Luka Sorkočević
| Luka Sorkočević | |
|---|---|
Sorkočevićeva bista u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku | |
Životopisni podatci
| |
| Rodno ime | Luka Sorkočević |
| Datum rođenja | 13. siječnja 1734. |
| Datum smrti | 11. rujna 1789. |
Djelo
| |
| Razdoblje | pretklasicizam |
| Poznatija djela | Simfonije |
| Utjecaji | talijanski skladatelji, Mozart, Gluck, Haydn |
Luka Ignacije Antunov Sorkočević (tal. Luca Sorgo; Dubrovnik, 13. siječnja 1734. – Dubrovnik, 11. rujna 1789.), hrvatski skladatelj, iz dubrovačke patricijske obitelji Sorkočević.
Životopis
Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču. Ujak Toma Basiljevića i brat erudita Miha Sorkočevića.[1]
Skladanjem se bavio u mladosti i to od 1754. do 1770. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.
Umjetnička škola u Dubrovniku nosi ime Luke Sorkočevića.
Poznate skladbe su mu:
- Simfonija br. 1 u D-duru
- Simfonija br. 2 u G-duru
- Simfonija br. 3 u D-duru (posebice II. stavak Andante)
- Simfonija br. 4 u F-duru
- Simfonija br. 5 u D-duru
- Simfonija br. 6 u D-duru
- Simfonija br. 7 u G-duru
Izvori
- ↑ Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
| ||||||||||||||||||||||||||