Mario Blasich
| Mario Blasich | |
|---|---|
 Slijeva nadesno: Riccardo Zanella, Mario Blasich | |
| ministar unutarnjih poslova Slobodne Države Rijeke | |
| trajanje službe 12. studenog 1920. – 3. ožujka 1922. | |
| Prethodnik | položaj uspostavljen |
| Nasljednik | položaj ukinut (državni udar) |
| Rođenje | 18. srpnja 1878. |
| Smrt | 3. svibnja 1945. |
| Politička stranka | Riječka autonomaška stranka |
| Zanimanje | liječnik |
Mario Blasich (Blažić)[1] (Rijeka, 18. srpnja 1878. – Rijeka, 3. svibnja 1945.) bio je riječki liječnik, slikar i političar Riječke autonomaške stranke, kao i državni službenik za vrijeme kratkotrajne Slobodne Države Rijeke. Bio je bliski suradnik prvoga i jedinoga demokratski izabranog predsjednika Slobodne Države, Riccarda Zanelle.
Životopis
Rani život (1878. – 1914.)
Blasich je Talijan rođen u Rijeci 1878. godine, dok je grad bio pod ugarskom upravom u svojstvu „Corpusa separatuma“ (lat. izdvojeno tijelo), kao rezultat jednostrane preinake Hrvatsko-ugarske nagodbe.
Prihvaća liječnički poziv i školuje se u Budimpešti, gdje diplomira 28. rujna 1901. Poslije specijalizira kirurgiju.
Postao je slobodnim zidarem 1904. učlanivši se u ložu Sirius. U Rijeci sudjeluje u političkim zbivanjima zajedno s prijateljem Riccardom Zanellom, vođom Riječke autonomaške stranke. Bio je član Udruženja autonomista Fiume.
Prvi svjetski rat (1914. – 1918.)
Početkom Prvog svjetskog rata, 1914. godine pozvan je u austrougarsku vojsku zajedno sa Riccardom Zanellom i poslan na Istočnu frontu. Odbio je boriti se za Carstvo i predao se neprijatelju, tvrdeći da je talijanski iredentist i zatražio je da ga pošalju u Italiju da se pridruži talijanskoj vojsci. Zahtjev mu je odobren i po dolasku u Italiju, upisan je pod činom kapetana liječnika. Tijekom rata borio se na prvoj liniji fronte. Mađarska vlada ga je, međutim, zbog svoje prvobitne predaje, osudila na smrt zbog dezerterstva. Slomom Austro-Ugarske 1918. vraća se u Rijeku.
Okupacija Rijeke i Slobodna Država Rijeka (1918. – 1924.)
Po povratku u rodni grad nastavio je raditi kao liječnik, često besplatno, osobito u siromašnim četvrtima Rijeke.
Dana 12. rujna 1919. u grad ulazi Gabriele D'Annunzio, talijanski fašist i pjesnik, koji sa svojim legionarima okupira Rijeku u iščekivanju talijanske aneksije. Međutim, vlada Saverija Nittija to odlučno odbija i naređuje D'Annunziju i njegovim vojnicima odmah napustiti grad, na što se oglušuju. U početku d'Annunzijeve riječke avanture, Blasich je podržavao njegovo osvajanje Rijeke, s obzirom na to da je Italija na mirovnim pregovorima u Parizu od Rijeke morala odustati. Blasich, Zanella, Antonio Grossich i ostali autonomaši pribojavali su se da bi Rijeka mogla pripasti Kraljevini SHS, pa su dolazak Talijana dočekali blagonaklono.
Međutim, D'Annunzijevo upravljanje Rijekom nije donijelo željene rezultate. Talijanska vlada, sada pod vodstvom Giovannija Giolittija, uspostavlja blokadu D'Annunzija i on će započeti svoj privatan obračun s njom objavivši joj rat. Naposljetku će D'Annunzio uspostaviti i svoju državu, Talijansku upravu za Kvarner, čime se zastranio od talijanskih iredentista. Nakon što su Blasich i ostali autonomaši objavili apel da D'Annunzio odustane od okupacije, on ih je dao zatvoriti.
Nakon Rapallskog ugovora 12. studenoga 1920. kojim je u Rijeci uspostavljena Slobodna Država Rijeka, Blasich postaje zamjenik u Ustavotvornoj skupštini i od 1920. do 1922. ministar unutarnjih poslova Slobodne Države Rijeke, u Zanellinoj vladi formiranoj u listopadu iste godine. Talijanske trupe 24. prosinca 1920. napadaju grad, a od 26. prosinca traje trodnevno bombardiranje Rijeke topovnjačama usidrenima u Kvarnerskom zaljevu. D'Annunzio priznaje poraz 31. prosinca 1920. i prepušta grad Slobodnoj Državi.
3. ožujka 1922. vlada Slobodne Države Rijeke svrgnuta je državnim udarom, čime je trajala 18 mjeseci, od strane talijanskih fašista i bivših legionara uz aktivno sudjelovanje 2000 naoružanih tršćanskih fašista. Zbog toga su Zanella, Blasich i još neki članovi vlade bili prisiljeni pobjeći u Jugoslaviju u Kraljevicu.
Nakon aneksije Rijeke Italiji i Rimskog ugovora, 27. siječnja 1924., gotovo svi članovi Ustavotvorne skupštine u egzilu (osim Zanelle) vratili su se u grad, a Blasich je nastavio liječničku profesiju.
Drugi svjetski rat i smrt (1943. – 1945.)
Od 1943. do 1945. član je Liburnijskog federalističkog pokreta (Movimento Federalista Liburnico), talijanske autonomističke grupe koja je podržavala neovisnost Kvarnerskog područja, a protivila se aneksiji Jugoslaviji.
Nakon primirja 8. rujna 1943. kontaktirali su ga pristaše partizanskog pokreta Josip Sincich, Peteani Leone i Vittorio Sablich, čiji je cilj bio oslobađanje riječkog kraja i Istre od fašista. Tražili od njega izjavu da će se boriti za priključenje Rijeke Jugoslaviji. Odbio je to govoreći: "Možete mi odrubiti glavu, ali iz mojih usta neće izaći ta blasfemija."[2]
U noći 3. svibnja 1945., na dan oslobođenja Rijeke, ubili su ga pripadnici OZNA-e. Mario Blasich zbog invalidnosti nije mogao biti izveden iz kuće pa je zadavljen jastukom. Sedmorica obučenih u partizanske uniforme upala su u stan te zaključali članove obitelji u kupaonicu, a nakon ubojstva pretražili su stan te otuđili i odnijeli stvari u vrijednosti 30.000 lira. Njegovo ubojstvo bilo je dio šireg obračuna komunističke vlasti s riječkim autonomašima, koji je rezultirao smrću 200 do 300 ljudi.[3]
Za ubojstva riječkih autonomaša u Italiji je optužen tadašnji pripadnik komunističke tajne policije OZNA (kasnije UDBA pa KOS) Oskar Piškulić, ali je talijanski sud 2004. godine donio odluku prema kojoj ‘ne postoji talijanska jurisdikcija’ za suđenje hrvatskom državljaninu. Piškulić je umro u Rijeci 2010. godine.
Vidi još
Izvori
- ↑ Matejčić, Radmila (1989.). BLASICH, Mario, Hrvatski biografski leksikon (pristupljeno 13. siječnja 2026.) ID: matejcic-blasich_mario.
- ↑ (2. lipnja 2014.). Biografija - Blasich (Blažić) Mario, Moja-rijeka.eu (pristupljeno 13. siječnja 2026.) ID: biografija_blasich_blazic_mario.
- ↑ . U OKU KAMERE Lista za Rijeku i članovi Zajednice Talijana položili vijence za ubijene talijanske autonomaše ID: u_oku_kamere_lista_za_rijeku_i_clanovi_zajednice_talijana_polozili_vijence_za_ubijene_talijanske_autonomase.