Juraj (Jure, Zore) Paršić (Sveta Nedjelja (Hvar), 12. svibnja 1911. - Glonn blizu Munchena, 19. svibnja 1991.),[1][2] hrvatski dominikanac, katolički svećenik, protivnik ustaških zločina,[3] politički uznik, žrtva jugokomunističkih progona[4]
Životopis
Svećeničkim putem pošao je Juraj, njegov brat o. Rando ( Zore) i bratić o. Zlatan Plenković.[5]
U Poljicima je župnik od rujna 1937. do Velike Gospe 1942. godine. [6] 1939. godine počele su se uređivati u Zastražišćima, a iste godine don Juraj uveo je jaslice i u Poljica, a postavljene su pod oltar Gospe od Ružarija.[7] Don Juraj je autor teksta na spomen-ploči na pročelju župne crkve u Poljicima na Hvaru: »Bogu na slavu, sv. Ivanu na čast, sebi na spomen i diku, 1940. u vjeri i slozi obnovili mještani.« Don Juraj je najzaslužniji za gradnju današnje jednobrodne crkve, koja veličinom dvostruko premašuje prethodnu. U Poljicima na Hvaru bio je župnik od rujna 1937. do Velike Gospe 1942. godine.[8]
Nakon službovanja u Poljicima Paršić je prešao na drugo mjesto kao župnik. U Zagreb je došao 1941. pred talijanskom okupacijom. Od nadbiskupa Stepinca zatražio je najtežu župu, a on mu je dodijelio župu Jasenovac koju svećenici nisu htjeli preuzeti. [9] Bio je župnik u Jasenovcu od blagdana Svih svetih 1942. do siječnja 1945. godine. Ondje je razvio zapaženu karitativno-humanitarnu djelatnost. Nadbiskupa Stepinca redovito je izvješćivao o radu. S nadbiskupom Stepincem uspješno je surađivao. [10] Mnogi su kod njega intervenirali ne bi li spasili svoje drage iz zloglasnog logora, no i on je bio nemoćan pred opakim režimom.[11] Pretkraj rata upustio se u vrlo opasni potez, premda ga je sproveo zbog jasnih svećeničkih motiva, jer je imao stalno pred očima slavu Božju i spasenje duša. Travnja 1945. podijelio je sakramente umirućih utamničenim ministrima NDH koji su bili osuđeni na smrt, dr. Mladenu Lorkoviću i Anti Vokiću. Riskirao je život jer je dao odrješenje osuđenicima koji su neuspjelo pokušali izvesti NDH iz omče Sila Osovine i priključiti NDH Saveznicima.[12] U prvim minutama 7. svibnja 1945. napustio je Zagreb vlakom za ranjenike i bolesnike. Na putu prema Mariboru vlak su zarobili partizani. Među ostalima uhićeni su don Jure Paršić, zatim hrvatski povjesničar i ravnatelj Ustaške pismohrane dr Ivo Guberina te zapovjednik vlaka dr Šime Cvitanović - ravnatelj bolnice na Rebru. Oni i još neke druge osobe bile su odvedene u Zagreb i ondje osuđene, dr. Cvitanović i dr. Guberina na smrt, a don Jure Paršić na višegodišnju robiju. Sudbinu vlaka don Jure je poslije opisao povjesničaru dr Jeri Jarebu.[13] Prvotno je i Paršić bio osuđen na smrt, ali je pomilovan.[14]
Otišao je u Prezid u Gorski kotar gdje je bio župnik. Kratko se zadržao, nakon čega odlazi u Zavalje. [15]
Zbog progona promijenio je nakon rata ime u Matej Marušić (Jure Marušić[16]). Poslije rata, 1948. došao je u župe Drežnik, Vaganac i Rakovica. Tim je župama desetkovani narod zastrašivan, UDBA je odvodila preživjele i sprovodila teror. Narod je tješio u vremenima najteže rigidne diktature. Uz Stanka Kompare i ostale svećenika u slunjskom kraju bio je ne samo pastir nego i simbol ponosa, identiteta, neuništivosti. Pastoralno je djelovao i u tadašnjoj Senjsko-modruškoj biskupiji. UDBA je Paršiću godine 1958. pripremila zamku.[17] Odlučila ga je likvidirati.[18] Radi vlastite sigurnosti 1958. odlučio je napustiti domovinu te je se spasio bijegom ilegalno preko granice. Do umirovljenja 1981. radio kao svećenik, najprije u Austriji, zatim u Njemačkoj. [19] U Austriji je u logoru Asten zamijenio franjevca splitske provincije Presvetog Otkupitelja fra Mirka Čovića 1961. godine. Hrvatskim je izbjeglicama pružao pastoralnu skrb pruža sve do konca rujna 1967. godine.[20] U emigraciji je radio za hrvatsku sirotinju koja je bježala pred komunističkom tiranijom.[21]
Gorljiv i duboko pobožan svećenik don Zore Paršić Rado je hodočastio na mjesta povezana s Isusovim i Marijinim životom. Don Zore bio je toliko gorljiv i duboko pobožan da je čak izražavao želju kupiti grob u Lurdu, da bi bio što bliže Gospi. [22]
Sjećanja je objavio u Hrvatskoj reviji 1985. godine.[23][24] Dok je bio u emigraciji, pohodio ga je i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zbog jednoga svjedočanstva iz Drugoga svjetskog rata koje je osobno htio provjeriti (op.a.: objavio je Paršić 1985. godine da je u jasenovačkom logoru moglo izgubiti živote od početka do kraja 1941-1945 između 30 i 40 tisuća ljudi[25]). Paršić je djelovao do 1991. godine. Umro je te 1991. godine u Njemačkoj.[26] Pokopan je u zavičaju. [27]
Izvori
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Godišnjica rođenja Jurja Paršića - 12. svibnja 2011.
- ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.Pristupljeno 10. prosinca 2007.
- ↑ Hrvatsko pravo, online stranačke novine HSP1861 Do danas nije utvrđen istinit broj ubijenih u logoru Jasenovac za vrijeme NDH!
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
- ↑ IKA/Hrsvijet "Zabranjeno sjećanje" dominikanca Randa Paršić, Arhiva - stari hrsvijet.net 2, 17. svibnja 2011.
- ↑ IKA Spomen na don Zoru Paršića. Na svetkovinu župnog zaštitnika u Poljicima na Hvaru obilježena 70. obljetnica gradnje župne crkve, vijest IKA V - 123218/6 , 24. lipnja 2010.
- ↑ 1910-2005: 95 godina Etnografskog muzeja Split Marija Stipišić: Kipić Djeteta Isusa na otocima Braču i Hvaru, str. 74
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
- ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
- ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
- ↑ ČSP, br. 3., Zagreb, 2008. Razgovor s dr. Jerom Jarebom u povodu 80. godišnjice njegova života. Razgovarao prof. dr. Hrvoje MATKOVIĆ str. 716
- ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
- ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
- ↑ Riječka nadbiskupija Mons. Ivoslav Linić Ređenje u tajnosti, 16. veljače 2010.
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
- ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećanje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
- ↑ Hrvatska katolička misija Linz Dušebrižništvo na hrvatskom jeziku u Gornjoj Austriji
- ↑ Slunjski dekanat Pristupljeno 10. prosinca 2007.
- ↑ IKA Spomen na don Zoru Paršića. Na svetkovinu župnog zaštitnika u Poljicima na Hvaru obilježena 70. obljetnica gradnje župne crkve, vijest IKA V - 123218/6 , 24. lipnja 2010.
- ↑ Paršić, Jure, Hrvatska revija br. 35/ 1985.
- ↑ Hrvatska revija, Munchen - Barcelona, 1985. Jure Paršić: Sjećanja nekadašnjeg jasenovačkog župnika
- ↑ Hrvatsko pravo, online stranačke novine HSP1861 Do danas nije utvrđen istinit broj ubijenih u logoru Jasenovac za vrijeme NDH!
- ↑ Župa Presvetog Trojstva Slunj Tin Kolumbić u GK od 11.07.2010., Sjećenje na neobičnog svećenika - 9. srpnja 2010., Tko je bio vlč. Juraj Paršić?
- ↑ IKA Spomen na don Zoru Paršića. Na svetkovinu župnog zaštitnika u Poljicima na Hvaru obilježena 70. obljetnica gradnje župne crkve, vijest IKA V - 123218/6 , 24. lipnja 2010.
Vanjske poveznice
- Dr. fra Petar Bezina - popis osobnih imena iz knjige PROGONI Parsic, don Juraj,
- Župa Presvetog Trojstva Slunj Foto: Prva Pričest u Drežniku 25.08.1951. (župnik Juraj Paršić koji je promjenio ime u Matej Marušić, rođen 1911. preminuo 1991.))
- Župa Presvetog Trojstva Slunj Svjedočanstva o životu vlč. Paršića i foto: Snimak Ivanke Bićanić napravljen oko 1950: svećenici putuju na zbor svete Jelene u Rakovicu konjskom zapregom. Vlč. Juraj Paršić sjedi uz kočijaša. Tu su još tadašnji svećenci: vlč Pero Rajković, vlč Franjo Šiško, vlč. Ivica Jurković..