Biokovski partizanski odred
Biokovski narodnooslobodilački partizanski (NOP) odred bio je partizanska jedinica u sastavu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata na području između donjeg toka rijeka Cetine i Neretve te Imotskog polja, a ponekad i na Jadranskom moru.
Formiran od Mornaričkog odreda i novih boraca početkom ožujka 1943. u zaseoku Šošići kod Gornjih Igrana na Biokovu. Do kraja ožujka imao je tri bojne s oko 550 boraca. Odmah nakon formiranja, 23. ožujka kod Zaostroga, zarobio je dva talijanska jedrenjaka, a 5. lipnja porazio je domobransku posadu u Zagvozdu. U lipnju i srpnju Talijani su ga dva puta pokušali uništiti. U borbama od 10. srpnja do 1. kolovoza probio se u skupinama na tzv. slobodni teritorij sjeverno od Biokova. U kolovozu je s Cetinskim odredom porazio domobranski garnizon u selu Dubci i zarobio garnizon (oko 300 vojnika i 8 časnika u selu Zadvarje kod Omiša), čime je proširen teritorij pod nadzorom NOVJ i povećan priljev boraca. Jedan bataljun Odreda ušao je u Grupu udarnih bataljuna, formiranu početkom rujna 1943, a kada je nakon kapitulacije Italije formirana 11. dalmatinska udarna brigada, Odred je ušao u njezin sastav. Odred je ponovno formiran u kolovozu 1944. od boraca Makarske bojne. Na području Biokova Odred se borio do studenog 1944., kada je raspušten, a njegovi borci popunili su jedinice 9. dalmatinske divizije.[1]