Popis indoeuropskih jezika

PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice

Indoeuropski jezici

Anatolijska skupina

Jezici potvrđeni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr.

Hetitski (nesili): središnja Anatolija, jezik Het. Carstva
Luvijski (luili): čitav južni pojas Anatolije
Palajski: sjeverozap. od zone hetitskog

Jezici potvrđeni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnije

Hijerogl. luvijski: sjev. Sirija do kraja 8. st. pr. kr.
Lidijski (alfabet)
Karski (alfabet)
Likijski (alfabet) i dr.

Indoiranska skupina

Indijski jezici

Sanskrt Prakrti Pala Živi jezici: Hindi/Urdu, Gudžrati, Marati, Bihari, Pamdžabi, Bengalski, Singaleški i dr.

Iranski jezici

Avestički (sveti tekstovi iz ranog 1. tis. pr. Kr.)
Medski
Partski i dr.
Staroperzijski (malobr. natpisi – prilagođeno klin. pismo) > pehlevi > moderni Perzijski

Kurdski, Pašto, Tadžik, Baluči i dr.

U Europi: sarmatski, skitski (imena; stepska područja juž. Rusije, Ukrajine, poušća Dunava i ist. Panonije) > Osetski (ist. Kavkaz)

Ostali Indoeuropski jezici u Aziji

Toharski (A i B): kineski Sinkjang
Armenski (tekstovi od kasne antike)
Frigijski (alfabetski natpisi u zap. Anatoliji, 1 tis. pr. Kr.) – srodan grčkom

Indoeuropski jezici Balkanskog poluotoka

Grčki (lin. B u 2. tis. pr. Kr. i kasnije alfabetski tekstovi...)
Trački (nekoliko zapisa; samo imena ljudi i mjesta): sjev. od Egejskog mora, do Crnog mora i donjeg Dunava; vjer. i jezik Bitinaca u sjeverozap. M. Aziji.
Makedonski, peonski i dr. (slabo potvrđeni – srodni grčkom i frigijskom)
Ilirski (samo imena): od Hercegovine preko Crne Gore do juž.Albanije i zap. Makedonije
Panonsko-delmatski (samo imena): od sr. Dalmacije do Balatona i Dunava na potezu od Baranje do Zemuna
Dako-getski (samo imena): sjeveroistok Srbije, sjever Bugarske, Rumunjska (možda srodan tračkom)
Albanski (potvrde tek u sr. vijeku)

Indoeuropski jezici Italije i susjednih područja

Italska skupina

Umbro-sabelski jezici (umbrijski, sabelički, osački... – alfabetski natpisi)
Latinski (ponikao u Laciju; širi se s rimskom državom) > Talijanski, Francuski, Rumunjski, Retoromanski, Katalonski, Kastiljski (Španjolski), Portugalski i dr. izumrli
Faliskički (Falisci, mala etnija sjev. od Rima; alfabetski natpisi)
Sikulski (malobrojni alfabetski natpisi)

Ostali Indoeuropski jezici područja

Mesapski i dr. jezici Apulije (alfabet; vjer. podrijetlom s Balkana)
Ligurski (samo imena): Ligurija i jugozap. dio Padske nizine, južna Francuska
Venetski (alfabetski natpisi; srodan latinskom i keltskim jezicima): sjeveroist. Padska nizina; vjer. srdoni jezici Histra i Liburna!

Keltski jezici

Galski (natpisi na grčkom i lat. alfabetu): sr. Europa, Belgija, najveći dio Francuske, dijelovi sjev. Italije (od 4. st.)
Britonski > Velški, Bretonski
Staroirski (ogamski natpisi, srednjovjek. tekstovi) > Irski, Gelski (Škotska)
Lepontski (sjeverozapad Padska nizine)
Keltiberski (natpisi lat. alfabetom): sjev. i središnja Španjolska
Luzitanski (Portugal – neisgurna pripadnost keltskoj skupini)

Germanski jezici

Zapadni
Starovisokonjemački (srednjovj. tekstovi) > Njemački, Holandski/Flamanski
Staroengleski (srednjovj. tekstovi) > Engleski
Sjeverni
Staronordijski (srednjovj. tekstovi) > Švedski, Danski, Norveški, Islandski
Istočni
Gotski (prijevod Biblije, 4. st.)

Slavenski jezici

Zapadni: Poljski, Češki, Slovački, Lužičko-srpski i dr.
Južni: strarocrkvenoslavenski, Slovenski, Hrvatski, Srpski, Bugarski, Makedonski i dr.
Istočni: Ruski, Bjeloruski, Ukrajinski

Baltički

Staropruski (zapisi iz ranog novog vijeka)
Litvanski
Latvijski (letonski)

Napomena

U Europi su u starom vijeku posvjedočeni i neindoeuropski jezici. Najpoznatiji je Etruščanski koji je bio proširen u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na različitim materijalima, no najvećim dijelom kratkih. Etruščani su se služili prilagođenim grčkim alfabetom. Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od više stotina riječi. U Alpama (ist. Švicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se Retski – malo natpisa etruščanskim alfabetom; jezik je nerazumljiv. Na zapadu Pirineja autohtono stanovništvo su Baski. Jezik je potvrđen tek u srednjem vijeku. Kao ni u prethodnim slučajevima, ne može se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezičnoj obitelji.

Upute za daljnja čitanja

A. Marztinet, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986.
J. P. Mallory, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989.
C. Renfrew, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989.
T. V. Gamkrelidze, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter 1995.
C. Watkins , How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford 1995.
R. Matasović, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997.
B. W. Fortson Iv, Indo-European Language and Culture. An Introduction, Blackwell Textbooks in Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004.
E. Benveniste, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.

Vidi još

Indoeuropski jezici