Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Carl Bildt

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Carl Bildt
Carl Bildt

Švedski ministar vanjskih poslova
trajanje službe
6. listopada 2006. – 3. listopada 2014.
Premijer(i) Fredrik Reinfeldt
Prethodnik Jan Eliasson
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu
trajanje službe
14. prosinca 1995. – 18. lipnja 1997.
Prethodnik  pozicija stvorena
Nasljednik Carlos Westendorp
Predsjednik vlade kraljevine Švedske
trajanje službe
4. listopada 1991. – 7. listopada 1994.
Prethodnik  Ingvar Carlsson
Nasljednik Ingvar Carlsson
Rođenje 15. srpnja 1949.
Politička stranka Stranka umjerenih

Nils Daniel Carl Bildt (Halmstad, 15. srpnja 1949.), švedski političar i diplomat.

Bio je premijer Švedske od 1991. do 1994. godine, a kasnije lider liberalno-konzervativne stranke od 1986.1999. Bio je član švedskog parlamenta od 1979. do 2001. godine. Od 2006. do 2014. bio je švedski ministar vanjskih poslova.

Tijekom vojno-oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja 1995. godine, Bildt je u više navrata tražio vojnu intervenciju UN-a i NATO-a protiv Hrvatske kako bi se očuvala tzv. SAO Krajina.

Izjava Carla Bildta kao mirovnog posrednika Europske unije za bivšu Jugoslaviju, u kojoj je 1995. osudio oslobodilačku akciju hrvatskih oružanih snaga, izazvala je u hrvatskoj javnosti brojna reagiranja.[1] Te činjenice kao i njegovo kasnije opravdavanje srpskih zločina u Bosni okarakterizirala ga je u Hrvatskoj kao "persona non grata"

Od prosinca 1995. do lipnja 1997. vršio je funkciju visokog predstavnika za BiH.

Carl Bildt u svojim memoarima ("Misija mir", ZID, Sarajevo, 1998., 82.), kada piše o Hrvatima, razlikuje i uspoređuje "pitome političare iz plodne Posavine" i "izražene nacionaliste koji potiču sa škrtih hercegovačkih brda",[2] a na svjedočenju u slučaju Biljane Plavšić kao bivši prvi visoki predstavnik u BiH izjavio je da: Biljana Plavšić nikada nije bila dio užeg kruga ekstremnog nacionalističkog rukovodstva bosanskih Srba, te je pohvalio njenu ulogu u pomaganju primjene Daytonskog mirovnog sporazuma.[3]

U nekoliko navrata podržao je Slobodana Miloševića i uporno ga nazivao "dobrim dečkom".[4]

Izvori

Vanjske poveznice