Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ignacije Antiohijski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ignacije Antiohijski
Ignacije Antiohijski
Rođen oko 35.
Sirija (rimska provincija)
Preminuo oko 107.
Rim
Kanoniziran prije kongregacije
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Pravoslavna Crkva
Anglikanska Crkva
Luteranska Crkva
Istočne pravoslavne Crkve
Spomendan 17. listopada
Portal o kršćanstvu

Ignacije Antiohijski (Sirija (rimska provincija), oko 35. - Rim, oko 107.), biskup Antiohije, svetac i mučenik.

Životopis

Ne zna se ni mjesto ni datum rođenja, ali sigurno je da se rodio u poganskoj obitelji te zbog toga nije imao rimsko građanstvo, ali se kasnije obratio na kršćanstvo. Bio je treći biskup Antiohije u Siriji gdje je Petar bio prvi biskup. Za progonstva u vrijeme cara Trajana je bio osuđen ad bestias. Dok su ga kao sužnja vodili u Rim da bude mučenik, susreo se s nekim crkvama i biskupima i u tom putovanju je napisao 7 poslanica.[1] U poslanici Rimljanima preporučava braći te crkve da mu ne brane smrt i da ga ne liše mučeništva. Na kraju je umro u Rimu mučeničkom smrću oko 107. g. Pogubljen je u rimskom Koloseju, gdje je pred publikom bačen lavovima. Katolička Crkva slavi njegov spomendan kao biskupa i mučenika 17. listopada, Pravoslavna Crkva 20. prosinca.

Djela

Ignacije je napisao 7 poslanica na svom putovanju do Rima:

  1. Efežanima
  2. Magnežanima
  3. Tralcima
  4. Rimljanima
  5. Filadelfljanima
  6. Smirnjanima
  7. Polikarpu

Prve 4 poslanice je napisao iz Smirne i zadnje 3 kad je bio doveden u Troadu. U tim poslanicama Ignacije je poticao braću da služe Bogu u zajednišvu sa biskupima i da mu ne sprečavaju da bude ubijen kao žrtva za Krista. Ovo se vrlo dobro vidi u poslanici koju je napisao zajednici u Rimu. Također ohrabruje braću ovih zajednica da izbjegavaju grijeh, da se čuvaju od gnosticizma i na poseban način da čuvaju jedinstvo Crkve.

Nauk

Poznaje se Ignacijev nauk preko njegovih poslanica. Može se podijeliti njegovo učenje na ovaj način:

Kristologija

Ignacije je prvi starokršćanski izvankanonski pisac koji se izričito suočava s herezama. On brani kristološki nauk jednostavnim načinu: slijedeći evanđelje. Napisao je jednu dobru kristološku sintezu u svojoj poslanici Tralcima gdje je sažet pravi nauk o Isusu Kristu: Budite gluhi kad vam netko govori nešto što je izvan Isusa Krista, onoga koji je iz roda Davidova, onoga koji je iz Marije, koji se odistinski rodio, jeo i pio, odista bio progonjen pod Poncijem Pilatom, odistinski bio razapet na križ i umro, predlicem nebesnika i zemnika i podzemnika; koji je također odistinski bio uskrišen od mrtvih, jer ga je uskrisio Otac Njegov, koji će po sličnosti uskrisiti tako i nas koji njemu vjerujemo, Otac njegov, u Kristu Isusu, izvan kojega nemamo istinskog življenja. (Tral. 9, 1-2)

Ekleziologija

Ignacije prvi put upotrebljava termin Katolička Crkva u smislu jedne opće Crkve (Smir 8,2). Ova opća Crkva nije samo mistično tijelo Kristovo vezano vjerom i ljubavlju s Kristom, nego je i vidljiva organizacija u kojoj rimska Crkva zauzima prvo mjesto. Također nabraja i posebne hijerarhijske stupnjeve Crkve: episkopat, prezbiterat i đakonat.

Teologija

Ignacijeva teologija nije individualno spekulativna, nego je sva u službi ekleziologije. Tako je i njegovo poimanje duhovnog života koja je sva u imanentnoj eklezijalnoj mistici. Ignacijeva mistika bitno ide kroz liturgiju, posebno kroz Euharistiju koja je središnji čin Crkve kao zajednice. Nema euharistije bez jedinstva s biskupom. Zbog toga Ignacijeva duhovnost raste kroz ostvarivanje Crkve. Ovaj apostolski otac brani nauk Crkve u teološkim problemima, osobito u Aziji protiv gnostičke sekte doketa. Protiv onih koji su poricali da je Krist uzeo pravo čovječje tijelo, Ignacije uči da je Isus “rođen i nerođeni” od Marije i Boga (Efež 7,2). Što se tiče euharistije, Ignacije naglašava da je ona prava hrana i piće, tijelo trpećeg Isusa Krista “sarx Xristou pathousa”.

Literatura

  • Pavić – Tenšek, Patrologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993.
  • Šagi – Bunič, Povijest kršćanske književnosti, Zagreb 1976.
  • Jose Vives, Los padres de la Iglesia, ed. Herder, Barcelona 1988.

Izvori

  1. "Sveti Ignacije Antiohijski, naučitelj jedinstva" (prijevod na hrvatski jezik), kateheza pape Benedikta XVI. na općoj audijenciji 14.3.2007.

Vanjske povezice