Toggle menu
309,3 tis.
58
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvatska gimnazija u Pazinu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Hrvatska gimnazija u Pazinu (prvobitno ime: Carsko-kraljevska velika državna gimnazija) prva je srednjoškolska ustanova istarskih Hrvata. Otvorena je1899. u Pazinu nakon dugogodišnje i uporne borbe istarskih preporodnih prvaka Jurja Dobrile, Matka Laginje, Vjekoslava Spinčića, Dinka Vitezića, Dinka Trinajstića, Šime Kurelića i drugih. Njezino je otvorenje bilo važan uspjeh u borbi za očuvanje nacionalnog identiteta te društveni, kulturni i gospodarski napredak.

Povijest

Osnivanje

Datoteka:Zgrada arhiva u ulici Vladimira Nazora 3.jpg
Prva zgrada Hrvatske gimnazije u Pazinu, danas Državni arhiv.

U Istri su nedostajali školovani hrvatski kadrovi koji bi se uključili u borbu za nacionalnu i političku emancipaciju. Osim osnovnog opismenjivanja, posebno se nametala potreba srednjoškolske izobrazbe na materinskom jeziku, temeljnoga uvjeta za odgoj domaće inteligencije. Pitanje srednje škole s nastavom na hrvatskom jeziku postavljano je više puta na sjednicama općinskih vijeća, Istarskoga sabora u Poreču i u Carevinskom vijeću u Beču. Posebno je snažan bio odjek proglasa "Hrvatskom narodu po Istri i otocih", koji su u svezi s akcijom za otvaranje gimnazije potpisali 1874. Matko Laginja, Eugen Kumičić, Andrija Štanger, Ivan Rabar i drugi studenti. Kada se pročulo da su u državni proračun za 1899. uneseni i troškovi za hrvatsku gimnaziju u Pazinu, istarski su se Talijani žestoko pobunili. Svi načelnici talijanskih općina Istre sastali su se u Trstu 15. siječnja 1899. kako bi Vladi zajednički podastrli svoj prosvjed protiv takve škole.

Pozivajući se na zaključak iz 1872., Zemaljski je sabor u Poreču donio odluku da u Pazinu, uz Hrvate, svoju gimnaziju otvore i Talijani, i to na trošak pokrajine Istre. Hrvatska gimnazija bila je smještena u zgradi na Buraju (poslije zgrada Državnoga arhiva u Pazinu). Prvi ravnatelj bio je Fran Matejčić, a prvim su profesorima imenovani Josip Jošt i Josip Roža. Za upis se prijavilo 128 kandidata, od kojih je primljen 101, pa je 16. rujna 1899. otvoren prvi razred gimnazije. Godišnje se upisivalo približno 200 učenika u osam odjela. Prvi su ispit zrelosti položila 32 učenika 1907. Tada je to bila jedina takva škola za Istru, kvarnerske otoke i dio Slovenskog primorja. Radi zbrinjavanja učenika slabijeg imovinskog stanja već je 1899. osnovano Đačko pripomoćno društvo, s Dinkom Trinajstićem na čelu. Ono je 1913. potaknulo izgradnju đačkoga doma (konvikta) u Pazinu (današnja zgrada Pazinskoga kolegija).

Talijanska okupacija

Škola je djelovala do1918. kada je, nakon talijanske okupacije Istre zatvorena. Do tada je izvela 12 naraštaja maturanata. U njoj su kao profesori djelovali pjesnik Vladimir Nazor, Aleksandar (Saša) Šantel, Fran Novljan, Zvonimir Doroghy, Ivan Pregelj i drugi. Među učenicima su bili npr. Mijo Mirković (Mate Balota), Božo Milanović, Antun Motika, Otokar Keršovani, Angelo Cerkvenik, Bogdan Cerovac i drugi. Za talijanske okupacije i fašističke vladavine u Pazinu je djelovala samo gimnazija s nastavom na talijanskom jeziku (1923. – 1943.), a učenici Hrvatske gimnazije nastavili su se školovati u Zagrebu, Karlovcu, Sušaku, Krku i drugdje. Po završetku I. svjetskog rata u Karlovcu je zato otvoren internat za smještaj izbjeglica iz Istre, Rijeke i Sušaka. Kada su se sušački učenici vratili kućama, Istrani su se priključili karlovačkoj gimnaziji, i tu se školovali do 1925. Potom se uglavnom školuju u Zagrebu, gdje je za njih bio otvoren internat na Markovu trgu, te u Krku i drugim mjestima gdje su našle utočište mnoge izbjegle obitelji iz Istre.

Poslijeratno razdoblje

Nakon II. svjetskog rata škola nastavlja djelovati u obnovljenoj zgradi na Buraju, a 1946. preseljena je u zgradu današnjega Poglavarstva Grada Pazina, gdje djeluje pod nazivom Hrvatska realna gimnazija u Pazinu (zgrada na Buraju dodijeljena je Đačkom domu u kojem su bili smješteni gotovo svi učenici gimnazije); 1949. preselila se u novo zdanje, što ga je izgradilo hrvatsko Ministarstvo prosvjete u okviru svojega prvoga većeg ulaganja u istarsko školstvo. Tada je nazvana po svojem nekadašnjem učeniku Otokaru Keršovaniju. Od 1956. postaje četverogodišnjom školom, a niži razredi ulaze u sastav osnovne škole. Godine 1966.1972. Gimnazija za potrebe pazinskoga gospodarstva osniva strukovne škole: tekstilnu (1966.), tekstilnu tehničku (1968.) i kamenoklesarsku (1971.). Godine 1973. od gimnazije i strukovnih škola formiran je Srednjoškolski centar "Otokar Keršovani", u kojem se do 1975., uz gimnazijsko školovanje, ostvaruju i programi opće srednje škole građevinskoga smjera (za kamenoklesare) te opće srednje škole tekstilnoga i kemijskoga smjera. U daljnjoj je fazi reforme usmjerenog obrazovanja uveden i pripremni stupanj te sedam smjerova u završnom stupnju (odgojno-obrazovni, tekstilni, ekonomski, matematičko-informatički, kemijski, prehrambeni i građevinski), potom, u suradnji sa školama u Labinu i Poreču, programi metalske i poljoprivredne struke. U razdoblju 1973.1983. djelatnost Centra proširena je od 13 odjela s 340 učenika na 28–32 odjela s prosječno 750–950 učenika; u njemu je djelovalo više od 40 nastavnika i oko 30 vanjskih suradnika različita profila.

Danas

Datoteka:Škola Jurja Dobrile.jpg
Nova zgrada Gimnazije i strukovne škole "Jurja Dobrile" u Pazinu.

Nakon što se srednjoškolski centar 1993. uselio u novu školsku zgradu, stvoreni su dobri uvjeti za rad srednjeg obrazovanja u Pazinu, ali i osnovne škole, kojoj je pripao prostor što ga je do tada zauzimala srednja škola. Od 1993. slijednik je stare hrvatske gimnazije nova Gimnazija i strukovna škola "Jurja Dobrile", u koju se prosječno upisuje 725 učenika u 25 razrednih odjela, i to: 12 gimnazijskih (opća gimnazija) i 13 razreda strukovnih škola (strojarstvo, elektrotehnika, ekonomija i trgovina), te ima 65 stalno zaposlenih (među njima 52 nastavnika).

Od 1997. godine ostvaruje se projekt pod nazivom "Susreti škola" u okviru kojeg je uspostavljena suradnja s učenicima, nastavnicima i roditeljima iz Geschwister Scholl Gymnasium iz Marla u Njemačkoj, Sukromne slovanske gymnazium iz Bratislave , a od 2004. i s Liceo classico Michelangiolo iz Firence.

Na središnjoj svečanosti obilježavanja Svjetskog dana učitelja, održanoj 5. listopada 2002. u Zagrebu, ministar prosvjete i športa Republike Hrvatske dr. Vladimir Strugar uručio je školi priznanje za 2002. godinu - za uspješan, kvalitetan i kreativan rad. Škola je od 29. listopada 2001. uključena u međunarodni program eko-škole koji se u školi ostvaruje pod geslom "Eko - moja škola". Na svečanoj sjednici Pokreta prijatelja prirode "Lijepa naša" održanoj 2. travnja 2003. godine u Zagrebu, školi je dodijeljena Zelena zastava te je stekla status međunarodne Eko - škole.

Škola ima tradicionalno vrlo razvijenu kulturnu i javnu djelatnost. Uključena je u UNESCO-ov projekt SEMEP, u program GLOBE, te u projekt "Škola demokracije".

Poznati predavači, pedagozi i ravnatelji

Poznati učenici

Vanjske poveznice

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Istrapedije (http://www.istrapedia.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Istrapedia.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2023072610005239.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.