito u odnosu na smjer dominantnih morskih struja. Kolonija također može imati oblik nerazgranatih štapića.[1] Sa supstratom je povezana proširenom bazom. Grane su kratke i debljine oko 3 mm. Cenenhim ove vrste je žuto-narančaste boje, a polipi su bijelo-žuti.[4] Skelet žute gorgonije je građen od visokomagnezijskog kalcita i skleroproteina gorgonina koji je karakterističan za gorgonije te im istovremeno daje čvrstoću i elastičnost.[5] Često je zamijenjena za vrlo rijetku vrstu Eunicella verrucosa.[1]
Rasprostranjenost i staništa
Ova vrsta je rasprostranjena u cijelom Mediteranu, te je jedna od najčešćih vrsta u mediteranskim zajednicama čvrstoga dna.[3] Prisutna je u šupljinama stijena počevši od 0,5 m dubine, a na slobodnim stijenama od 15 do 100 m dubine. Često preferira sjenovita mjesta.[1]
Biologija
Žuta gorgonija je filtrator, hrani se organskim tvarima, česticama hrane i manjim organizmima suspendiranim u stupcu vode koji do njih dolaze strujanjem vode.[5] Kolonijalna organizacija ove vrste omogućava da nutrijenti koje ulove samo neki polipi mogu prehraniti cijelu koloniju.[4]
Razmnožavanje je spolno i nespolno pupanjem. Gorgonije su razdvojena spola. Oplodnja se događa u gastrovaskularnoj šupljini ženke, nakon čega nastaje slobodno plivajuća ličinka planula veličine 2 do 3 mm. Planule se oslobađaju pri kraju ljeta te se nakon par tjedana provedenih u stupcu vode pričvršćuju za pogodno dno. Kolonije rastu pupanjem 1 do 2 cm godišnje.[4]
Ugroženost
Unatoč činjenici da je vrlo česta, ova je vrsta slabo istražena. Trenutno je trend veličine populacija u opadanju te je zabilježena povećana stopa mortaliteta u određenim područjima. Neki od uzroka masovnih pomora žutih gorgonija su temperaturne anomalije, destruktivni utjecaj ribarenja, zaostala ribolovna oprema i cvjetanja algi. Navedeni čimbenici zajedno sa sporim rastom i dugim životnim vijekom ove vrste dodatno doprinose njenoj ugrozi.[6]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Riedl, Rupert (2010) Flora e fauna del Mediterraneo.
- ↑ Morsko stabalce - Eunicella cavolinii. dalibor-andres.from.hr 0. Pristupljeno 2026-05-08.
- ↑ 3,0 3,1 • Nepoznat parametar:
issue
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Eunicella cavolini | DORIS. doris.ffessm.fr 0. Pristupljeno 2026-05-08.
- ↑ 5,0 5,1 WoRMS - World Register of Marine Species - Eunicella cavolini (Koch, 1887). www.marinespecies.org 0. Pristupljeno 2026-05-08.
- ↑ Eunicella cavolini (Mediterranean assessment). The IUCN Red List of Threatened Species 0. 2015 1. Pristupljeno 8. svibnja 2026.