Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Allaga

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Alaga Petar dobio je plemstvo od kralja Karla VI.. (1711.-1740.), 15. srpnja 1722. godine u Požunu (današnjoj Bratislavi). U povelji stoji da se plemstvo dodjeljuje katoličkoj obitelji dalmatinskog podrijetla.

Članovi ove obitelji 1687. godine žive u Kaćmaru, 1716. u Somboru, a 1722. godine u Subotici. Petar Alaga 1728. godine drži pod arendom pustaru Aljmaš koju je uzeo od grofa Marka Czobora i plaća zakupninu od 759 forinta godišnje.

Obitelj 1748. naseljava današnji Lemeš, a među lemeškim plemićima su na popisu 1751. upisana dva pripadnika: Pavao i Ivan Alaga. Godine 1771. obitelj Allaga imala je 17 članova.

Plemstvo obitelji proglašeno je na skupštini Bačke županije 3. travnja 1797. godine, kada je ubilježen i plemić Petar Alaga, dok 1798. u mjestu ima više članova ove velike obitelji. Godine 1803. Alage dobivaju posjede u Lemešu.

Iz ove obitelji potječe i Mirko (Emericius) Alaga koji je godine 1848. sudjelovao u političkim gibanjima kao zastupnik Riđice zbog čega je dvije godine poslije osuđen na smrt i poslije pomilovan. Od 1873. do 1893. radi kao javni bilježnik u Baji. Bio je zastupnik posljednjeg Sabora – madžarske skupštine. Vladin komesarijat Gornje Bačke je pokrenuo istragu i uhitio sve članove ovog Sabora. Nakon pomilovanja Mirko odlazi u Baju, ali mijenja prezime u von Agafi.

Ova velika obitelj dala je nekoliko istaknutih stručnjaka i znanstvenika među kojima su najistaknutiji nuklearni fizičar Gaja Alaga i njegov sin Miroslav Alaga Bogdanović. Potomci ove obitelji danas žive u Splitu (Cvitanić), Rijeci (Dujmović), Subotici i Lemešu.

Obitelj posjeduje izvornu grbovnicu s visećim pečatom.

Pergament, tisak u boji, zlatnim gajtanom pričvršćen je pečat u drvenoj kutiji. Sve skupa smješteno je u željeznu kutiju s aplikacijom cvijeta. Grbovnica: 38,5 x 29,5 cm.

Grb: (1722.) štit je tzv. “renesansništit karakterističan za XVI. stoljeće (tal. Scudo accartocciato, niz. Schild XVI. de eeuv, franc. cartouche Renaissance). U plavom polju na zelenoj podlozi uz uzdignuti bijeli stup s desne strane okrenut prema unutra stoji zlatni lav. Kaciga: zlatni kondor sa sabljom krivošijom; Plaštevi: plavo-zlatni; crveno-srebrni.

Izvori

  • Duišin, V. A., Plemićke porodice II., Vojvodina II., s.l. s.a., 155.
  • Arhiv Vojvodine Novi Sad, Fond Bač-bodroške županije, sig.162/1740; 69/1728. 28/1728.
  • Peić, Marko, Grgo Bačlija, Imenoslov bačkih Bunjevaca, Matica srpska, Novi Sad–Subotica, 1994., str.3.
Sadržaj