Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.

Erik Erikson

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 520837 od 19. kolovoza 2023. u 23:12 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (s hr.wikipedije)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir znanstvenik

Erik Homburger Erikson (Frankfurt na Majni, 15. lipnja 1902. - Harwich, Massachusetts, 12. svibnja 1994.) bio je njemačko-američki psiholog i psihoanalitičar. Poznat je po tome što je probleme dječje psihoanalize ubacio u kontekst socioloških istraživanja.

Usavršavao se u Beču pod vodstvom Anne Freud i Augusta Aichhorna.[1] Emigrirao je u Sjedinjene Američke Države 1933. godine, predavao je i istraživao na nekim od najuglednijih američkih sveučilišta, poput: Harvarda, Yalea, Berkeleya i MIT-a (Massachusetts Institute of Technology).

Poznata je njegova prerada individualnih razvojnih procesa, koji polazeći od klasične psihoanalitičke matrice, evoluiraju u smjeru analize 8 faza (svaka je povezana s vrstom bipolarnog sukoba) koje karakteriziraju cijeli životni ciklus. Prijelaz u sljedeću fazu događa se svaki put kada pojedinac u interakciji s vanjskom stvarnošću uspije prevladati „evolutivnu krizu“ i ostvariti cjelovitost ega kroz te faze razvoja.

Njegove su teorije predstavljale važnu etapu u širenju psihoanalitičkog teoretiziranja, s ciljem prepoznavanja intrinzičnog dinamizma i u razdobljima odraslog i senilnog života (i koji stoga ne prestaje - kao dinamički proces - dostizanjem odrasle dobi, kao što je bilo prije smatrano u prvim psihoanalitičkim prilozima). Njegov model bio je vrlo uspješan kako u Sjedinjenim Američkim Državama tako i u ostatku svijeta.

Pozivajući se na jezik embriologije, Erikson smatra da je svaki element osobe već prisutan prije nego nastupi njegovo kritično i odlučujuće vrijeme nastanka.

Polazeći od faza psiho-seksualnog razvoja Sigmunda Freuda, Erikson identificira osam faza psihosocijalnog razvoja, a svaku karakterizira određena psihosocijalna kriza:

  • Rano djetinjstvo 0-1 godina (oralno-respiratorna faza), povjerenje/nepovjerenje;
  • Dojenačka dob 1-3 godine (analno-uretralna faza), autonomija/sram i sumnja;
  • Genitalna dob 3-6 godina (infantilno-genitalna faza), inicijativa/osjećaj krivnje;
  • Školska dob 6-12 godina (faza "latencije"), marljivost/inferiornost;
  • Adolescencija 12-20 godina (pubertet), identitet i osporavanje/difuzija identiteta;
  • Rana odrasla dob 20-40 godina (genitalnost), intimnost i zajedništvo/izolacija;
  • Druga odrasla dob 40-65 godina, generativnost/stagnacija i zaokupljenost sobom;
  • Starost 65 nadalje, ego integritet/očaj.

Iako je riječ o putovanju "u etapama", životni ciklus Erikson shvaća kao kontinuum. U razvoju je, naime, važan koncept krize shvaćen na pozitivan način; ovo je zapravo izbor da se riješi evolucijski problem. Osoba tada ponovno izranja s pojačanim osjećajem unutarnjeg jedinstva: negativni elementi nisu izbrisani, ali su uvelike nadvladani.

Izvori

  1. Hoare, Carol Hren (2002). Erikson on Development in Adulthood: New Insights from the Unpublished Papers. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-513175-8.