Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ekrem Čaušević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Ekrem Čaušević (Brekovica kod Bihaća, 1952.), bosanskohercegovački i hrvatski turkolog bošnjačkog podrijetla.

Životopis

Studij orijentalnih jezika (turski, arapski i perzijski) i književnosti završio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1974.). Na istome fakultetu predavao je do travnja 1992. Godine 1994. utemeljio je Katedru za turkologiju, koja danas djeluje u sklopu Odsjeka za hungarologiju, turkologiju i judaistiku pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik je te katedre od njezina osnutka i redoviti profesor za predmete Suvremeni turski jezik, Osmanski turski jezik i Uvod u turkologiju. Dekan OOUR-a Filologija Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1987/1988. Usavršavao se u Istanbulu, Ankari, Beču, Budimpešti, Sofiji i Göttingenu. U akademskoj god. 1992./1993. i 2000-2001. kao stipendist njemačke zaklade A. von Humboldt bio gostujući profesor i znanstvenik na Sveučilištu u Göttingenu.

Od 1995. god. gostujući je profesor i na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Kao voditelj ili istraživač radio je na nekoliko domaćih i stranih projekata. Autor je više od 120 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, „Gramatike suvremenoga turskog jezika“, sveučilišnog udžbenika „Turkološke čitanke“, priređivač i prevoditelj s osmanskog (Autobiografija Osman-age Temišvarskog) i suvremenog turskog jezika („Pogled s Bospora“; romani „Zovem se crvena“ /u suradnji s M. Andrić/ i „Istanbul“ turskoga nobelovca Orhana Pamuka). Dobitnik je prevodilačke nagrade „Kiklop“ (2006.) za prijevod s turskoga jezika Pamukova romana „Istanbul“.

Član je uredništava stručnih i znanstvenih časopisa, dopisni član Türk Dil Kurumu (Turske jezikoslovne akademije) u Ankari, dobitnik odličja Republike Turske za iznimne zasluge u promicanju znanosti te dobitnik nagrade turkofonoga svijeta za zasluge u turkologiji (2012.).[1]

Djela

Autor

  • Gramatika suvremenoga turskog jezika. Hrvatska sveučilišna naklada (Zagreb, 1996.)
  • Turkološka čitanka. Ibis grafika (Zagreb, 2002.)
  • The Turkish Language in Ottoman Bosnia (Istanbul, 2014.)
  • Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku (Ibis-grafika, Zagreb, 2018.)
  • (u koatorstvu s Barbarom Kerovec) Turski i hrvatski u kontaktu i kontrastiranju: Sintagma i jednostavna rečenica. (bis-grafika, Zagreb, 2021.)
  • Orhan Pamuk: Zovem se crvena (Zagreb, 2003.) (u suradnji s Martom Andrić)
  • Orhan Pamuk: Istanbul: grad, sjećanja. (Zagreb, 2006.) (Nagrada Kiklop za prijevod godine)
  • Autobiografija Osman-age Temišvarskog (Zagreb, 2004.)
  • Orhan Pamuk: Muzej nevinosti (Zagreb, 2009.) (u suradnji s Kerimom Filan)
  • Orhan Pamuk: Crna knjiga (Zagreb, 2010.) (u suradnji s Janom Bušić i Draženom Babićem)

Uredničke knjige

  • Matija Mažuranić, Bosna'ya Bir Bakış Yahut Bir Hırvat Vatandaşının 1839-40 Yılları Arasında O Eyalete Kısa Bir Yolculuğu: Čaušević, Ekrem; Paić-Vukić, Tatjana; Hafız Küçükusta, Ayla (ur.). (Prizren, 2011.) (monografija).
  • Osmanlı Sanatı, Mimarisi ve Edebiyatına Bakış: Ekrem Čaušević, Moačanin Nenad, Vjeran Kursar (ur.) (Edirne 2011.)
  • Perspectives on Ottoman Studies (Papers from the 18th CIEPO): Ekrem Čaušević, Nenad Moačanin, Vjeran Kursar (ur.). (Belin, 2010.)

Izvori

Vanjske poveznice