Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Josip Vancaš

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Josip pl. Vancaš
Arhitekt / Graditelj
Josip Vancaš
Nacionalnost Hrvat
Rođenje 22. ožujka 1859.
Smrt 15. prosinca 1932.
Stvaralaštvo
Portal o životopisima
Datoteka:Josip pl. Vancaš- palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.).jpg
Josip pl. Vancaš, palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.)

Josip pl. Vancaš (Sopron, 22. ožujka 1859.Zagreb, 15. prosinca 1932.), hrvatski arhitekt, predstavnik historicizma.[1]

Životopis

Josip pl. Vancaš rođen je 1859. godine u mađarskom gradu Sopronu. Potječe iz mjesta Farkašić na Kupi, a rođen je u Sopronu gdje mu je otac radio kao poštanski činovnik. Godine 1865. otac je postavljen za ravnatelja pošte u Zagrebu, a Vancaš pohađa Realnu gimnaziju u Zagrebu, nakon koje odlazi u Beč.[2]

Do 1881. studirao je na Visokoj tehničkoj školi, [3] zatim godinu dana radio u atelijeru kod Ferdinanda Fellnera i Hermanna Helmera, a potom 1882.-1883. studira na Umjetničkoj akademiji u Beču i diplomira u klasi Friedricha Schmidta.[4]

Godine 1884. na poziv bosanske vlade odlazi u Sarajevo, gdje djeluje do 1890. kao vladin arhitekt. Odlaskom iz državne službe u Sarajevu do 1921. vodi vlastiti atelijer. Tijekom bogatog djelovanja izgradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela. Radio je nacrte za oltare te za stambene i crkvene interijere.

Proučavao je bosansko pučko graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih svojstvenih elemenata ostvariti “bosanski stil”. Kao zastupnik bosanskohercegovačke vlade 1911. podnio je rezoluciju o zaštiti povijesnih spomenika u BiH. Napisao je čitav niz studija o bosanskoj pučkoj arhitekturi.

Bio je začasni član i član Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".[5]

Od 1921. živi u Zagrebu, gdje i umire 15. prosinca 1932. godine.

Najznačajnija ostvarenja

Najznačajnija su mu ostvarenja: Katedrala Srca Isusova (1884.-1889.),[6] Palača Zemaljske vlade u Sarajevu (1884.-1886.), Sjemenište sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu ( 1892.-1896.), Palača Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898.-1900.), stambena zgrada Ješue D. Saloma (1901.) i vila Mathilde u Sarajevu (1902.- 1903.), župna crkva sv. Jurja u Desiniću (1901.- 1902.), Župna crkva sv. Nikole u Krapini (1901.- 1903.), Hotel „Union“ i zgrada Gradske štedionice u Ljubljani. (1902./3.), Crkva sv. Mihovila u Varešu (1905.-1906.) Palača pošte i telegrafa u Sarajevu (1907./13.), crkva Kraljice Sv. krunice u Sarajevu, župna crkva sv. Ivana Krstitelja u Konjicu (1894. - 1918.), župna crkva Prečistog Srca Marijina u Bijeljini (1885., nacionalni spomenik BiH).

Svoje je radove izlagao na svjetskim izložbama u Budimpešti (1896.), Beču (1898.) i Parizu (1900.).

Iako je radio ponajviše na području Bosne i Hercegovine kako pokazuje popis njegovih djela dio je opusa realizirao u Hrvatskoj. Radeći na raznim projektima koje je financirala najčešće hrvatska Zemaljska vlada Vancaš se uz Hermana Bolléa afimirao u najvažnijega projektanta sakralnih građevina u Hrvatskoj u zadnjim desetljećima 19. i početkom 20. stoljeća. Projektirao je jednako u neogotičkom, neoromaničkom, neorenesansnom, rjeđe u neobizantskom i neobaroknom stilu, a od kraja 19. stoljeća okrenuo se i prema secesiji. [7]

Ostvario je velik opus i na području tadašnje pokrajine Kranjske (središnji dio današnje Slovenije) gdje gradi crkve u Bledu, Prečni i Mirnoj Peči, te niz građevina u Ljubljani.[8]

Izvori

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41725 (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  2. http://www.zagrebmojgrad.hr/site/mercury/20100725-zgmg-29-pdf-61e9.pdf (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  3. [1]
  4. http://www.zagrebmojgrad.hr/site/mercury/20100725-zgmg-29-pdf-61e9.pdf (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  5. http://www.braca-hrvatskoga-zmaja.hr/povijest.html (Arhivirano 26. studenoga 2012.) (pristupljeno 16. kolovoza 2012.)
  6. Dragan Damjanovic. "Neogotička arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini (Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina)". Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam 47, 96-109. https://www.academia.edu/9389410/Neogoti%C4%8Dka_arhitektura_Josipa_Vanca%C5%A1a_u_Bosni_i_Hercegovini_Neo-Gothic_Architecture_of_Josip_Vanca%C5%A1_in_Bosnia_and_Herzegovina_ Pristupljeno 22. srpanj 2019. 
  7. Damjanovic, Dragan (engl.). Viennese Academy of Fine Arts and Croatian Historicist Architecture. Croatian Students of Friedrich von Schmidt (Bečka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von Schmidta); full text in English and German. https://www.academia.edu/2629947/Viennese_Academy_of_Fine_Arts_and_Croatian_Historicist_Architecture._Croatian_Students_of_Friedrich_von_Schmidt_Be%C4%8Dka_Akademija_likovnih_umjetnosti_i_hrvatska_arhitektura_historicizma._Hrvatski_u%C4%8Denici_Friedricha_von_Schmidta_full_text_in_English_and_German 
  8. Dragan Damjanovic. "Neogotička arhitektura u opusu Josipa Vancaša; Radovi u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji (Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš’s Oeuvre; Projects in Italy, Croatia and Slovenia)". Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam (1330-0652) 22 (2014), 47; 96-109. https://www.academia.edu/10034256/Neogoti%C4%8Dka_arhitektura_u_opusu_Josipa_Vanca%C5%A1a_Radovi_u_Italiji_Hrvatskoj_i_Sloveniji_Neo-gothic_Architecture_in_Josip_Vanca%C5%A1_s_Oeuvre_Projects_in_Italy_Croatia_and_Slovenia_ Pristupljeno 22. srpanj 2019. 

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Josip Vancaš
Wikizvor ima izvorna djela autora: Palača prve hrvatske štedionice u Zagrebu