Kupola

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 80532 od 31. kolovoz 2021. u 07:49 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Pendentive and Dome.png
Kupola na pandantivima (žuto)
Datoteka:Pantheon.drawing.jpg
Presjek Panteona
Datoteka:Dehio 10 Dome of the Rock Section.jpg
Presjek Zlatne kupole
Pogreška pri izradbi sličice:
Presjek kupole na trompama (Atenska crkva sv. Nikodema)
Datoteka:Millennium Dome (zakgollop) version.jpg
Milenijumska kupola
Pogreška pri izradbi sličice:
Kyocera kupola

Kupola (talijanski) je sferični oblik svoda iznad građevina koja ima tlocrt kružnice, kvadrata ili mnogokuta.

Kupolu ponajviše grade kao kalotu ili polukuglu od kamena ili opeke, a u novije doba od armiranog betona u konstrukciji tzv. ljuske.

Kupola se može izvesti izravno na zidovima prostora ili preko posebnih konstrukcija:

  • trompa – ugaona trokutasta niša kojom se s kvadratne osnove prelazi na kružni oblik.
  • pandantiv – sferični trokut kojim se s kvadratne osnove prelazi na sferični oblik.

Često se između kupole i pandantiva umeće cilindrični tambur. Najčešće se na vrhu kupole ostavlja otvor za svjetlo (oculus) ili tornjić (lanterna) s prozorima.

Povijest razvitka

Natkrivanje kamene kuće u obliku pčelinje košnice poznato je još u prapovijesnim kulturama Mediterana. Od njih je najpoznatija svakako Atrejeva riznica u Mikeni.

Svođenje kupole u klasičnom smislu bilo je poznato u Aziji već u starom vijeku.

Široku primjenu doseže u starorimskoj arhitekturi, kada se pravi jedna od najpoznatijih i najvećih kupola – Panteon u Rimu (promjera i visine 43,3 m).

Kupole su osobito bitne u bizantskoj gradnji crkava – Aja Sofija u Istanbulu (promjera 31 m).

U srednjem vijeku se javljaju sporadično i to samo kao svodovi visokih tornjeva.

Rana renesansa oživljava arhitekturu po rimskim antičkim uzorima, a time i ponovnu uporabu kupole kao elementa arhitekture. Prva je bila kupola Prvostolnice u Firenci, djelo Fillipa Brunelleschija, 1420. – 1436.; a svakako najpoznatija i najveća je kupola Sv. Petra u Rimu.

Mnoge barokne građevine imaju kupole kao Torinska katedrala (Guarini), crkva Karla Boromejskog u Beču, Katedrala sv. Pavla u Londonu itd.

Lukovičasta glava oblik je kupole, osobito kod pravoslavnih crkvi u Istočnoj Europi, naročito u Rusiji i Ukrajini.

Kupole su česte u arhitekturi klasicizma (Panteon u Parizu, Opera u Parizu i dr.) i primjeni neostilova, kao npr. kupole Mirogoja ili HNK u Zagrebu.

U 20. stoljeću moderne betonske ljuskaste konstrukcije omogućile su veličanstvene kupolaste oblike kao na npr. Terminalu TWA zračne luke u New Yorku (Eero Sarninen), Dvorana športova u Rimu (Pier Luigi Nervi) promjera 60 m ili Milenijska kupola u Londonu.

Slavne kupolaste građevine

Datoteka:Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: w:List of world's largest domes

Poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Kupola