Gej
Gej (ponekad i izvorno engleska transkripcija gay) je seksualni identitet homoseksualnih osoba, uglavnom homoseksualnih muškaraca. Dolazi od engleske riječi "gay", što znači "sretan", "veseo", "radostan". Gej kao termin prvi puta se pojavljuje nakon Stonewall demonstracija iz 1969. Te godine osnovana je cijela nova generacija organizacija, identificirajući se riječju "gej", što je osim seksualne orijentacije značilo i radikalno novu osnovu samoidentifikacije u smislu otvorenog političkog aktivizma. Gej muškarac je osoba koju estetski, seksualno i emocionalno privlače drugi muškarci i koji s drugim muškarcima ostvaruje emocionalni, seksualni i partnerski odnos.
Seksualni identitet proizlazi iz seksualnosti. Podrazumijeva vlastitu kreaciju, opisivanje ili prihvaćanje raznih identiteta koji su dio kao takvi važan segment cjelokupnog psihološkog i društvenog života čovjeka. U kreiranju ili prihvaćanju seksualnih identiteta osoba se poziva na pravo na samodefiniranje - pravo osobe da sama definira svoj identitet (svoje identitete) i sebe kao osobu, te pravo na samoidentifikaciju - pravo osobe da sama identificira svoj identitet (svoje identitete), te da se ne identificira.
Vidi još seksualna orijentacija.
Krovni termin za sve identitete koje proizlaze iz spola i roda jest LGBTIQ. Ova kratica je složena od sljedećih riječi: Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe.
Neke termini koji se koriste za homoseksualne muškarce[uredi | uredi kôd]
- gej/gay
- peder (uvredljivo; često i kao prihvaćen identitet)
- homoseksualac
- homić (iznimno uvredljivo, omalovažavajuće i degradirajuće. Najčešće se koristi na hrvatskim nacionalnim televizijama kao prijevod engleske riječi "gay" ili "queer" izvan homofobnog konteksta. Hrvatske LGBTIQ grupe godinama upozoravaju na taj termin kojeg sporo zamijenjuje "gay".)
Svi termini su prihvatljivi jedino ukoliko ih koristi osoba sa pozitivnim stavom prema LGBTIQ osobama. U protivnom i "gej" može se smatrati uvrijedljivim i diskriminatornim. Chris Moyles, poznati BBC-ev radijski voditelj, poznat i po rasističkim komentarima, u eter je koristio riječ gay u značenju "odvradno" i "užno", opisujući neku melodiju. Kolege novinari su uputili slučaj na javnu raspravu, nadajući se da će se ispričati, no nije. Nakon toga, na EuroPrideu 2006.u Londonu grupa Stonewall je lansirala inicijativu "Sack Chriss Moyles" ("Otpustite Chrisa Moylesa") te su upozoravali o porastu korištejna riječi "gay" u homofobnom kontekstu, posebice u školama među učenicima.
Iskorak[uredi | uredi kôd]
Iskorak (coming out) je proces prihvaćanja svoje seksualne orijentacije, rodnog i seksualnog identiteta, njegovo spoznavanje, istraživanje i dijeljenje s drugim osobama. Iako prihvaćaju svoju seksualnost, LGBTIQ osobe često to drže za sebe, znajući da društvo ne tolerira takvu različitost, već upravo suprotno, osuđuje je. Međutim, dijeljenje ovoga dijela sebe s drugima važno je za mentalno zdravlje osobe. Potvrđeno je da je proces razvoja identiteta LGBTIQ osoba, nazvan iskorak, snažno povezan s psihološkom prilagodbom - što je pozitivniji lezbijski, gej i biseksualni, transrodni, interseks i/ili queer identitet, bolje je mentalno zdravlje osobe i više samopoštovanje. Pri iskoraku (coming out-u) odnosi se produbljuju s ljudima oko sebe i stvara se iskrenost prijateljstava.
- Outiranje- čin javnog otkrivanja seksualne orijentacije neke druge osobe, a da ta osoba nije pristala na to. Većina LGBTIQ zajednice smatra ovaj čin neprihvatljivim zbog trenutne političke i društvene klime. Biti "u ormaru" (closeted) znači otvoreno se ne identificirati i ne "iskoračiti" kao lezbijka, gej muškarac, biseksualna, transrodna, transeksualna, interseksualna i/ili queer osoba. Osobe "u ormaru" ponekad se, unutar LGBTIQ zajednice, pogrdno nazivaju «ormarušama».
Gej iskorak i Hrvatska[uredi | uredi kôd]
Predmetom rasprava o pitanju homoseksualnosti u Jugoslaviji uz gej i lezbijski filmski festival u Sloveniji, imala je i prva (gej) radio emisija Tonija Maroševića - „Frigidna utičnica“ na Radiju 101. Toni Marošević ostaje (prva i) jedina out gej osoba iz javnog/društvenog života, ne računajući aktiviste i aktivistkinje, sve do ožujka 2004. i Dinka Bogdanića koji se identificirao kao biseksualac u Glamur Cafeu, popularnoj emisiji Siniše Svilana na HTV-u. Osim Maroševića i Bogdanića, danas jedina out osoba iz javnog života ostaje Dražen Ilinčić, novinar Hrvatske televizije koji je pomalo neočekivano i usputno podlijelio sa nazočnima u političkoj emisli Otvoreno svoj seksualni identitet. U Hrvatskoj niti jedna javna osoba, opet ne računajući lezbijske aktivistkinje i spisateljice, nije se identificirala kao lezbijka.
Uz spomenute, u Hrvatskoj je u medijima prisutno još 20-ak LGBTIQ aktivista i aktivistkinja.
Zakonodavstvo[uredi | uredi kôd]
Neke zemlje posebno reguliraju pitanja homoseksualnih muškaraca. U sljedećim zemljama, za razliku od lezbijstva, progoni se i kažnjava samo muška homoseksualnost: Kiribati, Maldivi, Maršalovi otoci, Nuie, Palau, Papua Nova Gvineja, Tokealu, Tonga, Tuvalau, Gvajana, Bahrain, Sveti Kits i Nevis, Sveta Lucija, Pakistan, Uzbekistan, Turkmenistan, Grenada, Jamajka, Namibija, Nigerija, Zambija, Zimbabve, Kenija i Lesoto.
Javno pogubljene dvojice tinejdžera u Iranu 2005. izazvalo je prosvjede LGBTIQ zajednice ispred iranskih ambasda diljem svijeta, jer su ih zapadni mediji proglasili „homoseksualcima“. Takav prosvjed održao se istovremeno i u Hrvatskoj. Ipak, iranske vlasti tvrdile su kako su dvojica optužena za silovanje 13-godišnjaka, a kasnije je i Paula Ettelbrick (direktorica organizacije International Gay & Lesbian Human Rights) priznala kako se „nije radilo o gej slučaju“[1]. Iran od svih država koje imaju smrtnu kaznu za (muške) homoseksualne odnose, poput Mauretanije, Nigerije, Sudana, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Jemena, navodno je smaknuo prema nekim procjenama oko 1000 gej muškaraca od Islamske revolucije 1979. Ironično, Iran posve podržava pravo transrodnih osoba na operaciju tranzicije spola, odnosno "promjenu" spola.
Američka savezna država Florida, primjerice, eksplicitno zabranjuje gej muškarcima da posvajaju ili udomljuju djecu.
Većina država svijeta zabranjuje gej muškarcima doniranje krvi, zbog veće izloženosti HIV/AIDSu, iako se sva donorska krv testira. Također u nekim zemljama gej muškarcima je zabranjeno služenje vojske ili policije. Sve zemlje EU i SAD-a, pa tako i Hrvatska ne diskriminiraju gej muškarce u tim državnim službama. Dobna granica stupanje u gej seksualne odnose je u svim državama EU i većini država Sjeverne Amerike i Australije jednaka kao i za heteroseksualne odnose. U Hrvatskoj dobna granica (14 godina) za stupanje u gej seksualne odnose izjednačena je s heteroseksualnim 1998.
Gej i HIV/AIDS[uredi | uredi kôd]
Gej aktivizam[uredi | uredi kôd]
Gej aktivizam i studiji vežu se na liberalizam, za razliku od lezbijskog i queer koji se vežu na feminizam. To se posebice može vidjeti i na programu i aktivnostima gej aktivističkih grupa, konceptima i rješenjima koje se predlažu. Sloboda na seksualnu orijentaciju, sloboda "izbora", sloboda uređenja privatnog su temelji na kojima počiva gej aktivizam. Svi su različiti, svi su jednaki. Lezbijski i queer aktivizam ne vjeruju u "privatno", unatoč svim postojećim razlikama, već samo "političko".
Te razlike, relativno kompromisnog, srednjostujaškog gej aktivizma, koji za razliku od queera i feminizma vjeruje u evoluciju patrijarhata (postpatrijarhat), a ne njegovu dekonstrukciju, ponekada su toliko nepremostive da često dolazi do sukoba i razilaženja. Gej aktivizam također inzistira na socijalnom uključenju u društvo, ili pak stvaranje vlastite inačice, što je na koncu blisko i lezbijskom viđenju, a queer smatra da je u tom trenutko nemoguće i ne prepisati i rodnu neravnpravnost i rodne odnose moći. Gej aktivizam takva stajališta često smatra pretjeranim i utopističkim.
Unatoč svim razlikama, nekim čak i nepremostivim, po većini pitanja svi ovi pokreti se stapaju u većini zemalja u jedinstveni LGBTIQ aktivizam.
Gejska supkultura i njezini identiteti[uredi | uredi kôd]
Gejski slang[uredi | uredi kôd]
Gejska kultura[uredi | uredi kôd]
- Gej ikona / Dycon je zvijezda ili neka druga javna osoba s velikim brojem obožavatelja i obožavateljica unutar gej i lezbijske zajednice. Također, gej ikona je i svaka javna osoba ili zvijezda koja otvoreno i javno podržava pitanja LGBTIQ zajednice i daje joj bezrezervnu podršku. Prvom polovicom XX. stoljeća, kada se zapravo počelo govoriti o gej ikonama, one bile su i osobe snažnog karaktera i s mnogo životnih tragedija koje su preživjele ili pak koje su tragično okončale svoje živote.
Najpoznatije hrvatske gej ikone su Radojka Šverko, Tereza Kesovija i Josipa Lisac.
Kada se govori o gej ikoni, uglavnom se misli na heteroseksualnu ženu, dok heteroseksualni muškarci uživaju nešto drugačiji status. Gej ikone u glavnom ne mogu biti istovremeno i LGBTIQ osobe.
- Rupčić kao šifra - [1]
Religija i homoseksualnost[uredi | uredi kôd]
Homoseksualnost osuđuju sve monoteističke religije svijeta kao neprirodan čin.
- Islam homoseksualno općenje smatra bludom (velikim grijehom). Mišljenje nekih islamskih teoretičara i filozofa je da su druge seksualne orijentacije osim heteroseksualne same po sebi, iskušenje, a ne grijeh, te da musliman treba odoliti bludu. Pojedine islamske zemlje u kojima je na vlasti teokracija, propisuju vrlo oštro kažnjavanje protuprirodnog bluda.
- Katoličanstvo u današnjem Katekizmu Katoličke crkve, proglašenim 1992., govori o spolnosti u člancima 2331–2386 (objašnjenje šeste zapovijedi, "ne učini preljuba"). Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjecaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje. Predaja je uvijek tvrdila da su "čini homoseksualni u sebi neuredni". Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave ćuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni. (članak 2357). Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu. (članak 2359) Više u članku Teologija tijela.
