RMS Titanic

Titanic
RMS Titanic isplovljava iz Southamptona 10. travnja 1912.
Državna pripadnost: Ujedinjeno Kraljevstvo
Klasa i vrsta	prekooceanski putnički brod
Naručitelj	White Star Line
Brodogradilište	Harland and Wolff, Belfast, Sjeverna Irska
Kobilica položena	31. ožujka 1909.
Porinuće	31. svibnja 1911.
Nabavljen	2. travnja 1912.
Stavljen u službu	10. travnja 1912.
Status	potonuo
Matična luka	Liverpool, UK
Glavne osobine
Istisnina	52.310 tona
Dužina	269,1 m
Širina	28,2 m
Visina	53,3 m (od kobilice do vrha dimnjaka)
Gaz	10,5 m
Pogon	24 dvostrana i pet jednostranih kotlova koji pogone dva naizmjenična parna motora za bočne propelere i niskotlačnu turbinu za središnji propeler: 46.000 ks
Brzina	uobičajena: 21 čv. (39 km/h) maksimalna: 24 čv. (44 km/h)
Ukrcana plovila	20 čamaca za spašavanje (dovoljno za 1.178 ljudi)
Kapacitet	2.435 putnika (3.327 s posadom)
Posada	892 člana

Ovo je glavno značenje pojma RMS Titanic. Za druga značenja pogledajte Titanic (1997).

RMS Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svog prvog putovanja iz Southamptona u New York. Procjenjuje se da je u to vrijeme na brodu bilo 2.224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1.500 poginulo što čini jednu od najgorih komercijalnih pomorskih katastrofa u novijoj povijesti. RMS Titanic bio je najveći brod kada je stavljen u službu i drugi od triju brodova tzv. Olimpijske klase prekooceanskih brodova koje je naručila tvrtka White Star Line. Sagrađen je u brodogradilištu Harland and Wolff u Belfastu. Thomas Andrews, glavni pomorski arhitekt brodogradilišta i dizajner Titanica, poginuo je u katastrofi.

Titanicom je zapovjedao kapetan Edward Smith koji je također poginuo. Brod je prevozio neke od najimućnijih ljudi svijeta, kao i stotine iseljenika iz Ujedinjenog Kraljevstva, Skandinavije i cijele Europe koji su htjeli započeti novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Smještaj za putnike prvoga razreda bio je vrhunac udobnosti i raskoši, s teretanom, bazenom, knjižnicom, otmjenim restoranima i prekrasnim kabinama. Marconijeva bežična telegrafija visoke snage omogućavala je putnicima slanje brzojava i komunikaciju s drugim brodovima. Premda je Titanic imao naprede sigurnosne značajke poput vodonepropusnih pregrada i daljinski zatvaranih vodonepropusnih vrata, zbog zastarjelih pomorskih sigurnosnih propisa imao je čamaca dovoljno za samo 1.178 ljudi, što je trećina njegovog kapaciteta. Brod je imao 16 soha (malih dizalica) za čamce koji su mogli spustiti po tri čamca svaki, ukupno 48 čamaca. Međutim, Titanic je nosio samo 20 čamaca, četiri od kojih su bili pomoćni i za vrijeme nesreće izuzetno problematični za lansirati zbog njihove nepristupačnosti sohama.

Nakon isplovljavanja iz Southamptona 10. travnja 1912., Titanic je pristao u Cherbourg u Francuskoj i Queenstown (danas Cobh) u Irskoj prije nego što se zaputio prema New Yorku. 14. travnja, četvrtog dana putovanja i otprilike 600 kilometara južno od Newfoundlanda, udario je ledenjak u 23:40 sati po brodskom vremenu. Sudar je prouzrokovao savijanje ploča trupa prema unutra duž prve polovice desne strane broda i voda je počela prodirati u pet od šesnaest vodonepropusnih odjeljaka; brod može izdržati samo četiri poplavljena odjeljka. Zatim, uslijedilo je ukrcavanje putnika i nekih članova posade u čamce od kojih su mnogi spušteni djelomično popunjeni. Većina muškaraca je ostala na brodu zbog protokola "prvo djeca i žene" koji je uveden prije evakuacije. U 2:20 sati, brod se prepolovio između trećeg i četvrtog dimnjaka i potonuo s preko tisuću ljudi koji su još uvijek bili na njemu. Za samo manje od dva sata nakon što je Titanic potonuo, Cunardov brod RMS Carpathia stigao je i iz vode izvukao 705 preživjelih.

Novost o katastrofi ostavila je cijeli svijet u šoku i bijesu zbog ogromnog gubitka života i regulatornih te operativnih grešaka koji su do njega doveli. Javne istrage u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Sjedinjenim Američkim Državama koje su uslijedile dovele su velikih poboljšanja u pomorskoj sigurnosti. Jedna od najvažnijih posljedica je utvrđivanje Međunarodnog sporazuma za sigurnost života na moru (SOLAS) 1914. godine, koji dan danas osigurava pomorsku sigurnost. Također, uvedeno je nekoliko novih telegrafskih propisa diljem svijeta kako bi se u budućnosti izbjegle mnoge pogreške u komunikaciji - bez kojih se moglo mnogo više putnika spasiti.

Olupina Titanica otkrivena je 1985. godine (više od 70 godina nakon katastrofe) tijekom misije američke vojske. Brod se prepolovio i putem raspadao do dna na 3.784 m. S olupine su izvađene tisuće artefakata i prikazuju se u muzejima diljem svijeta. Titanic je postao najpoznatiji brod u povijesti; sjećanje na njega očuvavaju brojne knjige, pjesme, filmovi, izložbe i spomenici. Titanic je druga najveća olupina prekooceanskog broda na morskome dnu. Prva je njegov srodni brod HMHS Britannic koji je korišten kao bolnički brod kada je potonuo. Posljednja živuća osoba koja je preživjela nesreću, Millvina Dean (tada stara dva mjeseca), umrla je 2009. u dobi od 97 godina.

Pozadina

RMS Titanic ime je dobio po Titanima iz grčke mitologije. Izgrađen u Belfastu, Irskoj, u tadašnjem Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Irske, Titanic je drugi od tri prekooceanska broda Olimpijske klase; prvi je bio RMS Olympic, a treći HMHS Britannic. U početku se Britannic trebao zvati Gigantic i biti duži od tisuću stopa (305 m). Godine 1912., bili su daleko najveća plovila u floti britanske pomorske tvrtke White Star Line koja se sastojala od 29 brodova. O gradnji triju brodova prvi put su raspravljali upravitelj White Star Linea J. Bruce Ismay i američki investitor J. P. Morgan koji je upravljao matičnom tvrtkom White Stara, International Mercantile Marine Co. (IMM).

White Star Line sve više se suočavao s izazovima najvećeg konkurenta Cunarda koji je nedavno porinuo Lusitaniju i Mauretaniju - najbrže putničke brodove na svijetu. Njemački prijevoznici Hamburg America i Norddeutscher Lloyd nisu bili predaleko od Cunarda. Umjesto brzinom, Ismay je namjeravao konkurirati veličinom, stoga je predložio komisiji novu klasu brodova koji će biti veći od bilo čega što je dosad plovilo na morima, a pored toga i zadnji odgovor udobnosti i raskoši. Tvrtka je htjela poboljšati svoju flotu pretežito da odgovori na Cunardove divove, ali i da ujedno zamijeni svoj najstariji par putničkih brodova koji su još uvijek bili u službi: SS Teutonic iz 1889. i SS Majestic iz 1890. Olympic je zamijenio Teutonic, a Titanic Majestic. Nakon gubitka Titanica, Majestic će se vrati na svoje staro mjesto na liniji Southampton - New York.

Brodove je izgradila belfastska brodograđevinska tvrtka Harland and Wolff koja je surađivala s White Starom još od 1867. godine. Harland and Wolff uvijek je mogao računati na kreativnu slobodu kada je dizajnirao brodove za White Star Line; inače bi naručitelj izradio koncept i dao Harland and Wolffu da ga pretvori u nacrt broda. Istu slobodu dobili su i po pitanju proračuna: Harland and Wolffu omogućeno je da potroši na brodove koliko god treba sredstava, plus dodatnih pet posto kao profit. Za Olimpijsku klasu brodova, dogovorena cijena iznosila je tri milijuna funti (340 milijuna funti u vrijednosti 2018. godine) za prva dva broda plus "ugovorna naknada" i uobičajena provizija od pet posto.

Harland and Wolff postavio je svoje vodeće arhitekte na projekt. Projektiranje je nadgledao William Pirrie, direktor Harland and Wolffa i White Star Linea; pomorski arhitekt Thomas Andrews, šef projektantskog odjela Harland and Wolffa; Edward Wilding, Andrewsov pomoćnik odgovoran za proračune i Alexander Carlisle, glavni tehnički crtač i voditelj brodogradilišta. U Carlisleova zaduženja spadale su dekoracije, oprema i uređenje općenito, uključujući izradu učinkovitih sohi za čamce za spašavanje. Wilding je otpušten nakon Titanicove nesreće zato što je na njega Pierre, ničim zasluženo, svalio krivnju za gubitak broda.

Dana 29. srpnja 1908. godine, Harland and Wolff predstavio je nacrte J. Bruce Ismayu i ostalom vodstvu White Star Linea. Ismay ih je odobrio, dva dana kasnije potpisao ugovore i time započeo gradnju. U tom trenutku prvi brod (Olympic) nije imao ime, nego samo oznaku "Broj 400" pošto je to bio 400. trup kojeg je gradio Harland and Wolff. Pored broja 400 ubrzo je položena kobilica broj 401, Titanic.

Kratko putovanje

Titanic se udaljava od irske obale

Titanic je krenuo iz britanske luke Southampton na svoje prvo prekooceansko putovanje 10. travnja 1912. godine. Titanicovo prvo putovanje trebalo je biti prvo od mnogih prekoatlantskih putovanja toga broda.

U nastojanju da osvoji Plavu vrpcu Atlantika na svom prvom putovanju u New York, kapetan Edward John Smith namjerno je krenuo kraćim kursom, sjevernijim od propisanoga, i time zanemario opasnost od sudara s ledenim santama. Samo četiri dana kasnije, 14. travnja 1912. godine u 23,40 sati, Titanic se pri brzini od 22 čvora sudario sa santom leda, koja mu je probila oplatu, nakon čega je u 2,20 sati brod potonuo.

Broj žrtava

Titanic je nakon sudara poslao poziv u pomoć, a prvi brod koji je stigao u pomoć bio je Carpathia. Od 2.223 putnika i članova posade preživjelo ih je samo 706. Poginulo je ili ih se utopilo 1.517, od toga 1.360 muškaraca te 157 žena i djece. Među njima i 27 Hrvata.

Kod ukrcavanja u čamce za spašavanje pazilo se da – prema izričitoj zapovijedi kapetana Edwarda J. Smitha – žene imaju prednost kod ukrcavanja: kako je potonuće i ukrcavanje na čamce trajalo gotovo tri sata, spašeno je 74 % od svih žena na brodu, 52 % sve djece i 20 % svih muškaraca. Od muških se članova posade spasilo svega 21 %; od 22 žene zaposlene na brodu, spasilo se međutim čak 20. Pripadnost privilegiranoj prvoj klasi je putniku davala otprilike 30 % veću šansu za preživljavanje (uostalom, čamci su se nalazili na gornjim palubama broda, blizu sobama prve klase). Pripadnost ženskom rodu značila je, otprilike, 370 % veću šansu za preživljavanje.

Titanic je pronađen 1985. godine. Pronašli su ga Robert Ballard i Jean-Louis Michel.

Proročanstvo katastrofe

Katastrofu Titanica četrnaest je godina prije predvidio Morgan Robertson u svojem romanu Futility, or the Wreck of Titan. Roman donosi priču o britanskom putničkom brodu Titan, koji, budući da je bio na glasu kao nepotopiv, nije imao dovoljno čamaca za spašavanje. Na putu prema New Yorku jedne je travanjske večeri udario u santu leda i potonuo u sjevernom Atlantiku. Iako je nakon katastrofe pravog Titanica ponovno objavio roman, s malim izmjenama, sličnosti su ostale zapanjujuće. Novi brod imao je 66.000 tona istisnine; Robertsonov je imao 70.000 tona istisnine. Stvarni je bio dugačak 882.5 stopa; fiktivni 800 stopa. Oba su imala 3 elise i brzinu od 24-25 čvorova. Oba su mogla nositi oko 3.000 ljudi i oba su imala čamce za spašavanje tek za jedan dio putnika. Oba su bila nazivana i 'nepotopivima'.

Titanicovo raspadanje

Najpoznatija svjetska brodska olupina Titanic mogao bi, za otprilike dvadesetak godina, nepovratno nestati. Uzbunu su podigli podvodni istraživači koji su godinama redovno posjećivali ostatke čuvenog broda na dnu u kanadskim atlantskim vodama. Prilikom najnovije posjete uočili su da se hrđa proširila i zahvatila mnogo veći postotak površine na metalnim dijelovima čuvenog putničkog parobroda potopljenog nakon udara u ledeni brijeg tijekom prvog putovanja.

Neki od stručnjaka kažu da su višestruki pokušaji podizanja Titanica na površinu, kao i odobrene no ilegalne posjete turista i lovaca na potopljeno blago, mnogo doprinijele bržem korodiranju broda. Međutim, drugi tvrde da je uzrok ovako brzog hrđanja u inače hladnim vodama prije svega u pojačanom ribarenju iznad tog područja.

Smanjena količina ribe, kaže jedan od stručnjaka, znači i da je uništena prirodna regulacija količine mikroorganizama. Oni sada padaju na dno i biološkim putem pospješuju koroziju.

Tempo propadanja olupine takav je da, kako su znanstvenici izračunali, more i hrđa dnevno pojedu oko 300 kilograma željeza s Titanica. Paluba, časničke kabine i jarbol već su se urušili i nestali pod pijeskom, a hrđa je opasno zahvatila i pramac broda, čuven kao mjesto s kojeg je Leonardo DiCaprio u filmu Titanic uzvikivao: "Ja sam kralj svijeta!"

Hrvati na Titanicu

Na Titanicu bilo je 30 hrvatskih putnika, a preživjelo ih je samo troje. Preživjeli su Mara Osman-Banski iz Vagovine pokraj Čazme, Ivan Jalševac iz Topolovca pokraj Siska i Nikola Lulić Draja iz Konjskog Brda pokraj Perušića. Ivan Jalševac je jedini od preživjelih Hrvata ostavio pisani dokument o tom događaju.

Popis stradalih i spašenih

Ime i prezime	Dob	Mjesto	Zanimanje	Preživio/la	Napomena
Grga Čačić	18	Široka Kula, kraj Gospića	poljodjelac	ne
Luka Čačić	36	Široka Kula, kraj Gospića	poljodjelac	ne
Manda Čačić	21	Široka Kula, kraj Gospića	poljodjelka	ne
Marija Čačić	30	Široka Kula, kraj Gospića	poljodjelka	ne
Bartol Čor	35	Bribir, Vinodol	poljodjelac, zidarski radnik	ne
Ivan Čor	27	Bribir, Vinodol	poljodjelac, zidarski radnik	ne
Ljudevit Čor	20	Bribir, Vinodol	poljodjelac, zidarski radnik	ne
Joso Čulumović	17	Prvanselo, kotar Perušić		ne
Jovo Ćalić	17	Brezik, Gospić		ne
Petar Ćalić	17	Brezik, Gospić		ne
Branko Dakić	19	Gornji Miholjac	trgovački pomoćnik	ne
Mirko-Zvonimir Dika	17	Crikvenica, Bribir	poljodjelac, zidarski pomoćnik	ne
Jovan Dimić	52	Ostrovica, kotar Gospić	poljodjelac	ne
Josip Draženović	33	Hrastelnica, Sisak	poljodjelac	ne	Tijelo pronađeno i pokopano u moru.
Ignjac Hendeković	28	Zdenčec, Čazma		ne	Tijelo pronađeno i pokopano u Halifaxu, Kanadi.
Ivan Jalševac	29	Topolovac, Sisak		da	Umro 1945. godine u Topolovcu.
Nikola Lulić	29	Konjsko Brdo, kotar Perušić		da	Umro 1962. godine u Hrvatskoj.
Milan Karajić	30	Kravarsko, Velika Gorica		ne
Jeka Orešković	28	Široka Kula, kotar Gospić	poljodjelka	ne
Luka Orešković	21	Široka Kula, kotar Gospić	poljodjelac	ne
Marija Orešković	20	Široka Kula, kotar Gospić	poljodjelka	ne
Mara Osman-Banski	31	Vagovina, Čazma		da	Umrla 1930. godine u SAD-u.
Stjepan Pavlović	32	Vagovina, Čazma		ne
Matilda Kramarić rođ. Peteranec	28	Vagovina, Čazma	udovica	ne
Mate Pocrnić	18	Bukovac, Perušić	poljodjelac	ne
Tomo Pocrnić	24	Bukovac, Perušić	poljodjelac	ne
Mile Smiljanić	37	Smiljanić, Podlapac	poljodjelac	ne
Ivan Stanković	33	Galdovo, Sisak		ne
Ivan Strilić	27	Široka Kula, kotar Gospić	poljodjelac	ne
Stjepan Turčin	38	Kupinec selo, Kravarsko	poljodjelac	ne

Galerija

• 
  Titanic, u southamptonskoj luci prije isplovljavanja
• 
  kapetan Edward John Smith
• 
  smjer plovidbe i koordinate mjesta potapanja
• 
  RMS Carpathia, prvi brod koji je stigao u pomoć Titanicu

Literatura

• Chirnside, Mark (2004.). The Olympic-Class Ships (en. Brodovi Olimpijske klase). Stroud, England: Tempus Publishing. ISBN 978-0-7524-2868-0 
• Beveridge, Bruce (2011.). "Description of the ship (en. Opis broda)". Unutar Halpern, Samuel. Report into the Loss of the SS Titanic: A Centennial Reappraisal (en. Izvješće o gubitku RMS Titanica: ponovna procjena). Stroud, UK: The History Press. ISBN 978-0-7524-6210-3 
• Bartlett, W. B. (2011). Titanic: 9 Hours to Hell, the Survivors' Story (en. Titanic: 9 sati do pakla, priča preživjelih). Stroud, Gloucestershire: Amberley Publishing. ISBN 978-1-4456-0482-4 
• David F. Hutchings, Richard P. de Kerbrech (2011). RMS Titanic 1909–12 (Olympic Class): Owners' Workshop Manual (en. RMS Titanic 1909.-1912. (Olimpijska klasa): brodogradilišni priručnik). Sparkford, Yeovil: Haynes. ISBN 978-1-84425-662-4 
• McCluskie, Tom (1998). Anatomy of the Titanic (en. Anatomija Titanica). London: PRC Publishing. ISBN 978-1-85648-482-4 
• John P. Eaton, Charles A. Haas (1995). Titanic: Triumph and Tragedy (en. Titanic: trijumf i tragedija). New York: W.W. Norton & Company. ISBN 978-0-393-03697-8 

Vanjske poveznice

• Digitalna zbirka Hrvati na Titanicu, arhiv.hr
• Svjedočanstvo Hrvata koji je preživio potonuće Titanica: pušili i pjevali Oj, Savo, Savice, tija vodo ladna ponesi me tamo i onamo..., blagamisterije.com, 14. travnja 2019.
• (engl.) Titanic: Honor & Glory, autentična virtualna rekreacija broda, buduća videoigra
• (engl.) Encyclopedia Titanica
• (engl.) Titanic & Nautical Resource Center