| Frano Baras | |
|---|---|
| Rođenje | 5. studenoga 1931. Split, Hrvatska |
| Zanimanje | romanist, kazališni kritičar, esejist, publicist, prevoditelj |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1952. - |
| Književne vrste | književna kritika, biografija |
| Teme | kulturna, politička i pomorska povijest Dalmacije XIX. i XX. stoljeća (napoleonsko razdoblje, autonomaši |
| Portal o životopisima | |
Frano Baras je hrvatski romanist, publicist i esejist. Piše članke i zapise o starioj i novijoj prošlosti i sadašnjosti, područja Dalmacije, posebice o Splitu, zbog čega nosi naslov čuvara splitskog pamćenja[1]. Živi u Splitu i na Madeiri[1][2].
Životopis
Obrazovanje
Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu[3], maturiravši 1950.[4], francuski i talijanski jezik s književnošću diplomirao je 1956. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu[2], usavršavao se na pariskom sveučilištu Sorbonni.
Pedagoški rad
Kao apsolvent 1954./55. predavao na Gimnaziji u Imotskome. Poslije diplomiranja i odsluženja vojnoga roka, uposlen u splitskome Narodnom sveučilištu kao referent za obrazovanje odraslih te upravitelj Škole stranih jezika 1958. – 1966. Od 1973. Na Pedagoškoj akademiji u Splitu u zvanju profesora više škole predavao francuski jezik i književnost 1966.-1978., zatim do umirovljenja kao viši predavač na Filozofskom fakultetu u Zadru[2], OUR Split 1978.-1997.
Znanstveni, stručni i publicistički rad
Objavio je dvadesetak znanstvenih radova i više stotina publicističkih tekstova[2], među kojima studije o napoleonskoj upravi u Dalmaciji u Radovima Pedagoške akademije (1975., l977.), Zborniku Ekonomskog fakulteta (1976/77.), Kulturnoj baštini (1978., 1979.), Našim temama (1989.), Zborniku 290 godina Klasične gimnazije u Splitu (1990.), Građi i prilozima za povijest Dalmacije (2001.), Zborniku Dalmacija za Francuske uprave 1806.-1813. (2011.), Zborniku 'Kačić', 1993. i 2009.-11.
Pregledne članke o teroru splitskih autonomaša i borbi narodnjaka za uvođenje hrvatskog jezika u školama objavili su mu Kulturna baština, Hrvatski narodni preporod u Splitu (posebno izdanje) 1982., Mogućnosti 1982.
Književni rad
Pjesmama se javio u splitskom časopisu Književni Jadran (1952.[3] i 1953.). Kraće prozne tekstove i dnevničke zapise objavljivao u časopisima objavljivao je, među inim, u časopisima Dubrovnik (1968.), Mogućnosti (1969.), Vidik[3] (1978.), Hrvatski rukopis (1993., 1994.), Republika (2008. i 2012.). Osobna sjećanja na Drugi svjetski rat (Ujedi rimske vučice, S teutoncima pod anglosaksonskim bombama) objavio u Hrvatskim obzorjima (1994, 1998, 1999.) a Dva ratna Božića u Sinju u Cetinskim vrilima (2003.).
Književne prijevode s romanskih jezika objavljivao u polumjesečniku Horizontu (1951.-1952.), Vjesniku u srijedu (1952.), zatim u Novela-filmu (1953., 1955. i 1956.), Narodnom listu (1956.) te u Mogućnostima (1958.–1967.)[3].
Članke, putopise, feljtone, te kazališne kritike objavlivale su mu razne novine, među kojima Slobodna Dalmacija, 'Nedjeljna Dalmacija, Vjesnik, Telegram, Borba, Fokus, Večernji list, Hrvatsko slovo, te Vijenac.
Bio je urednik biblioteka: Kairos Narodnog sveučilišta u Splitu (1966.-1968.) i Posebnih izdanja Matice hrvatske - Split (1993.-1999.), te član uredništva: Karake (1987.-1990.), Kaštelanskog zbornika (1987.-1993.), Monografije HNK Split 1893.-1993. i Kulturne baštine (1993.-1998.).
Kazalište
U Parizu je 1963. proučavao upravno i umjetničko ustrojstvo pariskih kazališta.[3]
Jedan je od pokretača splitskih avangardnih scena Komorna pozornica (1961.), Akroama-21 (1966.) i Kripta-70 (1970.).[3]
U njegovu prijevodu izvedene su u Splitu drame Ljudski glas J. Cocteaua (1966.) i Sluškinje J. Genêta (1970.)[3].
Bio je kazališni kritičar Slobodne Dalmacije (1962.–1969.) i povremeno Borbe (1963., 1964., 1967.).[3]
Bio je ravnatelj Drame splitskoga Hrvatskoga narodnog kazališta 1970. – 1972. te voditelj dramskoga programa Splitskoga ljeta 1972. i 1973.[2][3]
Društveni rad
Radni je član Matice hrvatske od 1963.[2] te Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa.
Jedan je od članova-utemeljitelja splitskoga Društva francusko-jugoslavenskog prijateljstva (1984., od 1992. Udruge francusko-hrvatskog prijateljstva)[2] te član upravnog odbora Alliance Française de Split (od 1994.).
Bio je član Komisije za imena ulica, trgova i spomenike Gradskog vijeća u Splitu (1991.-1995. i 2001.-2002.) te Odbora Splitskoga ljeta (1991.-1995.)
Knjige
- Snovi za porculansku lutku, Split 1963.
- Iz Memoara maršala Marmonta (Ilirske uspomene 1806-1811), Split: Čakavski sabor, 1977.
- Maršal Marmont: Memoari, Split: Logos, 1984.
- Splitski karnevali, Split: Logos, 1984. (Digitalizirano izdanje na portalu Gradske knjižnice Marko Marulić.)
- Dalmacija anno Domini, Split: Logos, 1988.
- Splitski igrokaz, Split: Društvo prijatelja kulturne baštine, 1993.
- Staro zrcalo splitsko, članci i podlistci, Split: Matica hrvatska, 1994.
- Ratni dani pod Marjanom, dnevnik i podlistci, Split: Matica hrvatska, 1996.
- Les Français en Dalmatie (1806-1814) (Francuzi u Dalmaciji; preveli Gérard Denegri i Jasna Vučetić), Alliance Française de Split, 2002. (2. izd. 2006.)
- Marulić u deset slika, Split: Matica hrvatska, 2005.
- Spliska prigovaranja, Split: Naklada Bošković, 2007.
- Jadranom i oceanima, Split: Matica hrvatska, 2008.
- Prohujalo pod Marjanom, Split: Naklada Bošković, 2010.
- Davni dani dalmatinski, Split: Naklada Bošković, 2013.
- Krijesnice hrvatskoga Jadrana, Split: Naklada Bošković, 2014.
Odlikovanja i nagrade
- Ordre des Palmes Académiques (Francuska; chevalier, 1974.; officier, 1998.)
- Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1998.
- Nagrada grada Splita za godinu 1996.
Izvori
- Bibliografija radova Frane Barasa 1951.-2001., Split: Društvo prijatelja kulturne baštine, 2002.
- Ivica Luetić: Splitske teme. Dvije knjige Frane Barasa, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011. godine, str. 22
- ↑ 1,0 1,1 [1] Nositelj pamćenja Splita, prof. Frano Baras, predstavio dvije knjige, Slobodna Dalmacija, 25.10.2011. | 20:2, pristupljeno 4. svibnja 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 [2] Frano Baras, Matica hrvatska, pristupljeno 4. svibnja 2016.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 3,8 [3] Srećko Jurišić, Baras, Frano, pristupljeno 4. svibnja 2016.
- ↑ Spomenica 150-godišnjice Klasične gimnazije u Splitu, Split: Klasična gimnazija Natko Nodilo, 1967., str. 119