Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Triarilmetanska bojila

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Malahitno zelena.
Kristalno ljubičasta kao otopina.
Fuksin u vodenoj otopini.
Fluorescein.
Umjetno plavo bojilo ili jarko plava E133.

Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O , odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.

Priprema

Od mnogobrojnih preparativnih mogućnosti upotrebljavaju se za industrijsku proizvodnju trifenilmetanskih bojila uglavnom još samo ove tri metode:

  • kondenzacija aromatskih aldehida s arilaminima ili fenolima u bezbojne spojeve, takozvane leuko-spojeve, koji oksidacijom prelaze u bojilo. Ono se izolira kao sol s nekom kiselinom ili kao dvosol s nekom metalnom soli. Na primjer za pripravu malahitnog zelenila kondenzira se dimetilanilin s benzaldehidom, pa se nastala leukobaza (4,4'-tetrametildiaminotrifenilmetan) oksidira olovnim peroksidom u bojilo.
  • oksidacija nekog difenilmetanskog spoja u odgovarajući supstituirani difenilkarbinol (takozvani "hidrol") i kondenzacija ovog s nekim aminom aromatskog reda, fenolom ili naftolom, odnosno naftalensulfonskom kiselinom, u leuko-spoj, koji se oksidacijom prevodi u bojilo. Difenilmetanski spoj se oksidira pomoću manganova dioksida i sumporne kiseline, a nastali hidrol se iz otopine ne izolira. Na primjer Naphthalingrun V (C. I. 44025) priprema se oksidacijom 4,4/-tetrametildiaminodifenilmetana u 4,4'-tetrametildiaminodifenilkarbinol ("Michlerov hidrol"), koji se u 15%-tnoj sumpornoj kiselini kondenzira s naftalen-2,7-disulfonskom kiselinom, a zatim se leuko-spoj oksidira olovnim peroksidom u bojilo i prevede u dinatrijsku sol.
  • kondenzacija 4,4/-tetrametildiaminobenzofenona, "Michlerova ketona", (CH3)2N·C6H4·CO·C6H4·N(CH3)2, ili njegovih analoga s aromatskim spojevima, u prisutnosti fosfornog oksiklorida ili tionilklorida. Za kondenzaciju se može upotrijebiti i sirova reakcijska smjesa dimetilanilina s fozgenom kao u produkciji "Michlerova ketona", s time da kao sredstvo za kondenzaciju u tom slučaju služi suvišak fozgena. Pretpostavlja se da u ovom

postupku nastaju iz "Michlerova ketona" i upotrijebljenih kiselinskih klorida intermedijarni spojevi tipa ketonklorida, koji se ne izoliraju (na primjer (CH3)2N·C6H4·C·C8H4·N(CH3)2 u slučaju upotrebe fozgena). Tom se metodom, na primjer, proizvodi kristalna ljubičasta (njem. Krystallviolett kondenzacijom dimetilanilina s Michlerovim ketonom.

Ostale preparativne metode, i modifikacije navedenih, nemaju tehnološkog značenja.

Podjela

Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana.

Diamino-derivati trifenilmetana

Od diamino-derivata trifenilmetana valja u prvom redu spomenuti malahitno zelenilo, C.I. 42000. Patent plavo V, C.I. 42051, priprema se kondenzacijom m-hidroksibenzaldehida sa 2 mola dietilanilina, sulfuriranjem i oksidacijom, a dolazi na tržište kao kalcijeva sol. Uz upotrebu benzaldehid-2,4-disulfonske kiseline i dietilanilina nastaje Patentblau VF, C.I. 42045; ako se mjesto dietilanilina uzme etilbenzil-anilin, dobiva se Patentblau A, C.I. 42080.

Triamino-derivati trifenilmetana

Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalna ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida sa 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stepena feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), vodeno plava ili Wasserblau (C.I. 42755) i metilno modrilo ili Tintenblau (C.I. 42780).

Amino-hidroksi-derivati trifenilmetana

Bojila iz grupe amino-hidroksi-derivata trifenilmetana su sva ljubičasta i modra. Chromoxanbrillantviolett SB, C.I. 43550, dobiva se kondenzacijom p-klorbenzaldehida s o-krezotinskom kiselinom, oksidacijom i naknadnom kondenzacijom s p-toluidinom. Ako se o-krezotinska kiselina kondenzira s dietilanilinom, nastaje Chromoxanbrillantviolett RE, C.I. 43565.

Hidroksi-derivati trifenilmetana

Hidroksi-derivati trifenilmetana obuhvaćaju manji broj proizvoda, kao na primjer Chromoxanreinblau B, C.I. 43830, koji se proizvodi kondenzacijom o-krezotinske kiseline s 2,6-diklorbenzaldehidom.

Difenil-naftilmetanski derivati trifenilmetana

Od difenil-naftilmetanskih derivata treba spomenuti Viktoriareinblau BO, C.I. 42595 (iz 4,4'-tetraetildiaminobenzofenona i N-c til-anaftilamina) i Naphthalingrün V, C.I. 44025 kao diaminoderivate, a Chromoxanazurolblau R, C.I. 44100 (dobiven kondenzacijom o-krezotinske kiseline s formaldehidom i oksidacijom u prisutnosti R-kiseline), kao hidroksi-derivat. [1]

Izvori

  1. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Triarilmetanska bojila.