Ivan Vitić
| Ivan Vitić | |
| Arhitekt / Graditelj | |
|---|---|
| Ivan Vitić | |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Rođenje | 21. veljače 1917., Šibenik |
| Smrt | 21. prosinca 1986., Zagreb |
| Stvaralaštvo | |
| Najznačajnija djela | Kockica u Zagrebu |
| Nagrade i priznanja | Nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam |
| Portal o životopisima | |
Ivan Vitić (Šibenik, 21. veljače 1917. - Zagreb, 21. prosinca 1986.), hrvatski arhitekt.
Završio je Tehnički fakultet u Zagrebu, nakon čega je od 1941. do 1943. radio kao asistent na Katedri za arhitektonske kompozicije, a zatim kao suradnik Alfreda Albinija. Na fakultetu je također od 1951. do 1965. godine vodio Projektni biro „Vitić” (kasnije poznat pod imenom „AB 17”). Od 1945. do 1946. godine radio je u Ministarstvu graditeljstva Narodne Republike Hrvatske, a zatim je prešao u tada osnovani Arhitektonski projektni zavod; od 1947. do 1950. radio je kao arhitekt Ministarstva vanjskih poslova FNRJ.[1]
Projektirao je više obiteljskih vila u Zagrebu, školu u Šibeniku, Pionirski grad (danas Grad Mladih) u Zagrebu, stambene zgrade u Zadru, motele Sljeme u Biogradu, Trogiru i Rijeci, kao i tipološki isti objekt, motel Košuta kod Kragujevca, Srbija[2]; Domove JNA u Šibeniku, Splitu, Komiži. Vrhunac njegovog stvaralaštva označilo je projektiranje i izgradnja tadašnje Zgrade društveno-političkih organizacija (kolokvijalni naziv Zgrada CK SKH) u Zagrebu od 1961. do 1968. godine, danas popularne pod imenom Kockica.[1] Po urbanoj dispoziciji i oblikovanju te stambenoj tipologiji ističe se njegov stambeni sklop na uglu Laginjine i Vojnovićeve ulice u Zagrebu (1958).[3]
Suvremenu arhitekturu jasnih kubičnih volumena i živa kolorita s izrazitim mediteranskim značajkama često interpolira u stare ambijente dalmatinskih gradova (Zadar, Šibenik, Komiža, Split). Bavio se regulacijom povijesnih dijelova gradova (obala u Šibeniku, Frankopanska ulica u Zagrebu, središte Mostara i Zadra).
Danas Kulturni centar u Komiži nosi ime Ivana Vitića.[4]
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Stambena zgrada na križanju Laginjine i Vojnovićeve ulice, Zagreb (1958.) -
Knjižnica u Šibeniku (bivši Dom JNA, 1961.) -
Kockica, Zagreb (1968.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 Ivan Vitić: ludi život arhitekta koji je mijenjao Zagreb (Globus) (Arhivirano 16. travnja 2016.), preuzeto 2. ožujka 2014.
- ↑ Melita Čavlović (04. prosinca 2013.). "Danas otvaramo magistralu a sutra motele". http://pogledaj.to/arhitektura/danas-otvaramo-magistralu-a-sutra-motele/ Pristupljeno 26. rujna 2017.
- ↑ Vitić, Ivo (Hrvatska enciklopedija), preuzeto 2. ožujka 2014.
- ↑ Bogoljub Mitraković: ‘Rotom palagruzonom’ zaplovit će dvadeset falkuša, Slobodna Dalmacija, 20. lipnja 2013.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Arhitektura br. 217: Ivo Vitić, Udruženje hrvatskih arhitekata
- Igor Brešan: Trogir će priznati Ivana Vitića, Slobodna Dalmacija, 13. siječnja 2014.