Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju | |
Osnovni podaci | |
---|---|
Država | Bosna i Hercegovina |
Ustanovljeno | 28. ožujka 1988. |
Sjedište | Zmaja od Bosne 8, Sarajevo |
Broj zaposlenika | 25 |
Ravnatelj | Dr. sc. Naris Pojskić, znanstveni savjetnik |
Mrežne stranice | |
[1] |
Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, poznat i po skraćenici INGEB, javna je bosanskohercegovačka znanstvena ustanova, članica Sveučilišta u Sarajevu (UNSA).[1] Afilijacijski je centar Međunarodnog centra za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (International Center for Genetic Engineering and Biotechnology – ICGEB), koji je osnovan kao specijalni projekt UN organizacije za industrijski razvoj (UNIDO – United Nations Industrial Development Organization)[2][3] Osnovan je pod nazivom: „Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju“ 1988. godine[4][5][6] uz podršku Vlade SR BiH, ANUBiH i velikih bosanskohercegovačkih privrednih sistema.[7] Aktom osnivanja, povjerena mu je funkcija kreatora i nosioca sveukupnog naučnog i stručnog rada u razvoju genetičkog inženjerstva i na njemu bazirane biotehnologije u BiH.[6][8][9] Odgovarajućim zakonskim aktom, Skupština RBiH je 1993,[10] početkom rata u BiH, preuzela pravo osnivača ove institucije, a kasnije, 1999, pravo osnivača INGEB-a (kao “javne ustanove koja će djelovati u okviru Univerziteta u Sarajevu”) preuzeo je Kanton Sarajevo[11]
Povijest
Biotehnologiju na bazi genetičkog inženjerstva, kao jednu od tri najpropulzivnije komponente tekućeg znanstveno-tehnološkog napretka,[12][13][14] nadležni državni organi su svojevremeno uvrstili u prioritete Strategije i Programa naučno-tehnološkog razvoja BiH. Kao najracionalnija forma otjelovljenja usvojene istraživačke orijentacije, u tadašnjem sustavu financiranja znanosti, osnovana je institucija - nositelj razvoja ove oblasti u BiH: Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1988.), a u okviru realizacije Društvenog cilja VI (Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologija na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci).[6][8][15][16]
U razdoblju od 1988. do 1991. osigurana su ključna sredstva za nabavu i instaliranje kapitalne opreme. Paralelno je tekao i proces integriranja kadrovskih, tehničkih i drugih bitnih potencijala za uspješan i učinkovit rad Centra u skladu sa definiranim programskim ciljevima[6][17][18][19] i dugoročnim projekcijama istraživanja u pripadajućim oblastima nauke i tehnologije.[6][15][20][21][22]
Rat u Bosni i Hercegovini je izazvao teško sagledive posljedice i u razvoju genetičkog inženjerstva (i na njemu bazirane biotehnologije) kako materijalno, tako i kadrovski. U ratnim uvjetima, poduzet je niz aktivnosti na očuvanju organizacijsko-funkcijskog integriteta Centra, osposobljavanju za rad u ratnom okruženju te stvaranju osnovnih uvjeta za što uspješniji nastavak djelovanja u poratnom razdoblju.[6][23]
Odgovarajućim zakonskim aktom (Službeni list RBiH 4/93), Skupština RBiH je (1993.) preuzela pravo osnivača ove institucije i odredila joj status javne znanstvene ustanove “Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo”.[10] Kasnije je Zakonom o visokom obrazovanju, pravo osnivača Instituta (kao “javne ustanove koja će djelovati u okviru Univerziteta u Sarajevu”) preuzeo Kanton Sarajevo (1999).[11] Nakon završetka rata, značajna vlastita i druga međunarodna sredstva, investirana su u preuređenje prostorija Instituta koji se do 2007. godine nalazio u Ulici Kemalbegova 10. Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju s Međunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP),[24][25] međunarodna zajednica je u preuređenje prostora i nabavu visokosofisticirane opreme uložila više od 1.050.000 $. Kao partnerska institucija ICMP-u, INGEB je značajno doprinio utemeljenju i razvoju projekta Identifikacije žrtava rata u BiH, a u Institutu je realizirano i prvo profiliranje skeletnih ostataka koje je rezultiralo uspješnom identifikacijom. Od 2004., ICMP samostalno nastavlja aktivnosti na identifikaciji žrtava rata, dok se u Institutu, na bazi stečenih iskustava, nastavlja realizacija započetih ali i novih znanstveno-istraživačkih projekata u oblasti DNK analize kao i ostalih oblasti molekularne genetike, genetičkog inženjerstva, citogenetike, bioinformatike te humane i populacijske genetike. Razvija i respektabilnu nakladničku djelatnost u pripadujućim znanstveno-istraživačkim oblastima.[26][27][28][29][30][31][32][33] Te aktivnosti se organiziraju u suradnji s brojnim institucijama Univerziteta u Sarajevu, ali i s uglednim međunarodnim središtima. Istodobno, Institut (kadrovski, prostorno i infrastrukturno) sudjeluje u realizaciji dodiplomske i poslijediplomske nastave iz oblasti genetike na Univerzitetu u Sarajevu,[1] Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu[34] i na Unverzitetu Burch.[35] . U Institutu su 2005. oformljene posebne laboratorije, kao organizacijsko-funkcionalne jedinice specifičnog istraživačkog i stručnog profila. Kadrovski i materijalni kapaciteti pojedinih laboratorija su se prilagodljivo mijenjali i prilagođavali dolazećim potrebama i mogućnostima i zahtjevima tekućih znanstveno-istraživačkih aktivnosti.[6]
Otvaranjem procesa denacionalizacije i privatizacije ispostavilo se da je Katolički Školski Centar izvorni vlasnik zgrade u kojoj je smješten Institut, što je nametnulo problem njegovog izmještanja s početne lokacije. U srpnju 2007. Institut se privremeno smjestio u iznajmljeni prostor,[36] a konačni, namjenski smještaj ostvario se u siječnju 2012. u Kampusu Univerziteta u Sarajevu, a zahvaljujući podršci Rektorata UNSA i nadležnog ministarstva Kantona Sarajevo. Ovim činom su riješeni dugogodišnji problemi prostornog smještaja i statusa Instituta, čime su stvorene realne osnove za uspješno ostvarivanje dugoročnih predviđanja razvoja i povjerenih osnivačkih funkcija u pripadajućim naučnim oblastima.[1]
Djelatnost
Djelatnost Instituta obuhvata sveukupni znanstveni i stručni rad u ostvarivanju funkcije nositelja razvoja genetičkog inženjerstva i na njemu temeljene biotehnologije u BiH, a naročito:
- osnovna istraživanja u oblasti genskog (DNK), kromosomskog i genomskog inženjerstva,
- osnovna istraživanja u početnim fazama razvoja, projektiranja i prijenosa biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva,
- kreativno sudjelovanje u programiranju dugoročnih projekcija razvoja biotehnologije na temelju genetičkog inženjerstva u BiH,
- koordiniranje znanstveno-istraživačkih i stručnih aktivnosti u stvaranju uvjeta za realizaciju prioritetnih pravaca razvoja genetičkog inženjerstva i biotehnologije u BiH,
- realizacija strateških segmenata Programa naučno-tehnološkog razvoja BiH u oblasti genetičkog inženjerstva i biotehnologije za potrebe proizvodnje hrane, medicine i farmacije, šumarstva i hortikulture, zaštite životne sredine i srodnih područja,
- školovanje kadrova za genetičko-inženjerska i molekularno-genetička istraživanja,
- školovanje kadrova za praćenje razvoja i prijenos genetičkog inženjerstva i biotehnologije, u bosanskohercegovačkim i međunarodnim razmjerima,
- analize i ekspertske studije u sustavu kontrole kvaliteta životne i radne sredine, životnih namirnica, lijekova, higijenskih, kozmetičkih, zaštitnih i drugih sredstava,
- kreiranje i realizacija kontrole GMO i sustava biosigurnosti,
- suradnja sa odgovarajućim institucijama u oblasti genetičke konzultacije, medicinske dijagnostike, forenzičke i medikolegalne prakse,
- obavljanje odgovarajućih istraživačkih, školskih i ekspertnih usluga pravnim i naravna osobama u oblasti molekularne genetike, genetičkog inženjerstva i biotehnologije te biosigurnosti,
- koordinacija organizacijskog i funkcionalnog povezivanja i suradnje smjerodavnim inozemnim institucijama u kreiranju istraživačkih programa i ostvarivanju istraživačke i školske funkcije,
- izdavanje znanstvenih i stručnih publikacija, i
- drugi komplementarni oblici znanstvenog i stručnog rada (po vlastitim programima, po ugovoru ili nalogu osnivača)[6].
Upravna struktura
Pokraj direktora, upravljačko-stručnu strukturu INGEB-a su činili Naučno vijeće, Upravni odbor i Nadzorni odbor. Uspostavljanjem integriranog Univerziteta u Sarajevu, odgovarajuće nadležnosti su prenesene na kompetentne organe UNSA, uz autonomno djelovanje Vijeća Instituta.
Direktori Centra / Instituta
- Sabaheta Šaćiragić (1988.–1994.)
- Rifat Hadžiselimović (1994.–2002.)
- Kasim Bajrović (2002.–2015.)
- Naris Pojskić (2015. - )
Organizacijske jedinice – laboratoriji
Znanstveni i stručni suradnici
- prof. dr. Kasim Bajrović, naučni savjetnik
- prof. dr. Naris Pojskić, naučni savjetnik, Laboratorija za bioinformatiku i biostatistiku
- doc. dr. Adaleta Durmić Pašić, viša naučna saradnica, šefica Laboratorija za GMO i biosigurnost hrane
- doc. dr. Lejla Kapur Pojskić, viša naučna saradnica, šefica Laboratorija za humanu genetiku
- doc. dr. Sanin Haverić, viši naučni saradnik, šef Laboratorija za citogenetiku i genotoksikologiju
- dr. Jasmina Čakar, naučna saradnica, šefica Laboratorija za forenzičku genetiku
- dr. Anja Haverić, naučna saradnica
- dr. Belma Kalamujić, naučna saradnica, šefica Laboratorija za molekularnu genetiku prirodnih resursa
- dr. Naida Lojo-Kadrić, naučna saradnica
- dr. Amra Kazić, stručna savjetnica
- mr. Lejla Lasić, viša stručna saradnica
- mr. Jasmin Ramić, viši stručni saradnik
- mr. Gabrijela Radosavljević, stručna saradnica
- mr. Maida Hadžić, stručna saradnica
- Mirela Džehverović, viša laborantica
Vanjski saradnici
- prof. dr. Rifat Hadžiselimović, naučni savjetnik
- prof. dr. Damir Marjanović, naučni savjetnik
- prof. dr. Lada Lukić Bilela
- dr. Lejla Kovačević, viša asistentica
- Almir Medunjanin, Microsoft sistem administrator
Institucijska suradnja
Međuinstitucijska suradnja u BiH
Univerzitet u Banjaluci
Vansveučilišne institucije
- Udruženje genetičara u Bosni i Hercegovini
- GENOFOND
- BIOSPELD
- Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo
- Federalni agromediteranski zavod Mostar
- JU Zavod za medicinu rada kantona Sarajevo
- Opća bolnica "Dr. Abdulah Nakaš", Sarajevo
Međunarodna suradnja
- Fakultet za poljoprivredne nauke i hranu u Skoplju, Makedonija
- Fakultet za prirodne nauke i inženjerstvo Internacionalog Univerziteta u Sarajevu
- Institut "Ruđer Bošković", Zagreb, Hrvatska
- Institut za molekularnu biologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Zagreb,
- Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu
- International Center for Genetic Engineering and Biotechnology Trst
- Systématique et Évolution Université Paris-Sud, Orsay
- Nacionalni inštitut za biologijo v Ljubljani, Slovenija
- TUBITAK, MRC – Research Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, Gebze,
- Université d’Orléans, Faculté de Sciences, Département de Biologie, Orléans,
Nakladnička djelatnost
- Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [37].
- Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [38].
- Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [39].
- Marjanović D., Dobrača I. i Drobnič K. (2005): Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [40].
- Sofradžija A., Muzaferović Š. (2007): Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog. INGEB, Sarajevo, Bosna I Hercegovina[41].
- Ibrulj S., Haverić S. i Haverić A. (2008): Citogenetičke metode-Primjena u medicini. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina [42].
- Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008): "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[6]
- Marjanović D., Primorac D. (2009): Molekularna forenzična genetika. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[43].
- Kapur-Pojskić L., Oruč L., Kurtović-Kozarić A., Pojskić N. (2013): Uvod u psihijatrijsku genetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[44].
- Pojskić L., Ur. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina[45].
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 http://www.unsa.ba Statut UNSA. UNSA, Sarajevo
- ↑ http://www.icgeb.org Institute for Genetic Engineering and Biotechnology
- ↑ http://www.klix.ba/vijesti/bih/bih-pristupila-medjunarodnom-centru-za-geneticki-inzenjering-i-biotehnologiju/050209008.
- ↑ Smajlović Z. (1987): Osnivanje Centra za genetičko inženjerstvo i biotehnoloiju – Korak u budućnost. „SBS“, str. 10, Sarajevo.
- ↑ Univerzitet u Sarajevu (1988). Odluka o osnivanju Radne organizacije „Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sarajevo“ u osnivanju. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 6,8 Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008). "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Konzorcijum za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1987): "Samoupravni sporazum o udruživanju rada i sredstava za realizaciju projekta pokretanja i razvoja naučno-istraživačkog rada u oblasti genetičkog inženjerstva i biotehnologije u SR BiH", Sarajevo
- ↑ 8,0 8,1 Hadžiselimović, R. Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Aneks Izvedbenog projekta. Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Osmanagić, M. Ur. (1989). "Tehnologija i razvoj", Edicija Jugoslavija u razvoju, Jugoslovenska naučna tribina, Jugoslovenski savez društava za širenje naučnih saznanja “Nikola Tesla“, Beograd
- ↑ 10,0 10,1 Službeni list Republike Bosne i Hercegovine (1993). "Odluka o preuzimanju prava osnivača prema Centru za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju", Službeni list RBiH, Godina II, broj 4, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ 11,0 11,1 "Zakon o visokom obrazovanju", Službene novine KS, Godina IV, Broj 17, str. 656-666, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Old, R.W., Primrose, S.B. (1980). "Principles of Gene Manipulation – An Introduction to Genetic Engineering", 2th edition, University of California Press, Berkeley and Los Angeles, USA
- ↑ Berberović, LJ., Ur. (1984.). "Naučni skup: Genetičko inženjerstvo i biotehnologija", ANUBiH, Posebna izdanja: Knjiga 75, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 12, ANUBiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Lewin, B. (1985). "Genes", 2th edition, John Wiley & Sons, Inc. USA
- ↑ 15,0 15,1 Hadžiselimović, R., Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Izvedbeni projekat, Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Hadžiselimović, R., Ur. (1986). "Drušveni cilj VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci", Usaglašeni aneks Izvedbenog projekta, Prirodno–matemetički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ ANUBiH (1987). "Naučno–stručni kolokvij o Izvedbenom projektu Društvenog cilja VI: Osposobljavanje za samostalan razvoj biotehnologije na bazi genetičkog inženjerstva u procesima proizvodnje hrane, uzgoja šuma, proizvodnje farmaceutskih i drugih bioloških supstanci (stenografske bilješke)", ANUBiH, Naučne komunikacije XII, Komisija za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. ANUBiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (1987). "Elaborat o društvenoj i ekonomskoj opravdanosti osnivanja Radne organizacije Centar za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Sarajevo", CGIB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Osmanagić, M., Ur. (1987). Hrana i razvoj, Edicija Jugoslavija u razvoju, jugoslovenska naučna tribina, Jugoslovenski savez društava za širenje naučnih saznanja “Nikola Tesla“, Beograd
- ↑ Lewin, B. (1985). Genes, 2th edition, John Wiley & Sons, Inc. USA
- ↑ Nicholl, D. S. T. (1994). "An Introduction to Genetic Engineering", Cambridge University Press, Cambridge
- ↑ Barnum, S. R. (1998). "Biotechnology", Wadsworth Publishing Company, Toronto
- ↑ Univerzitet u Sarajevu (2007). "1479 dana opsade Univerziteta u Sarajevu – Dokumentarni presjek o događajima 1992-1995", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, str. 39-40, UNSA, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ International Commission on Missing Persons (ICMP), Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) (2002.). "Memorandum of Understanding", International Commission on Missing Persons and Institute for Genetic Engineering and Biotechnology – Memorandum o razumijevanju između Međunarodne komisije za nestala lica bivše Jugoslavije i Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008.). "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Bajrović, K., Jevrić-Čaušević, A., Hadžiselimović, R. (2005). "Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Hadžiselimović, R. (2005). " Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Hadžiselimović, R., Pojskić, N. (2005). "Uvod u humanu imunogenetiku", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Marjanović, D., Dobrača, I., Drobnič, K. (2005). " Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Sofradžija, A., Muzaferović, Š. (2007). "Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Ibrulj, S., Haverić, S., Haverić, A. (2008). "Citogenetičke metode-Primjena u medicini", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Marjanović, D., Primorac, D. (2009). "Molekularna forenzična genetika", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Kapur-Pojskić, L., Oruč, L., Kurtović-Kozarić, A., Pojskić, N. (2013). "Uvod u psihijatrijsku genetiku", INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ http://www.ius.edu.ba/
- ↑ http://ibu.edu.ba/
- ↑ Hadžiselimović, R. et al., Ur. (2008): "Jubilej INGEB 20", Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu (prvih 20 godina: 1988.–2008. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Bajrović K., Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – biodiverzitet recentnog čovjeka. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Marjanović D., Dobrača I. i Drobnič K. (2005): Prikupljanje, prezervacija i transport uzoraka za DNK analizu. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Sofradžija A., Muzaferović Š. (2007): Biodiverzitet sisara Bosne i Hercegovine – Katalog. INGEB, Sarajevo, Bosna I Hercegovina
- ↑ Ibrulj S., Haverić S. i Haverić A. (2008): Citogenetičke metode-Primjena u medicini. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Marjanović D., Primorac D. (2009): Molekularna forenzična genetika. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Kapur-Pojskić L., Oruč L., Kurtović-Kozarić A., Pojskić N. (2013): Uvod u psihijatrijsku genetiku. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
- ↑ Pojskić L., Ur. (2014) Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. INGEB, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, ISBN 978-9958-9344-8-3