Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Josip Antolović (vojnik)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Josip Antolović – Hrvat (Slavonski Brod, 5. ožujka 1916.Zagreb , 28. siječnja 1999.) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

Rođen je 1916. godine u Slavonskom Brodu, u radničkoj obitelji. U rodnom gradu je izučio zanat i radio u Tvornici vagona. Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije postao je 1934. godine. Godine 1937., s grupom skojevaca bio je upućen u Španjolsku. Pri prelasku austrijske granice, skupina je bila uhićena i vraćena u Jugoslaviju.

Kao metalski radnik, bio je član URS-ovih sindikata i radio u nekoliko sekcija sindikata u Radničkom domu u Slavonskom Brodu. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je u ožujku 1941. godine.

Drugi svjetski rat

Poslije okupacije Jugoslavije 1941., radio je na prikupljanju oružja, a pošto je bio zaposlen u odjeljenju za lokomotive tvornice vagona, dobio je zadatak od KPJ da napravi papuče za vuču vagona. Tada je bio otkriven i uhićen krajem srpnja 1941. godine. Iste noći uspio je pobjeći iz zatvora i prebacio se ilegalno u Mačvu. Bez dokumenata se našao u selu Crna Bara, gdje je ponovo bio uhićen i sproveden u zatvor u Bogatiću. U zatvoru je proveo jednu noć, jer su 7. kolovoza 1941. godine mačvanski partizani zauzeli Općinskuzgradu u Bogatiću i oslobodili zatvorenike. Antolović je stupio u četu Mačvanskog odreda, kojom je zapovijedao Mika Mitrović Jarac, i dobio partizansko ime Hrvat. Poslije prve akcije odreda protiv okupatora, postao je zapovjednik voda. Sudjelovao je u borbama kod Mačvanske Mitrovice, Prnjavora, Banje Koviljače, Šapca, Noćaja i ostalih mjesta. Kada je Mika Mitrović poginuo u borbi za Šabac, Antolović je postao zapovjednik udarne čete Mačvanskog partizanskog odreda.[1]

Preživjevši uništenje Mačvanskog odreda i posljednju borbu, 2. ožujka 1942. godine, ilegalno se vratio u Slavonski Brod do 17. ožujka. Odmah se povezao s rukovodstvom KPJ i krajem ožujka ponovno otišao u partizane. Krajem travnja, od 28 komunista, skojevaca i simpatizera NOP-a, uglavnom iz Slavonskog Broda i okoline, formirana je u istočnoj Slavoniji partizanska četa, čiji je zapovjednik bio Antolović. Zatim je bio zapovjednik bataljuna s kojim je ušao u sastav Prve slavonske brigade i početkom 1943. godine postao zapovjednik iste brigade. Kao zapovjednik brigade, sudjelovao je u borbama za Voćin, Orahovicu, Viroviticu, Garešnicu, Našice, Veliku i u nizu drugih borbi u Slavoniji. U Hrvatskom Zagorju, sudjelovao je u napadu na logor Lepoglavu, gdje je bilo oslobođeno 90 političkih zatvorenika.[1][2]

U jesen 1943. godine, brigada je prešla u Bosnu, gdje je Antolović sudjelovao u razbijanju četničkih jedinica i u drugim borbama na planini Motajici, te za Teslić, Prnjavor i u nizu drugih mjesta. U siječnju 1944. godine, bio je postavljen za zapovjednika 33. divizije Desetog zagrebačkog korpusa NOVJ-a. Divizija je djelovala u neposrednoj blizini Zagreba, na glavnoj magistrali Zagreb—Beograd. Dolaskom Crvene armije u Viroviticu, 33. divizija je sudjelovala u obrani virovitičkog mostobrana, i dva mjeseca odolijevala napadima njemačko-ustaških snaga. Poslije proboja Srijemske fronte i povlačenja njemačkih snaga, kao zapovjednik divizije, spriječio je neprijatelja da organizira obrambenu liniju na rijeci Ilovi.[1]

Godine 1943., na oslobođenom području Slavonije bio je biran za vijećnika ZAVNOH-a.

Poslijeratna karijera

Poslije rata, Antolović se nalazio na mnogim odgovornim dužnostima u JNA kao zapovjednik divizije, načelnik stožera Armije, zapovjednik korpusa, načelnik Pješadijskog školskog centra JNA i ostalo.[1]

Završio je Vojnu akademiju „Mihail Vasiljevič Frunze“ u SSSR-u i Operativnu školu Više vojne akademije JNA.

Umirovljen je u činu general-pukovnika JNA.

Umro je 28. siječnja 1999. godine u Zagrebu. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Odličja

Nositelj je Partizanske spomenice 1941., Ordena zasluga za narod sa zlatnim vijencem i ostalih jugoslavenskih odličja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. studenog 1951. godine.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Deseti korpus: Antolović Josip - Hrvat, preuzeto 10. studenog 2013.
  2. Antolović Franje Josip - Hrvat, preuzeto 10. studenog 2013.

Literatura

  • Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost”, Beograd 1975. godina.
  • Enciklopedija Jugoslavije (prvi svezak). „JLZ“, Zagreb 1980. godina.