Toggle menu
243,8 tis.
68
18
626,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Stojan Brajša

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Stojan Brajša (Pazin, 24. siječnja 1888.Gorica, 12. travnja 1989.), hrvatski pravnik, publicist i političar, brat skladatelja Ćirila Brajše, sin Matka Brajše Rašana.

U Pazinu završio gimnaziju. U Zagrebu, Beču i Grazu studirao pravo koje je doktorirao u Zagrebu i Padovi. Tijekom studija priključio se skupini mladih intelektualaca koji su djelovali u duhu klerikalnoga političkog pokreta u Istri (Tone Peruško). Suosnivač Hrvatskoga katoličkog akademskog društva »Juraj Dobrila« u Pazinu 1908. godine. Zaposlio se u Pazinu gdje je tijekom prvog svjetskog rata radio kao sudski pripravnik, a 1917. otišao je u Pulu gdje je bio odvjetnički pripavnik do 1920. godine. Poslije rata i nakon talijanske okupacije Istre otvorio je odvjetnički ured u Gorici. Uključio se u politiku. Suradnik slovenskih kršćanskih socijalista te sudionik izbora za talijanski parlament 1921. i 1924.

Urednik lista Pučki prijatelj, glasila klerikalnoga političkog pokreta. Uredništvo mu je dodijelio biskup Antun Mahnič. U Narodnoj prosvjeti i drugim listovima pisao članke o psihologiji, sociologiji i filozofiji. Za tisak Kraljevine SHS pisao članke o pedagogiji, muzikologiji i povijesti Istre. Predsjedavao obnovljenim Političkim društvom za Hrvate i Slovence u Istri. 1920-ih obnašao je dužnost tajnika Tiskovnoga društva za Istru i neko vrijeme urednika lista Istarska riječ čiji je bio vlasnik. Nakon sporazuma o suradnji 1922. zajednički su ga izdavali istarski Hrvati narodno-kršćanske i narodno-liberalne političke struje.

Okolnosti ga prisiljavaju na emigriranje u Kraljevinu Jugoslaviju 1931. godine. Prvo je djelovao u Sloveniji godinu dana kao odvjetnik u Novome Mestu, a onda je otišao u Split gdje je ostao deset godina radeći kao odvjetnik. 1941. je otišao u Zagreb gdje je radio kao sudac (vijećnik Sudbenog stola) do svršetka rata 1945. godine. God. 1945. vratio se u talijansku Goricu, gdje se zaposlio u slovenskoj srednjoj školi i predavao latinski, grčki i engleski jezik. Poslije toga otišao je u Trst. Radio je na tamošnjem Slovenskom radiju. Zatim je radio za Savezničku vojnu upravu u Trstu kao kao pravnik i prevoditelj u pravnom odjelu. Poslije opet živio u talijanskom dijelu Gorice.

Pisao je tekstove o filozofiji, pedagogiji, psihologiji, muzikogiji. Prije i tijekom prvog svjetskog rata objavljivao u Narodnoj prosvjeti i Luči, a poslije rata u Mladiki, Jadranskom almanahu, Preporodu, Novoj reviji i Novom dobu. 1936. i 1942. do 1945. pisao za zagrebački pravni časopis Mjesečnik. Objavio pravne i filozofske udžbenike. Pisao pod pseudonimima Filates i Ivan Starin.

Literatura