Roberto Bettega

Roberto Bettega
Država	Italija
Osobni podatci
Puno ime	Roberto Bettega
Nadimak	Bobby gol, Bijelo pero
Rođenje	27. prosinca 1950.
Položaj	napadač
Mlađi uzrasti
1961. – 1969.	Juventus
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1969. – 1970. 1970. – 1983. 1983. – 1984.	Varese Juventus Toronto Blizzard	0030 00(13) 0326 0(129) 0048 00(11)
Reprezentativna karijera
1971. – 1972. 1971. – 1974. 1975. – 1983.	Italija Italija Italija	0002 000(0) 0004 000(3) 0042 00(19)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Roberto Bettega (Torino, 27. prosinca 1950.) bivši je talijanski nogometaš i sportski djelatnik koji je igrao na poziciji napadača.

Gotovo cijelu karijeru proveo je u Juventusu, u čiju je omladinsku školu ušao početkom 1960-ih. U trinaest profesionalnih sezona s torinskim klubom osvojio je sedam naslova prvaka Italije, jedan Kup UEFA i jednu Coppa Italiju. Bio je najbolji strijelac Serie A u sezoni 1979./80. Odigrao je jednu sezonu za Varese čiji je bio najbolji strijelac Serie B u sezoni 1969./70.. Karijeru je završio u kanadskom Toronto Blizzardu.

Za talijansku reprezentaciju nastupio je 42 puta od 1975. do 1983. i postigao 19 pogodaka. Bio je član reprezentacije koja je osvojila četvrto mjesto na Svjetskom prvenstvu 1978. i Europskom prvenstvu 1980..

Nakon završetka igračke karijere radio je kao televizijski komentator i sportski djelatnik. Od 1994. do 2006. bio je dopredsjednik Juventusa, a od 2009. do 2010. i zamjenik glavnog direktora kluba.

Tijekom karijere nosio je nadimke Bobby gol, zbog svoje golgeterske učinkovitosti, i Bijelo pero, zbog prerano posijedjele kose. Po odluci Francisca Ocampa, predsjednika Tacuaryja, po njemu je od 2002. do 2015. nosio ime stadion Estadio Roberto Bettega u Asunciónu, u Paragvaju.

Igračke osobine

Datoteka:1971–72 Serie A - AC Milan v Juventus - Bettega's back-heel goal.jpg

Jedan od najpoznatijih Betteginih pogodaka, petom protiv Milana na San Siru u sezoni 1971./72.

Bettega je smatran vrlo modernim napadačem za svoje vrijeme, kao i jednim od vođa momčadi, sposoban i završavati akcije i stvarati prilike za suigrače. Bio je obonog, atletski građen, s izraženim instinktom, individualnom tehnikom i pregledom igre, a posebno se isticao igrom glavom. Posebno je ostao upamćen njegov pogodak glavom protiv Engleske u Rimu 17. studenoga 1976., kojim je postavio konačnih 2:0 i pomogao Italiji da se plasira na Svjetsko prvenstvo 1978..

Opisivan je kao jedan od najsvestranijih talijanskih napadača svih vremena, dijelom i zbog odlučnosti i profesionalizma koji su ga pratili tijekom cijele karijere.

Premda se afirmirao kao klasični napadač, razvoj njegove karijere usporio je početni oblik tuberkuloze koji ga je pogodio u sezoni 1971./72. Giampiero Mughini napisao je kako ga je upravo ta bolest spriječila da postane najveći nogometaš moderne ere. Kasnije je počeo igrati dublje, najprije kao centarfor koji sudjeluje u izgradnji napada, a pred kraj karijere i kao ofenzivni vezni.

Posebno se isticala njegova sposobnost postizanja velikog broja pogodaka bez oslanjanja na jedanaesterce: tijekom cijele karijere izveo je samo šest kaznenih udaraca i svih šest pretvorio u pogodak.

Karijera

Klupska karijera

Juventus i Varese

Datoteka:Varese 1969-70.jpg

Mladi Bettega (stoji, drugi zdesna) u dresu Varesea u sezoni 1969./70..

Rođen je u Torinu u obitelji doseljenoj iz Veneta, iz mjesta Villabruna, a otac mu je radio u FIAT-u. Kao dječak ušao je u omladinski pogon Juventusa i prošao sve mlađe kategorije kluba. Ondje je sazrijevao pod vodstvom legendarnog trenera omladinske škole Marija Pedralea, koji ga je u ranim danima uspoređivao s Johnom Charlesom.

U ljeto 1969., pred svoju prvu profesionalnu sezonu, Juventus ga je poslao na posudbu u Serie B kod Varesea, kako ne bi prerano izgorio prelaskom u prvu momčad torinskog kluba. Trener Nils Liedholm uočio ga je na jednoj utakmici omladinskih momčadi dvaju klubova i zatražio njegovo dovođenje.

Odmah je postao standardni prvotimac, a u jedinoj sezoni u crveno-bijelom dresu profilirao se kao najveće otkriće druge lige. Pomogao je Vareseu do osvajanja prvoga mjesta i plasmana u Serie A, a s 13 pogodaka bio je, sa suigračem Ariedom Braidom i Aquilinom Bonfantijem, najbolji strijelac prvenstva.

Povratak u Juventus

1970. – 1976.

U Juventus se vratio u sezoni 1970./71. i ondje ostao sve do 1983. godine. Ukupno je za crno-bijele odigrao 481 utakmicu i postigao 178 pogodaka, čime se svrstao među najbolje strijelce u povijesti kluba.

U Serie A debitirao je 27. rujna 1970. na gostovanju kod Catanije i odmah postigao pobjednički pogodak. U nastavku sezone odigrao je 42 utakmice u svim natjecanjima i zabio 21 pogodak. Juventus je te godine stigao do finala posljednjeg izdanja Kupa velesajamskih gradova, ali je poražen od Leeds Uniteda zahvaljujući pravilu gola u gostima, nakon 2:2 u Torinu i 1:1 u uzvratu, u kojem je Bettega u prvoj utakmici zabio za 1:0.

Odlično je otvorio sezonu 1971./72., osobito se istaknuvši protiv Milana u četvrtom kolu, kada je zabio glavom i zatim petom nakon asistencije Anastasija, u potezu koji je ostao legendaran. Nakon 10 pogodaka u 14 utakmica morao je stati zbog početnog oblika tuberkuloze, a na teren se vratio tek početkom sljedeće sezone. Pomogao je Juventusu do drugog uzastopnog naslova prvaka i do plasmana u prvo finale Kupa prvaka u povijesti kluba, u kojem je 30. svibnja 1973. poražen od Ajaxa.

Iako je u sljedeće dvije sezone zabijao rjeđe, u lipnju 1975. debitirao je za A reprezentaciju. U sezoni 1975./76. ponovno je prebacio deset pogodaka, ali je Juventus izgubio naslov od gradskog rivala Torina nakon što je prokockao veliku bodovnu prednost.

1976. – 1981.

Dolaskom Giovannija Trapattonija na klupu 1976. počeo je novi pobjednički ciklus Juventusa. Klub je osvojio naslov s rekordnim brojem bodova, a Bettega je odigrao svaku utakmicu i zabio 17 pogodaka u prvenstvu te još 5 u Kupu UEFA, prvom europskom trofeju u povijesti Juventusa. U dvoboju s Athleticom Bilbao u finalu upravo je njegov pogodak glavom u uzvratu na San Mamésu, nakon centaršuta Marca Tardellija, bio presudan da trofej ode u Torino zbog više postignutih pogodaka u gostima.

Juventus je naslov obranio i u sezoni 1977./78., a Bettega je potom sjajno odigrao na Svjetskom prvenstvu 1978. Tijekom 1977. i 1978. završavao je na četvrtom mjestu u izboru za Zlatnu loptu.

U sljedeće dvije sezone Juventus je gubio prvenstvo od Milana i Intera, ali je osvojio Coppa Italiju 1978./79. pobjedom 2:1 nakon produžetaka protiv Palerma u Napulju, iako je Bettega u finalu zbog ozljede rebara morao izaći iz igre.

U sezoni 1979./80. Trapattoni mu je povjerio dres s brojem 9 i pomaknuo ga u središte napada. U toj ulozi zabio je 16 ligaških pogodaka i prvi i jedini put u karijeri postao najbolji strijelac Serie A.

1981. – 1983.

Sezonu 1981./82. počeo je dobro, ali je 4. studenoga 1981. u uzvratnoj utakmici osmine finala Kupa prvaka protiv Anderlechta teško ozlijedio ligamente koljena nakon sudara s vratarom Jackyjem Munaronom. Juventus je ispao, a Bettega je praktički propustio ostatak sezone zbog kompliciranog oporavka. Iako je Juventus te sezone osvojio naslov, Bettega zbog fizičkog stanja nije mogao otići na Svjetsko prvenstvo 1982.

U sezoni 1982./83. više nije bio neupitni prvotimac. Glavni centarfor postao je Paolo Rossi, a Bettega se izmjenjivao i s mlađim Domenicom Marocchinom. Ipak, 10. travnja 1983. postigao je 3000. pogodak Juventusa u povijesti Serie A u pobjedi 5:0 nad Ascolijem.

U polufinalu Kupa prvaka protiv kluba Widzew Łódź zabio je za 2:0 u prvoj utakmici, a posljednju je utakmicu za Juventus odigrao u finalu u Ateni protiv Hamburga, nakon čega je već u svibnju 1983. napustio klub.

Toronto Blizzard

U lipnju 1983. prešao je u kanadski Toronto Blizzard, koji je nastupao u NASL-u. Za klub je igrao dvije sezone i oba puta stigao do finala doigravanja, tzv. Soccer Bowla, no Toronto je oba puta poražen, najprije od Tulsa Roughnecksa 1983., a zatim od Chicago Stinga 1984.

U jesen 1984. privremeno se vratio u Italiju jer je NASL bio u teškoj financijskoj situaciji, a istodobno je ispitivao mogućnost kratkotrajnog povratka u Serie A, osobito u Udinese. No početkom studenoga teško je stradao u prometnoj nesreći na autocesti Torino – Milano i nekoliko dana proveo na intenzivnoj njezi. Iako je u prvi mah planirao nastavak karijere, nesreća i propast NASL-a označili su završetak njegova igranja.

Reprezentacija

Mlađe reprezentacije

Prvi nastup u dresu s nacionalnim grbom upisao je 1970. za talijansku reprezentaciju do 23 godine, 1. studenoga u Vareseu protiv vršnjaka iz Austrije, u pobjedi 3:1, pri čemu je postigao i pogodak za 2:1. Nekoliko mjeseci kasnije debitirao je i za reprezentaciju do 21 godine, 5. svibnja 1971. u Trstu protiv Nizozemske, u pobjedi 5:2.

A reprezentacija

Datoteka:Italia, 1976, Bearzot, Tardelli e Bettega.jpg

Bettega u reprezentaciji 1976., slavi s Tardellijem i izbornikom Bearzotom pobjedu protiv Engleske u Rimu.

Za A reprezentaciju Italije debitirao je 5. lipnja 1975. protiv Finske u Helsinkiju, u kvalifikacijskoj utakmici za Euro 1976. Prve pogotke za reprezentaciju postigao je točno godinu dana poslije, 5. lipnja 1976., kada je nakon ulaska s klupe zabio dva pogotka u prijateljskoj pobjedi 4:2 nad Rumunjskom.

Od 1976. igrao je redovito i preuzeo dio tereta u napadu nakon ere Gigija Rive. U kvalifikacijama za Mundijal 1978. postigao je 9 pogodaka u 6 utakmica, među njima i četiri gola u pobjedi 6:1 protiv Finske, što je i dalje posljednja četvorka nekog igrača za talijansku A reprezentaciju.

Vrhunac reprezentativne karijere dosegnuo je na Svjetskom prvenstvu u Argentini. U prvoj grupnoj fazi zabio je protiv Mađarske, a potom je u susretu protiv domaćina Argentine postigao pogodak kojim je Italija pobijedila buduće svjetske prvake. Italija je turnir završila na četvrtom mjestu, a Bettega je zbog odličnih nastupa uvršten u idealnu momčad prvenstva.

Dvije godine kasnije nastupio je i na Europskom prvenstvu 1980. u Italiji, gdje su domaćini ponovno završili četvrti. Bio je standardni član prve postave, ali nije postigao pogodak.

U kvalifikacijama za Mundijal 1982. 17. listopada 1981. zabio je za 1:1 na gostovanju kod Jugoslavije u Beogradu, ali je zbog teške ozljede koljena propustio završni turnir u Španjolskoj, koji je Italija kasnije osvojila.

Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 16. travnja 1983. u Bukureštu protiv Rumunjske u kvalifikacijama za Euro 1984. Ukupno je za Italiju upisao 42 nastupa i 19 pogodaka.

Sportski djelatnik

Već nakon kraja igračke karijere spominjalo se kako bi mogao dobiti rukovodeću ulogu u Juventusu, no to se nije odmah ostvarilo zbog nesuglasica s tadašnjim predsjednikom Bonipertijem.

Tek početkom 1994. Umberto Agnelli ga je vratio u Torino, najprije kao izvršnog direktora uz Bonipertija, a zatim kao dopredsjednika s vrlo širokim ovlastima, praktički kao njegova nasljednika u vrhu kluba. S Lucianom Moggijem i Antonijom Giraudom činio je tzv. Triadu, upravljačku jezgru koja je obilježila jedno od najtrofejnijih razdoblja u povijesti Juventusa. U tom je razdoblju imao nešto povučeniju operativnu ulogu, ali je bio važna veza između uprave i momčadi te je sudjelovao i u dovođenju velikih pojačanja poput Zinedinea Zidanea.

Godine 2004. izabran je i za predsjednika organizacije G-14, naslijedivši Florentina Péreza.

Nakon izbijanja skandala u talijanskom nogometu 2006. dio uprave Juventusa bio je zahvaćen istragama, ali Bettega iz njih nije izašao kao optuženik. Ipak je napustio mjesto dopredsjednika i člana uprave, a u sezoni 2006./07. ostao je u klubu kao savjetnik za tržište igrača. Nakon što je oslobođen optužbi za lažno financijsko izvješćivanje, Dana 23. prosinca 2009. vratio se u klub kao zamjenik glavnog direktora zadužen za sportski sektor, no druga epizoda potrajala je samo pet mjeseci i završila je 31. svibnja 2010., kada ga je zamijenio Giuseppe Marotta.

Nakon igračke karijere

Osim nogometa, nakon završetka karijere bavio se i poduzetništvom, upravljao tvornicom ambalaže i držao restoran McDonald's na trgu Piazza Castello u Torinu.

Na televiziji je tijekom 1980-ih i 1990-ih radio kao sportski komentator na mrežama Fininvesta. Godine 1985. komentirao je finale Interkontinentalnog kupa između Juventusa i Argentinos Juniorsa s novinarom Giuseppeom Albertinijem, što je bio jedan od prvih primjera u Italiji da prijenos nogometne utakmice komentira i bivši igrač ili trener. Kasnije je surađivao i s Nandom Martellinijem, vodio emisiju Caccia al 13 te radio s Tele Capodistrijom.

Statistika

Nastupi i pogoci u klubovima

Sezona	Klub	Liga			Nacionalni kupovi			Europski kupovi			Ostala natjecanja			Ukupno
		Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Natjecanje	Nastupi	Pogoci	Nastupi	Pogoci
1969./70.	Varese	Serie B	30	13	Coppa Italia	3	0	–	–	–	–	–	–	33	13
1970./71.	Juventus	Serie A	28	13	Coppa Italia	3	2	KVG	11	6	Trofeo Armando Picchi	4	1	46	22
1971./72.		Serie A	14	10	Coppa Italia	4	1	Kup UEFA	5	4	–	–	–	23	15
1972./73.		Serie A	27	8	Coppa Italia	9	1	Kup prvaka	7	2	–	–	–	43	11
1973./74.		Serie A	24	8	Coppa Italia	5	2	Kup prvaka	2	0	Interkontinentalni kup 1973.	1	0	32	10
1974./75.		Serie A	27	6	Coppa Italia	10	3	Kup UEFA	10	1	–	–	–	47	10
1975./76.		Serie A	29	15	Coppa Italia	3	2	Kup prvaka	4	1	–	–	–	36	18
1976./77.		Serie A	30	17	Coppa Italia	4	1	Kup UEFA	12	5	–	–	–	46	23
1977./78.		Serie A	30	11	Coppa Italia	4	2	Kup prvaka	7	2	–	–	–	41	15
1978./79.		Serie A	30	9	Coppa Italia	9	2	Kup prvaka	2	0	–	–	–	41	11
1979./80.		Serie A	28	16	Coppa Italia	4	0	Kup pobjednika kupova	8	1	–	–	–	40	17
1980./81.		Serie A	25	5	Coppa Italia	8	3	Kup UEFA	4	3	Torneo di Capodanno	4	0	41	11
1981./82.		Serie A	7	5	Coppa Italia	4	2	Kup prvaka	3	1	–	–	–	14	8
1982./83.		Serie A	27	6	Coppa Italia	7	1	Kup prvaka	6	1	–	–	–	40	8
Ukupno za Juventus			326	129		74	22		81	27		9	1	490	179
1983.	Toronto Blizzard	NASL	21	2	–	–	–	–	–	–	–	–	–	21	2
1984.		NASL	27	9	–	–	–	–	–	–	–	–	–	27	9
Ukupno za Toronto Blizzard			48	11		–	–		–	–		–	–	48	11
Ukupno u karijeri			404	153		77	22		81	27		9	1	571	203

Reprezentacija

• Italija do 21: 2 nastupa, 0 pogodaka
• Italija do 23: 4 nastupa, 3 pogotka
• Italija: 42 nastupa, 19 pogodaka

Rekordi

• Jedan je od rijetkih igrača koji su postigli četiri pogotka u jednoj utakmici za talijansku reprezentaciju, uz Gigija Rivu, Alberta Orlanda, Francesca Perniga, Omara Sívorija i Carla Biagija.

Priznanja

Individualna

Datoteka:Bettega awarded as 1969–70 Serie B top scorer.jpg

Bettega (u sredini) prima priznanje za najboljeg strijelca Serie B 1969./70.

• Najbolji strijelac Serie B: 1969./70. (13 pogodaka)
• Član idealne momčadi Svjetskog prvenstva 1978.
• Najbolji strijelac Serie A: 1979./80. (16 pogodaka)

Klupska

Varese

• Serie B: 1969./70.

Juventus

• Serie A: 1971./72., 1972./73., 1974./75., 1976./77., 1977./78., 1980./81., 1981./82.
• Coppa Italia: 1978./79.
• Kup UEFA: 1976./77.

Odlikovanja

• Medalja za sportske zasluge (bronca), 1973.

Bibliografija

Knjige

• Enzo Sasso, Il centravanti, Edizioni Mediterranee, 1987.
• Roberto Beccantini, Dizionario del calcio: campioni, squadre, nazionali, tecnici, albi d'oro, record, Biblioteca universale Rizzoli, 1990.
• Arrigo Beltrami (ur.), Almanacco illustrato del calcio 1991, Panini, Modena, 1990.
• Giampiero Mughini, Il grande disordine: i nostri indimenticabili anni Settanta, Mondadori, 1998.

Videografija

• Manuela Romano (ur.), Roberto Saoncella, La grande storia della Juventus – 1966-1975 "Da Herrera a Parola", RCS Quotidiani / RAI Trade / LaPresse Group, 2005.

Vanjske poveznice

• Roberto Bettega na stranicama Talijanskog nogometnog saveza