| Bušarska slavlja u Mohaču: običaji maskiranog karnevala kraja zime | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
,_2009.jpg)
| |
 Mađarska
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2009. |
| ID: | 00252 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Mohačke buše,[1][2] pohod bušara ili pohod buša[3] (mađ. Busójárás) je pokladni godišnji festival u gradu Mohaču (Mađarska Baranja) kojom se obilježava kraj zime. Naziv je dobio po zastrašujućim zakrabuljenim muškarcima, bušarima (busós), koji nose velike drvene maske i vunene ogrtače, nalik kastavskim zvončarima kod Rijeke.
Organizira se svake veljače, a traje tri dana, od nedjelje do utorka navečer. Festival je višeslojan i uključuje natjecanje dječjih krabulja, izložbu majstora rezbara maski i drugih obrta, te dolazak više od 500 bušara u čamcima na vesla Dunavom kako bi promarširali gradom, zajedno s kočijama ili motoriziranim fantastičnim vozilima. Središnji dio pohoda počinje kada bušari prijeđu skelom Dunav i okupe se u tzv. Šokačkom kraju u Mohaču, na Ledinki ili na Kolišću. Vrhunac je spaljivanje lijesa na središnjem trgu koji simbolično predstavlja zimu u ognju. Festival se nastavlja gozbama i glazbom po cijelom gradu[4].
Pokladni običaj su šokački Hrvati donijeli iz hrvatskih krajeva iz kojih su doselili početkom 17. stoljeća. Crkveni izvori ga prvi put spominju 1783., prigodom kanonske vizitacije, a tada je pisac tog dokumenta baš spomenio mohačke Šokce. Izvorne maske su se izrađivale od seljacima dostupnih materijala, vrbovine i kravlje krvi.
Danas je pohod bušara zaštitni simbol grada i način obilježavanja velikih povijesnih događaja. Prerastao je društveni događaj i postao izraz poistovjećivanja s gradom, društvenom skupinom i narodom. Njegova važna društvena uloga je u tomu što pruža priliku pojedincima da se originalno izraze u svojoj zajednici. Umjetnost i obrt koji ga prate su očuvale brojne skupine bušara raznolikog kulturnog podrijetla, a koji su tehnike rezbarenja maski i ritualnog slavlja prenijeli generacijama sljedbenika. Zbog toga je pohod bušara upisan na popis nematerijalne svjetske baštine 2009. godine[4].
Mohački pohod bušara prvo je mađarsko kulturno dobro upisano 2009. na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske kulturne baštine. [1]
Povezani članci
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Mohačke buše u veljači . Hrvatska matica iseljenika. 21. siječnja 2018. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ S.Š.: MOHAČKE BUŠE U ZAGREBU. Pokladni običaj mađarskih Hrvata . nacionalnemanjine.hr. 17. siječnja 2016. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- ↑ glas-slavonije.hr
- ↑ 4,0 4,1 Busó festivities at Mohács: masked end-of-winter carnival custom na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 6. studenog 2012.
- ↑ 30. Đakovački bušari – najveća pokladna manifestacija istočne Hrvatske . TZ Grada Đakova. Najava za 3. i 4. veljače 2024. Pristupljeno 3. prosinca 2025.
- Glas Koncila Stipan Bunjevac: Iz života hrvatskih vjernika izvan Hrvatske - Hrvati u Mohaču: Mohačke buše šokačkih Hrvata, br.5 (1702), 4. veljače 2007.
Vanjske poveznice
- (mađ.) Pohod bušara
- Hrvatski glasnik 8/2009. Pohod bušara, 19. veljače 2009.
- (mađ.) Službene mohačke stranice
- (mađ.) Galerija 2006.
- (mađ.) Busójárás
| ||||||||||||||||||||
