Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Riccardo Zanella

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Riccardo Zanella

Riccardo Zanella (Rijeka, 27. lipnja 1875.Rim, 30. ožujka 1959.), bio je izabrani predsjednik Slobodne Države Rijeke između 1921. i 1922. godine.

Životopis

Po ocu je bio Furlan, po majci Slovenac, nadimkom Profesor, gdjegdje, Gospodin profesor.[1] Polazio je mađarsku trgovačku školu u Rijeci i Budimpešti, a poslije je dobio mjesto profesora knjigovodstva na istoj školi u Rijeci, a nakon godinu dana podnio je ostavku. Riccardo Zanella je osnovao t.zv. Autonomaše (Autonòmiste), te je zajedno s odvjetnikom Micheleom Mavlanderom bio od 1896. vođom autonomaške stranke u Rijeci, a od 1905. godine je bio i zastupnikom u skupštini. Zalagao se za posebnu riječku biskupiju i njezino odvajanje od senjske biskupije. Drži se kako je iza čitave akcije nasilnoga ulaska Talijana u Rijeku bio upravo Riccardo Zanella, koji je od 1896. bio drugim vođom autonomaške stranke; na riječko područje se vratio zajedno sa Soluncima.

Politička situacija

Od propasti pokušaja talijanskoga pjesnika i fašista D'Annunzia da anektira Rijeku u prosincu 1920. godine ona je živjela u političkom vakuumu tijekom kojega vladaju razni guverneri i komesari koje su postavljale velike sile. Kako bi se okončala kriza vlasti donesena je odluka o potrebi provođenja izbora. Tijekom izbora, u travnju 1921. godine na birališta su izašle dvije političke skupine. Bile su to:

  • Stranka autonomaša (autonòmista) na čelu s Riccardom Zanellom, te
  • Nacionalni blok koji se zalagao za pripajanje grâda-države (držàvine) Italiji.

Nakon prebrojavanja glasova postalo je očito da je nadmoćni pobjednik bio Zanella s osvojenih 65 % glasova.

Izabrani predsjednik

Ovaj izborni rezultat je potpuno očekivano bio veliko razočáranje za Italiju koja tada poduzima sve u svojoj moći da bi spriječila ceremoniju. Osnovu tih sabotaža je činilo postavljanje visokih komesara koji su trebali upravljati državom na mjestu predsjednika kao da Zanella nije izabran. Sve u svemu, iako je Zanella bio pobijedio na izborima još u travnju on je zbog diplomatskih igri bio spriječen sve do 5. listopada u preuzimanju svoje dužnosti. Kako to kažnjavanje izabranoga predsjednika, a s tim i cijeloga stanovništva nije bilo dovoljno tijekom lipnja 1921. godine dolazi da aneksije luke Baroš što izaziva općenarodnu járōst koja rezultira napadom stanovnika na talijanske vojnike. U »incidentu« će biti mrtvih na obje strane.

Politika predsjednika

Kako su u razdoblju 1918. – 1921. stalni politički nemiri i okupacije uništile ekonomiju gradu Zanella se odlučio na privlačenje stranih ulagača prodajom luke i željeznice što izaziva novu srdžbu građana. Uz taj problem grad se ujedno nalazio i u ekonomskoj zavisnosti prema Italiji, što je potkopavalo trud vlade u vođenju nezavisne politike. Takvo sveukupno stanje dovodi do gotovo stalnih uličnih nemira između autonomaša (autonòmista) i fašista (pomognutih s talijanske strane). Ova situacija bit će napokon okončana 3. ožujka 1922. godine kada fašisti izvode državni udar nakon čega izabrana vlada bježi u Kraljevicu. Glavni organizator ovoga nasilnog preuzimanja vlasti i budući kratkotrajni pučistički šef države je bio Giovanni Giuriati kojega će Mussolini kasnije nagraditi položajem ministra u talijanskoj vladi.

Izbjeglištvo

U izbjeglištvo zajedno sa Zanellom će otići i 3000 riječkih autonomaša. On će sve do 1934. godine živjeti u Kraljevini SHS lobirajući bez uspjeha, nakon toga odlazi u Pariz gdje živi do početka Drugoga svjetskog rata. Krajem 1944. godine Zanella izlazi iz političkoga mirovanja pišuću zahtjev konferenciji Ujedinjenih naroda u San Franciscu da se „ne zaboravi” riječka politička situacija. Svi njegovi preostali diplomatski pokušaji za obnovom neovisne države su propali zbog manjka zanimanja velikih sila za Rijeku i njezine građane. Da iskustvo Slobodne Države Rijeka nije bilo efermerno svjedoči i nalazak u arhivi Riccarda Zanelle dopisivanje između njega i nove komunističke vlade Jugoslavije gdje ga se oslovljava naslovom predsjednika. Umire u Rimu 1959. godine gdje je pokopan na rimskom groblju Campo Verano [1].

Izvori

  1. Viktor Car Emin, Djela, 2 sv., Zagreb : Zora, 1956., str. 491.