Simbolizam

Simbolizam
	Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.

Simbolizam (francuski: symbolisme^[1]) je umjetnički pokret 19. i početka 20. stoljeća. Po svojim glavnim osobinama blizak je romantizmu, a želio se odvojiti od naturalizma i realizma, unošenjem nesvjesnog i duhovnog.

Bio je to međunarodni pokret koji se proširio Europom, a umjetnici tog razdoblja željeli su oživjeti sadržaje proistekle iz pjesništva, mitologije i psiholoških istraživanja. Vodeću ulogu odigrali su francuski umjetnici u polemici o estetici. Simbolizam ideje crpi iz klasičnih i biblijskih mitova, srednjovjekovnih legendi i La Fontaineovih basni; taj stil bavi se egzotičnim temama i istražuje teme smrti. Slike sadrže mnoštvo pojedinosti i bogate su bojama.

Simbolizam u književnosti

Simbolizam se razvio ponajprije u francuskoj književnosti, a najznačajnijim pretečom i utemeljiteljem simbolizma drži se Charles Baudelaire. Kao povijesno-stilska odrednica odnosi se ponajprije na posve određenu formu pjesništva, jezik kojega se definira u suprotnosti s jezikom proze. Jezik je simbolističkoga pjesništva sugestivan i teško razumljiv, s posebnim naglaskom na zvučnosti i simbolici, na štetu izravne denotacije i opisnosti. Simbolizam je obilježen „kultom ljepote” i slijedi načelo umjetnosti radi umjetnosti (larpurlartizam). Pjesnici simbolizma njegovali su ideju „čistoga pjesništva” (Stéphane Mallarmé), u kojem ritam i zvuk stiha razbijaju svakodnevna značenja upotrijebljenih riječi, pretvarajući ih u simbole kojih je značenje nedokučivo. Simbolizmu je svojstveno isticanje značaja pjesništva u otvaranju mogućnosti posebne vrste spoznaje pjesničkim simbolima. Pjesništvo omogućuje čitatelju da razumno i osjećajno spozna ono što bez njegove simboličke djelatnosti ne bi bilo poznato. Uz Mallarméa, najznačajniji su francuski simbolisti bili Arthur Rimbaud i Paul Verlaine. Simbolizam je manje ili više izrazito zastupljen i u ostalim europskim književnostima (Rainer Maria Rilke, Maurice Maeterlinck, Andrej Bjeli, Aleksander Aleksandrovič Blok, William Butler Yeats, Oscar Wilde, i dr.)^[1].

Simbolisti

(prema godini rođenja)

Auguste Villiers de l'Isle-Adam (1838.-89.)
Stéphane Mallarmé (1842.-98.)
Paul Verlaine (1844.-96.)
Arthur Rimbaud (1854.-91.)
Georges Rodenbach (1855.-98.)
Innokenty Annensky (1855.-1909.)
Emile Verhaeren (1855.-1916.)
Jean Moréas (1856.-1910.)
Albert Samain (1858.-1900.)
Rémy de Gourmont (1858.-1915.)
Gustave Kahn (1859.-1936.)
Albert Giraud (1860.-1929.)
Jules Laforgue (1860.-87.)
Rachilde (1860.-1953.)
João da Cruz e Sousa (1861.-1898.)
Antoni Lange (1861.-1929.)
Paul Adam (1862.-1920.)
Maurice Maeterlinck (1862.-1949.)
Stuart Merrill (1863.-1915.)
Fyodor Sologub (1863.-1927.)
Francis Viélé-Griffin (1863.-1937.)
Henri de Régnier (1864.-1936.)
Albert Aurier (1865.-1892.)

Dmitry Merezhkovsky (1865.-1941.)
Albert Mockel (1866.-1945.)
Vjačeslav Ivanov (1866.-1949.)
Konstantin Bal'mont (1867.—1942.)
Otokar Březina (1868.-1929.)
Zinaida Gippius (1869.-1945.)
Paul Valéry (1871.-1945.)
Paul Fort (1872.-1960.)
Alfred Jarry (1873.-1907.)
Tadeusz Miciński (1873.-1918.)
Valery Bryusov (1873.–1924.)
Jurgis Baltrušaitis (1873.-1944.)
Mikalojus Konstantinas Čiurlionis (1875.-1911.)
Stanisław Korab-Brzozowski (1876.-1901.)
Maximilian Voloshin (1877.-1932.)
Renée Vivien (1877.-1909.)
Josip Murn Aleksandrov (1879.-1901.)
Émile Nelligan (1879.-1941.)
Aleksander Aleksandrovič Blok (1880.–1921.)
Andrej Bjeli (1880.-1934.)
George Bacovia (1881.-1957.)
Mateiu Caragiale (1885.-1936.)
Dimcho Debelyanov (1887.-1916.)

Simbolizam u likovnoj umjetnosti

Simbolizam u književnosti je u biti drugačiji od simbolizma u likovnoj umjetnosti, iako se oni preklapaju u više točaka. U slikarstvu, simbolizam je zapravo nastavak istih mističnih težnji u romantičarskoj tradiciji, koja podrazumijeva umjetnike kao što su: Caspar David Friedrich, Fernand Khnopff i John Henry Fuseli, te je još više povezan sa samosvjesno tamnom i intimno dekadentnom stranom ovog pokreta. Postojale su odvojene skupine simbolističkih slikara i kipara kao što su: Gustave Moreau, Gustav Klimt, Ferdinand Hodler, Mikalojus Konstantinas Čiurlionis, Odilon Redon, Pierre Puvis de Chavannes, Henri Fantin-Latour, Edvard Munch, Félicien Rops, i Jan Toorop. Zapravo, simbolizam u slikarstvu je imao dalekosežniji utjecaj nego u književnosti, te je imao sljedbenike u Rusiji (Mihail Vrubelj, Nicholas Roerich, Viktor Borisov-Musatov, Martiros Sarjan, Mihail Nesterov, Leon Bakst), Meksiku (Frida Kahlo), te u SAD-u (Elihu Vedder, Remedios Varo, Morris Graves i David Chetlahe Paladin). U kiparstvu se često Auguste Rodin smatra najistaknutijim predstavnikom premda je njegov simbolizam suptilan. Simbolistički slikari su koristili mitološke scene i prizore iz snova kao likovni jezik duše, u potrazi za evokativnim slikama koje bi istaknule statički svijet tišine. Simboli koje su koristili ne pripadaju općoj ikonografiji, već su izrazito osobni, privatni, tajnoviti i nedokučivi. Više kao filozofija, nego umjetnički pravac, simbolizam je utjecao na aktualne pravce poput art nouveaua i Les Nabis. Istražujući snovite prizore, simbolisti su prelazili granice između vremena i drugih kultura, poput mnogih modernih i suvremenih umjetnika.

Umjetnici

George Frederic Watts (1817.-1904.)
Pierre Puvis de Chavannes (1824.-1898.)
Gustave Moreau (1826.-1898.)
Arnold Böcklin (1827.-1901.)
Henri Fantin-Latour (1836.-1904.)
Odilon Redon (1840.-1916.)
John William Waterhouse (1849.-1917.)
Jacek Malczewski (1854.-1929.)
Félicien Rops (1855.-1898.)
Mihail Vrubelj (1856.-1910.)
Fernand Khnopff (1858.-1921.)
Franz Stuck (1863.-1928.)
Leon Spilliaert (1882.-1946.)

Ferdinand Hodler (1853.-1918.)
Jan Toorop (1858.-1928.)
Gustav Klimt (1862.-1918.)
Edvard Munch (1863.-1944.)
Lucien Lévy-Dhurmer (1865.-1953.)
Jean Delville (1867.-1953.)
Konstantin Bogaevsky (1872.-1943.)
Hugo Simberg (1873.-1917.)
Mikalojus Čiurlionis (1875.-1911.)
Emile Bernard (1868.-1941.)
Paul Gauguin (1848.-1903.)
Ze'ev Raban (1890.-1970.)

Simbolizam u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se simbolizam razvio početkom 1890-ih. U hrvatskoj književnosti elementi simbolizma izraženi su u djelima A. G. Matoša i V. Vidrića. Začetnik simbolizma u hrvatskoj umjetnosti bio je Bela Čikoš-Sesija, a zamjetan je kod R. Auera, V. Bukovca te osobito skupine Medulić, koja je nadahnuće pronalazila u nacionalnoj epici (Tomislav Krizman, Miroslav Rački, Emanuel Vidović, Ivan Meštrović i Toma Rosandić). Uz Meštrovića, najznačajniji kipar hrvatskog simbolizma bio je Robert Frangeš-Mihanović^[1].

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 simbolizam, Hrvatska enciklopedija LZMK, Pristupljeno 25. srpnja 2017.

Poveznice

Modernizam (književnost)

Vanjske poveznice

Hrvatska moderna, hrvatskijezik.eu; pristupljeno 25. rujna 2017.
Francuski simbolisti, brodarica.net; pristupljeno 25. rujna 2017.

[HELZMK-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 simbolizam, Hrvatska enciklopedija LZMK, Pristupljeno 25. srpnja 2017.

[1]

Simbolizam
Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe. Smrt grobara (Carlos Schwabe) iz 1895. je likovni skup simbolističkih motiva - Anđeo smrti, nedirnuti snijeg i dramatični pokreti likova izražavaju simbolističke težnje metafizičke preobrazbe.