Caspar David Friedrich

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Caspar David Friedrich (5. rujna 1774., Greifswald7. svibnja 1840., Dresden) je njemački slikar i grafičar; najvažniji predstavnik romantizma u Njemačkoj i često smatran za najvažnijeg njemačkog umjetnika svoje generacije[1].

Tetschen Altar ili Križ u gori, 1807., 115 × 110.5 cm, Gemäldegalerie, Dresden
Friedrichovo prvo važnije djelo koje raskida s tradicijom prikazivanja oltarnog križa smještajući ga u krajolik.

Životopis

Brodolom Nade, 1824., ulje na platnu, 126.9 × 96.7 cm, Kunsthalle, Hamburg.

Caspar David Friedrich je rođen kao šesto od desetero djece u Greifswaldu, lučkom gradiću u Švedskoj Pomeraniji koji su Prusi anektirali 1815. god. Djetinjstvo mu je obilježeno tragedijom: majka mu je umrla kad mu je bilo sedam godina, mlađa mu je sestra umrla sa samo dvadeset mjeseci, a brat se utopio pokušavajući mu spasiti život u nesreći na klizanju. Studirao je kod J. G. Quistropa na kopenhagenskoj Akademiji umjetnosti, jednoj od najvažnijih u Europi, a potom se preselio u Dresden (1798.). Zajedno s Ph. O. Rundgeom C. D. Friedrich je važan i za književni krug oko Heinrich von Kleista, Novalisa i drugih njemačkih romantičarskih književnika. Njegovim slikama su se divili prijatelj Goethe, a otkupljivao je pruski kralj Fridrik Vilim III., na nagovor 15-godišnjeg princa, koji je kasnije postao Fridrik Vilim IV., a kupovali su ih i car Nikola i veliki knez Aleksandar. No, ipak je Friedrich umro u siromaštvu, i to „napola lud”[2]. Sahranjen je na groblju Svetog trojstva u Dresdenu.

„Nisam toliko slab da podlegnem zahtjevima svog vremena koje je u suprotnosti s mojim uvjerenjima. Ja stvorim čahuru oko sebe i puštam da drugi urade to isto. Ostavit ću vremenu da pokaže što će od toga biti: sjajni leptir ili crv.”
([3])


Proslavljen je tek u kasnom 19. stoljeću, a do 1920-ih njegove slike su otkrili ekspresionisti, a 1930-ih i nadrealisti i egzistencijalisti. Usponom nacizma ranih 1930-ih isticana je njegova vrijednost, a padom nacizma palo je i zanimanje za njegove slike jer su doživljavane kao nacionalističke. Tek je 1970-ih C. D. Friedrich ponovno priznat kao ikona njemačkog romantičarskog pokreta i slikar međunarodnog značaja.

Djela

Lutalica iznad mora magle, 1818., 94.8 × 74.8 cm, Kunsthalle, Hamburg.

Prva djela C. D. Friedrich je radio u sepiji i crtežu, a u ulju ostvaruje impozantni Tretschen-Altar (Križ u planini). Najveći domet postiže u krajolicima, magličastim marinama, prizorima brodovlja, stijena, ledenih santi, gotičkih ruševina, i to stvaranjem određene atmosfere, služeći se simboličnim elementima (Brodolom Nade; Krajolik s dugom; Greiswaldska luka). Osobitu pozornost je poklanjao nijansama boja. U Friedrichovim slikama čovjek je često smješten u omalovažavajućem položaju naspram dominantnog krajolika (Lutalica iznad mora magle) koji, po riječima povjesničara Christophera Johna Murraya, „upravlja gledateljevim pogledom prema metafičkim dimenzijama”[4].

Njegov suvremenik, francuski kipar David d'Angers (1788.–1856.) ga je opisao kao čovjeka koji je pronašao „tragediju krajolika”[5].

„Ono što slikari krajolika vide u stotinu stupnjeva okolne prirode pokušavaju bez milosti utisnuti u vidik od 45 stupnjeva. Nadalje, ono što je u prirodi razdvojeno velikim prostorima, ugužvano je u prostor koji se prelijeva i preopterećuje oko, stvarajući neugodan i neukusan utjecaj na gledatelja.”
(Timothy Mitchell, "Caspar David Friedrich's Der Watzmann: German Romantic Landscape Painting and Historical Geology", The Art Bulletin 66 (3), 1984., str. 452.–464. doi:10.2307/3050447, JSTOR 3050447)


Izvori

  1. William Vaughan, German Romantic Painting, Yale University Press, New Haven, 1980., str. 65. ISBN 0-300-02387-1
  2. Philip B. Miller, "Anxiety and Abstraction: Kleist and Brentano on Caspar David Friedrich", Art Journal 33 (3), 1974., str. 205.–210., doi:10.2307/775783, JSTOR 775783
  3. John Russell, Art born in the fullness of age, The New York Times, 23. kolovoza 1987.
  4. Christopher John Murray, Encyclopedia of the Romantic Era, 1760-1850, Taylor & Francis, London, 2004., str. 338. ISBN 1-57958-422-5
  5. William Vaughan, Friedrich, Oxfordshire: Phaidon Press, Oxford, 2004. ISBN 0-7148-4060-2

Vanjske poveznice

{