Éric Abidal
| Éric Abidal | ||
|---|---|---|
| ||
| Država |  Francuska
| |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Éric Abidal | |
| Rođenje | 11. srpnja 1979. | |
| Visina | 186 cm | |
| Trenutačni klub | igračka mirovina | |
| Položaj | branič, lijevi vezni | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1999. – 2000. | Lyon Duchère | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 2000. – 2001. 2000. – 2002. 2002. – 2004. 2004. – 2007. 2007. – 2013. 2013. – 2014. 2014. |
Monaco B AS Monaco Lille Olympique Lyonnais FC Barcelona AS Monaco Olympiakos |
8 (0) 22 (0) 62 (0) 76 (0) 125 (2) 26 (0) 9 (0) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 2004. – 2013. | Francuska
|
67 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Éric Sylvain Bilal Abidal (Lyon, 11. srpnja 1979.) je umirovljeni francuski nogometaš kojem je posljednji klub za koji je igrao bio grčki Olympiakos.[1]
Klupska karijera
Abidal je počeo igrati u Lyon-La Duchereu, ekipi iz predgrađa Lyona. Profesionalnu karijeru je počeo u AS Monacu, a debi je imao 16. rujna 2000. U prvoj sezoni je nastupio 22 puta. Prešao je u OSC Lille gdje se opet susreo sa svojim bivšim trenerom, Claudeom Puelom, a tamo je imao 62 nastupa. Krajem 2004., vratio se u svoju rodnu regiju, došao je u Olympique Lyonnais, koji je tada bio osvajač dvije uzastopne titule francuskog prvaka. Dok je igrao za Lyon, smatralo ga se jednim od najboljih bočnih igrača u francuskoj ligi. U Lyonovoj obrani igrao je s Francuzima Gregoryjem Coupetom, Françoisom Clercom i Anthonyjem Reveillere te s dva Brazilca, Crisom i Caçapom. Dana 30. lipnja 2007. je prešao u FC Barcelonu za 15 mil. eura, nakon što je za medije izjavio da neće trenirati ako ne dobije transfer iz Lyona, a potpisao je četverogodišnji ugovor i uzeo broj 22, s obzirom da je njegov broj iz Lyona, 20, bio zauzet od strane Deca. Barcelonin predsjednik, Joan Laporta, također je spomenuo kako se Abidalov ugovor može otkupiti za 90 mil. eura, a ako FC Barcelona u bilo kojoj od iduće četiri sezone osvoji Ligu prvaka, Lyon će dobiti bonus od 500.000 eura. Nakon Barcelone, Abidal je proveo jednu sezonu u francuskom Monacu.[2]
Reprezentacija
Abidal ima 67 nastupa za francusku reprezentaciju, a debitirao je 18. kolovoza 2004. Usprkos brojnim ozljedama i nesuglasicama s FIFA-om u posljednjih nekoliko sezona, Abidal je igrao na SP-u 2006., a igrao je svaku utakmicu svih 90 minuta, osim utakmice s Togom, kad je bio suspendiran zbog dva žuta kartona u prethodne dvije utakmice. U toj utakmici ga je zamijenio Mickaël Silvestre. Kad su u finalu Francuska i Italija došle do jedanaesteraca, Abidal je pucao treći jedanaesterac za Francusku te ga je pogodio, ali je njegova reprezentacija izgubila 5-3 i osvojila drugo mjesto.
Naslovi
- La Liga: 2009., 2010., 2011., 2013.
- UEFA Liga prvaka: 2009., 2011.
- Kup kralja: 2009., 2012.
- Španjolski superkup: 2009., 2010., 2011.
- UEFA superkup: 2009., 2011.
- FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo: 2009., 2011.
Izvori
- ↑ Éric Abidal potpisao za Olympiakos, vecernji.hr, preuzeto 5. srpnja 2014.
- ↑ Éric Abidal potpisao za Monaco, vecernji.hr, preuzeto 8. srpnja 2013.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
