Budimski krški sustav predstavlja više od 80 špilja Budimskog gorja (dijela Srednjodunavskog gorja) od koji su najpoznatije i najveće Špilja planine vidikovca (Szemlõhegy) i stalaktitna špilja Pavlove doline (Pál-völgyi). Neke od njih su koristili špiljski ljudi (npr. Pustinjačku gornju špilju), dok su druge također odigrale važnu ulogu u povijesti (poput ratnog skrovišta u labirintu špilja Budimskog dvorca, te rudarstva u špilji Velike vapnenačke planine (Nagy-Hárs-hegyen) ili u Špilji hrabrih (Bátori-barlang), itd.).
God. 1994., Mađarska je šest špilja budimskog krškog sustava nominirala za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].
Ime | Izvorni naziv | Duljina | Godina otkrića | Opis |
---|---|---|---|---|
Stalaktitna špilja Pavlove doline | Pál-völgyi-cseppkőbarlang | 7,4 km | 1904. | Špilja Pavlove doline, koja je nastala djelovanjem termalnih voda, nalazi se u drugoj četvrti glavnog grada i otkrivena je 1904. godine prilikom iskapanja kamena. Njezina do sada istražena duljina od 7,4 km ujedno je i treći najduži špiljski prostor Mađarske. Oko 500 m toga prostora se može posjetiti od 1919. god. Galerije labirintskog sustava su ukrašene karakterističnim otopljenim oblicima i mineralnim padalinama, kao i sigama na nekim mjestima. |
Špilja planine vidikovca | Szemlő-hegyi-barlang | 2,2 km | 1930. | Špilja planine vidikovca je otkrivena 1930. god., a nalazi na udaljenosti od 800 m od Špilje Pavlove doline gdje je su po prvi put otrkiveni termalni izvori Budima. Uska i visokih prolaza, bogato je prekrivena kokičastim formacijama minerala nalik cvjetači i grožđu. Ova 2200 m duga špilja koju su njezini otrkivači prozvali "cvjetnim vrtom Budimpešte" je otvorena za javnost 1986. god. |
Špilja Franjine planine | Ferenc-hegyi-barlang | 4,1 km | 1933. | Špilja Franjine planine je otkrivena 1933. god. tijekom podzemnih drenažnih radova. Labirintski sustav ukupne dužine od 4100 m nalazi se na relativno malom prostoru. Jakovljeve kapice i cjevulje se mogu pronaći samo u ovoj špilji, dok su najčešće sige nalik grožđu (botryoidal). |
Špilja Matijašove planine | Matyas-hegyi-barlang | 4,9 km | 1930-ih | Špilja Matijašove planine se nalazi u neposrednoj blizini Špilje Pavlove doline. One imaju vrlo sličnu morfologiju i vjerojatno su prošlosti bili dio istog sustava. Ova špilja je otkrivena 1930-ih, i dodanas je njezina otkrivena duljina 4900 m. Najdublja točka u špilji se nalazi na 113 m nadmorske visine, gdje doseže sadašnju razinu krša. |
Špilja Josipove planine | József-hegyi-barlang | 5,67 km | 1984. | "Kristalna" špilja Josipove planine je otkrivena 1984. godine i najbogatija je sigama. Njezina dosada izmjerena dužina je oko 4800 m, a najveća dvorana u špilji, promjera od 70 m dužine, 15 m širine i 20 m visine, je jedna od najvećih hidrotermalnih komora na svijetu. Ova lijepa špilja je prepuna iglama aragonita, multi-generiranim kristalima gipsa i snježno bijelim kalcitnim botridima. |
Špilja Molnára Jánosa | Molnár János-barlang | 7 km | 1856. | Špilja Molnára Jánosa je nazvana po svom pronalazaču i istraživaču iz 19. st. Ona je jedina aktivna jer se spušta ispod krških razina i poznata je samo zahvaljujući istraživanju ronioca. Njezina duljina je 400 metara i u njezinom sustavu se može mjeriti miješanje voda različitih temperatura. |
Izvori
- ↑ Caves of the Buda Thermal Karst System na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 14. lipnja 2013.
Poveznice
Najslavnije krške tvorevine na svijetu:
Vanjske poveznice
- Krške špilje Aggteleka i Slovačkog krša, UNESCO-va svjetska baština Mađarske i Slovačke