Luka Sorkočević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Luka Sorkočević
Luka Sorkočević
Sorkočevićeva bista u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku
Životopisni podatci
Rodno ime Luka Sorkočević
Datum rođenja 13. siječnja 1734.
Datum smrti 11. rujna 1789.
Djelo
Razdoblje pretklasicizam
Poznatija djela Simfonije
Utjecaji talijanski skladatelji, Mozart, Gluck, Haydn

Luka Ignacije Antunov Sorkočević (tal. Luca Sorgo; Dubrovnik, 13. siječnja 1734.Dubrovnik, 11. rujna 1789.), hrvatski skladatelj, iz dubrovačke patricijske obitelji Sorkočević.

Životopis

Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču. Ujak Toma Basiljevića i brat erudita Miha Sorkočevića.[1]

Skladanjem se bavio u mladosti i to od 1754. do 1770. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.

Umjetnička škola u Dubrovniku nosi ime Luke Sorkočevića.

Poznate skladbe su mu:

  • Simfonija br. 1 u D-duru
  • Simfonija br. 2 u G-duru
  • Simfonija br. 3 u D-duru (posebice II. stavak Andante)
  • Simfonija br. 4 u F-duru
  • Simfonija br. 5 u D-duru
  • Simfonija br. 6 u D-duru
  • Simfonija br. 7 u G-duru

Izvori

  1. Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža