Željko Sabol

Ovo je glavno značenje pojma Željko Sabol. Za pravnika i grafologa. pogledajte Željko Sabol (1942.).

Željko Sabol (Bjelovar, 28. studenoga 1941. - Zagreb, 5. rujna 1991.), bio je hrvatski književnik, slikar, tekstopisac i autor šansona, likovni kritičar, leksikograf i povjesničar umjetnosti.

Životopis

Željko Sabol rodio se u Bjelovaru 1941. godine. U rodnom gradu završio je gimnaziju, a diplomirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1967. godine. Bio je kustos Gradskog muzeja u Bjelovaru, jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske Bjelovar, tajnik Izdavačkog odbora i urednik glasila Rusana. Antologijsku pjesmu Kad izgovorim tvoje ime, prvi put je objavio u Hrvatskom tjedniku, 1971. godine, zatim u prvom broju Rusana, glasila Ogranka Matice hrvatske Bjelovar. Kad je ta ista pjesma objavljena u čakovečkom Hrvatskom kolendaru, cjelokupna neprodana naklada je zabranjena, a protiv Željka Sabola, pokrenut je sudski proces, koji je zahvaljujući Igoru Mandiću i Juri Kaštelanu obustavljen. Odlazi šikaniran u Zagreb, gdje postaje umjetnički voditelj galerije Forum 1975., a kasnije urednik Likovne enciklopedije, Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža". Bio je član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra PEN-a.

Nagrižen ozbiljnom bolešću i jer nije mogao podnijeti velikosrpsku agresiju na Hrvatsku izvršio je samoubojstvo 1991. godine.

Pokopan je na starom bjelovarskom groblju sv. Andrije u Bjelovaru.

Književno stvaralaštvo

Objavio je više knjiga pjesama, polemika i kritika. Za gimnazijskih dana objavljuje prvu pjesmu, prvu likovnu kritiku i prvi prikaz jedne knjige u lokalnim novinama, Bjelovarskom listu u kojemu je s prekidima surađivao sve do 1990. godine. Kao student bio je urednikom kulturne rubrike Studentskog lista i Poleta. Mnoge su njegove šansone uglazbljene (Ostala si uvijek ista, Stare ljubavi, Prijatelji stari, gdje ste, Proljeće bez tebe, Nije bilo lako, Samo simpatija i druge) a izvodili su ih poznati izvođači kao što su Mišo Kovač (album Uvijek ima nešto dalje), Tereza Kesovija, Gabi Novak, Ibrica Jusić. Arsen Dedić prvi je uglazbio Sabolove verse, a prvi izvođač jedne njegove pjesme, Pusti me da spavam, bila je Gabi Novak.

Slikarsko stvaralaštvo

Već kao gimnazijalac uspješno se bavio slikanjem. Od sedam njegovih ulja na platnu, iz 1959. godine, četiri su u privatnom posjedu obitelji Višković iz Dobrinja te bjelovarskih i jedne zagrebačke obitelji, jedna od slika poklonjena je bjelovarskom muzeju.

Kad izgovorim tvoje ime

Kad izgovorim tvoje ime

Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA preda mnom je lice onog koji se podrijetla svoga odrekao pa ostaje sam na putu, zatravljen pred ponorima ne sjeća se svojih mrtvih, onih što su sve iskusili nevjeru i omču, kajanje i prijetnju i slijedi slijepo sunce što se zorom diže nad tvoje gluhe uvale, nad tvoje prazne kolijevke nikada u tvome srcu nije bilo toliko nesreće nikada u tvome tijelu nije bilo toliko metaka nikada u tvojim snovima nije bilo manje ljubavi za prah iz koga iznikosmo i koji će nas jednom natrag pozvati. Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA tu čudnu riječ što stoljećima sam je samo sricao i pođem bosonog kroz tvoje šume, hridi, šikarje kuće bez ljudi, posjed bez gospodara sakrivat ću se kao uhoda i mahovinu naći da me ne bi korak odao pred došljacima koji sretni u pijanstvu ne žele ništa znati, ništa čuti, ništa vidjeti i kada trijezni budu neće se zapitati odakle teku tvoje rijeke i u koji se ocean slijevaju još samo jednom javit ću se glasom i znati da je prošao moj vijek. Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA umjesto bajke preda mnom se prostire pustinja strah i varka, ili smijeh u vječnom zaboravu napustiti ću gradove i živjeti gdje nema ljudske stope domahujući konjanicima koji silaze sa vrha planine govor njihov, sastavljen od zapovijesti, ne mogu razumjeti mi ostajemo oči u oči i uvijek ćemo tako ostati jer molitva i kletva jednako su teške a vrijeme prije sna i vrijeme kad se gube prijatelji već je tako blizu da me topot taj zaglušuje ja sadih stabla, a oni nose crne sjekire i traže mjesta na kojima je bila zapisana istina o zemlji gdje ni cvijeće više rasti ne može. Kad izgovorim tvoje ime: HRVATSKA grane se uznemire i zmija pojavi iz mojih njedara za ugriz pravi čas, svi tragovi su već u prašini a gorka kap na ovoj usni dovoljna je da me omami ja te prizivam, i otkrivam u nedaćama koje me okružuju, pretvarajući čitav svijet u sjenu tvoga lika, sazdanog od kamena i soli hladnoća je već tolika da se naše ruke jedva pokreću u očima bez sjaja naziremo strane svijeta a ja ne znam kamo da se vratim jer što je jučer bilo danas više nema važnosti na ovom otoku gdje u nekom zaklonu nas čeka posljednji dio zakopanog blaga: SRETNA HRVATSKA. Željko Sabol (1971).

Spomen

• Na zgradi Gimnazije u Bjelovaru, Matica hrvatska postavila mu je spomen-ploču.
• U rujnu 2008. godine na Trgu hrvatskih branitelja u Bjelovaru postavljena je skulptura Pjesnik pjesniku, autora Simonea Mocennia Becka posvećena Željku Sabolu.

Djela

• Dio po dio, Mladost, Zagreb, 1963.
• Opreke, Mladost, Zagreb, 1966.
• Kao krug na vodi, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1969.
• Krila teška krila, August Cesarec, Zagreb, 1975.
• Sve je skriveno u tvome imenu: soneti, vlastita naklada, Zagreb, 1979.

Posmrtno

• Bez nas, (Izabrane pjesme, priredio Milan Mirić), Erasmus naklada, Zagreb, 1997.
• Lelek ispod ruševina, (Izabrane pjesme, priredio Davor Šalat), Riječ, Vinkovci, 2005.
• Antologijske pjesme Željka Sabola katalog izložbe: uz 70. obljetnicu pjesnikova rođenja, (autorica izložbe i teksta Tina Gatalica), Narodna knjižnica "Petar Preradović", Bjelovar, 2011.

Nagrade

• 1958.: Prva nagrada za poeziju, na natječaju zagrebačkoga srednjoškolskog lista Polet.

Vanjske poveznice

• Josip Bratulić, U spomen Željku Sabolu (1941–1991). Zaljubljenik u Hrvatsku. Vijenac, broj 197, 20. rujna 2001.