Toggle menu
244 tis.
103
18
639,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Mane Jarnović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 627727 od 29. listopad 2025. u 23:41 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Ivan Mane Jarnović (Giovanni Giernovichi)[1] (Palermo, 26. listopada 1747.Petrograd, 23. studenoga 1804.) - hrvatski violinist i skladatelj, jedan od najvećih violinističkih virtuoza svoga vremena.[2]

Životopis

Malo se zna o njegovom djetinjstvu i mladosti. Nagađa se, da je rođen na brodu između Dubrovnika ("brod u vodama Raguse")[2] i Palerma (zna se, da je kršten u Palermu). Iz toga je slijedio zaključak da je rođen u dubrovačkim vodama. Njegov učenik M. K. Ogiński spominje dalmatinsko podrijetlo Ivana Mane Jarnovića.[2] Sin je putujućeg umjetnika Ivana Marije Jarnovića i Marije de Marchi. Bio je učenik talijanskog violinista i skladatelja Antonija Lollija. Kao student, divio se Josephu Haydnu, kojeg je upoznao u Londonu 1790., te nastupao s njime. S velikim uspjehom održao je koncerte u Parizu 1773. godine i kasnijih godina.

Životopisci su se manje bavili Jarnovićevim strukturalno-stilski aspekt glazbe koju je stvorio, a više njegovim pustolovnim životom i virtuznom svirkom. Suvremenički establishment Europe oduševljavao je ekstravagancijom. [1]

Opus mu je u temeljnoj kategoriji, violinskom koncertu pretklasike, u pojedinim aspektima vrlo zanimljivim i u šireeuropskim merilima. Na nj su snažno utjecale skladbe Mozarta. Napisao je dvadesetak trostavčanim durskih violinskih koncerata nisu u tom pravcu, nego pokazuju ugodnu raznovrsnost i inventivnost. Jarnovićeve koncerte karakterizira francuski rokoko: eksponirana melodija uz jednostavnu pratnju, drži s osnovnoga harmonijskog okvira vremena, pa se događaju presijecanja u obliku naglih prijelaza u istoimene dur ili mol odlomke. Jarnovićevo vrijeme je doba procvata bečke klasike kojom se napajao, ali nije stvorio onu sintezu barokne polifonije i monodije rokokoa koju su ostvarili Haydn i Mozart, njegovi suvremenici, što je naročito uočljivo u Jarnovićevim gudačkim kvartetima. trostavačni su i bez menueta, pa su u novije vrijeme oni u A-duru i F-duru prerađeni za gudački kvartet i izvedeni pod imenom suite. [1]

Bio je prvi violinist u orkestru prijestolonasljednika Friedricha Wilhelma u Berlinu od 1779. do 1781. Nastupao je i u: Dresdenu, Beču, Varšavi, Sankt-Peterburgu, Stockholmu, zatim od 1790. do 1796. u Londonu, pa u Hamburgu, a na kraju se preselio u Sankt-Peterburg 1802., gdje je prethodno tri godine bio prvi violinist u orkestru carice Katarine II. Velike.

Skladao je 22 violinska koncerta, 6 gudačkih kvarteta, sonata i dueta za violinu. Jarnovićev učenik, bio je skladatelj i violinist George Bridgetower. G. Desnoisterres napisao je roman o njegovu životu pod nazivom "Jarnowick", koji je objavljen u Parizu, 1844. godine. P. Smith uvrstio ga je u kolekciji "Scene iz života umjetnika" iste 1844. godine.

U njegovu čast održani su seminar i koncert u Sankt-Peterburgu 2003. godine. Na seminaru su sudjelovali i Vjera Katalinić i Stanislav Tuksar iz Zagreba.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Večer mladih solista. Iva Zbožinek - flauta. Latica Anić - violončelo. Dirigent: Marc Čikeš. Arhiva HNK Split. Pristupljeno 30. listopada 2025.
  2. 2,0 2,1 2,2 Eva Kirchmayer-Bilić: Glazbeno izdavaštvo. Izniman doprinos hrvatskoj glazbi. Hrvatsko slovo, str. 19, petak, 4. travnja 2014.

Vanjske poveznice