Ante Miše
| Ante Miše | ||
|---|---|---|
| Država | Hrvatska | |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Ante Miše | |
| Nadimak | Mister 100 posto | |
| Rođenje | 14. lipnja 1967. | |
| Položaj | trener, kao igrač u veznom redu | |
| Mlađi uzrasti | ||
| NK Borovo | ||
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1985. — 1994. 1989. — 1990. 1994. — 1997. 1997. — 2003. 2003. — 2005. |
HNK Hajduk Split → FK Borac BL (pos.) Vitesse HNK Hajduk Split NK Mura Murska Sobota |
120 (18) 28 (4) 40 (1) 89 (0) 28 (1) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 1992. — 1994. |  Hrvatska
|
7 (0) |
| Trenerska karijera | ||
2008. 2008. — 2009. 2010. 2011. 2011. — 2012. 2013. — 2014. 2014. — 2015. 2015. — 2017. 2018. 2019. — 2020. 2020. |
Dugopolje Mosor Trogir Hajduk Istra Hajduk Dugopolje Vitez Vitez Hrvatska (pom. trener)HŠK Zrinjski Mostar  TurkmenistanAl-Arabi | |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Ante Miše (Vukovar, 14. lipnja 1967.), bivši je hrvatski nogometaš i sadašnji trener. Trenutačno izbornik je Turkmenistana[1].
Životopis
Rodio se je u Vukovaru. Rodna kuća nalazila mu se na mjestu koje je u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku bila na prvoj crti obrane grada, na Trpinjskoj cesti. Mišinu kuću granatirao je i do temelja srušio prvi susjed. U istoj ulici stanovao je kasniji srbijanski reprezentativac Siniša Mihajlović s kojim je Miše zajedno odrastao, zajedno igrao nogomet, košarku, rukomet.[2]
Igračka karijera
Klupska karijera
Igrao je u prvoligaškim natjecanjima od polovice 1980-ih do konca 1990-ih. Među ostalim klubovima, igrao je u NK Borovu (gdje je i počeo igračku karijeru) i Hajduku iz Splita. Igrao je na položaju veznog igrača. Igrao je i za nizozemskog prvoligaša Vitesse iz Arnhema.
- Statistika u Hajduku [3]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 226 | 18 |
| Kup | 44 | 5 |
| Superkup | 1 | 0 |
| Međunarodne | 26 | 0 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 297 | 23
|
| Prijateljske | 102 | 20 |
| Sveukupno | 399 | 43 |
Reprezentativna karijera
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je 7 puta u razdoblju između 1992. i 1994. godine, sve u prijateljskim utakmicama.[4]
Trenerska karijera
Prije preuzimanja klupe splitskog Hajduka trenersko iskustvo stjecao je u nižerazrednim klubovima Dugopolju, Mosoru i Trogiru. Pomoćni trener Gorana Vučevića postao je tijekom ljeta 2008. godine, a njegovim odlaskom u jesen iste godine prvi puta postaje i glavni trener splitske momčadi. Neopozivu ostavku podnio je 2. kolovoza 2009. godine nakon poraza od Zadra na Poljudu (0:1).[5]
Od svibnja 2010. godine trener je nogometnog kluba Istre 1961 iz Pule.[6] Tamo se zadržao samo 2 kola jer je ubilježio dva teška poraza s razlikom pogodaka 1:8 te je u srpnju napustio klub.[7]
Nakon otkaza Goranu Vučeviću, 18. travnja 2011. godine po drugi puta postaje trenerom splitskog Hajduka. Prije početka sezone 2011./12. preuzima drugoligaša NK Dugopolje. Od studenoga 2013. pa do 2014. godine bio je trener bosanskohercegovačkog premijerligaša Viteza[8]. Nakon samo par mjeseci ponovno je, u rujnu 2014. godine, preuzeo NK Vitez[9] koji je vodio do travnja 2015. godine.[10] U rujnu 2015. godine imenovan je pomoćnim trenerom izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Ante Čačića[11] do listopada 2017. godine. Od lipnja do kolovoza 2018. bio je trenerom mostarskog Zrinjskog.[10] Suradnjom Hrvatskog i Turkmenistanskog nogometnog saveza došlo je do uspostave suradnje Ante Miše i Turkmenistanskoga nogometnog saveza. 21. ožujka 2019. objavljeno je da je dogovoreno da će Ante Miše preuzeti turkmenistanski A sastav, a Robert Grdović turkmenistansku reprezentaciju u futsalu.[10] Službeno je predstavljen kao novi izbornik 27. ožujka 2019. godine i suradnja je dogovorena na jednu godinu. U radu mu je pomagao trener vratara Sandro Tomić.[12]
Od ožujka 2020. nije više bio u Turkmenistanu. Zatim je polovicom prosinca 2020. godine otišao u kuvajtski Al-Arabi. Ugovor je potpisao na godinu i pol, a kao pomoćnog trenera uzeo je suigrača iz igračkih dana u Hajduku Ardiana Koznikua.[13] Iste sezone 2020./21. ostvario je veliki uspjeh. Nakon 19 godina klub je s njime i Koznikuom na čelu osvojio naslov prvaka.[14] Zadovoljni poslodavac dao je odriješene ruke Miši za dovođenje pojačanja da bi klub zadržao vodeće mjesto u prvenstvu. Među igračima koje je doveo je bivši Osijekov nogometaš Josip Knežević.[15] Sezone 2021./22. osvojio je i kuvajtski kup, pobijedivši u završnici Al-Kuwait nakon jedanaestereaca.[16]
Priznanja
Igrač
Individualna
- Hajdučko srce (1): 1993./94.
Klupska
- Kup maršala Tita (1): 1991.
- Prva HNL (3): 1992., 1993./94., 2000./01.
- Hrvatski nogometni kup (3): 1993., 2000., 2003.
Al-Arabi
- kuvajtski prvak: 2020./2021.
- kuvajtski kup: 2021./2022.
Izvori
- ↑ Хорват Анте Мише будет назначен главным тренером национальной сборной Туркменистана по футболу, turkmenportal.com, 20. ožujka 2019., pristupljeno 21. ožujka 2019. (rus.)
- ↑ Ante Miše: Hajdučko srce s Trpinjske ceste, Vukovarac u Čačićevu stožeru, Večernji list, 16. listopada 2015.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka
- ↑ HNS stat., preuzeto 8. kolovoza 2010.
- ↑ HNK Hajduk, preuzeto 22. travnja 2011.
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ NK Istra 1961, preuzeto 8. kolovoza 2010.
- ↑ Ante Miše novi trener BiH prvoligaša Viteza, preuzeto 3. studenoga 2013.
- ↑ Ante Miše ponovno na klupi prvoligaša Viteza, preuzeto 2. rujna 2014.
- ↑ 10,0 10,1 10,2 Nogomet+ T.R.: Ante Miše preuzeo reprezentaciju Turkmenistana , 21. ožujka 2019. (pristup stranicama 31. ožujka 2019.)
- ↑ HNS: Ante Čačić novi izbornik Hrvatske, HNS, 21. rujna 2015., pristupljeno 11. listopada 2015.
- ↑ Dalmatinski portal D.F.: Ante Miše danas je i službeno predstavljen kao novi izbornik Turkmenistana, 27. ožujka 2019. (pristup stranicama 31. ožujka 2019.)
- ↑ Tomislav Gabelić: Nakon Turkmenistana u Kuvajt: Miši će pomoćnik biti Kozniku . 24sata. 14. prosinca 2020. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
- ↑ Slaven Alfirević: Ante Miše prvak je Kuvajta, uz njega i pomoćnik Ardian Kozniku: Za Al Arabi ovo je 17. titula, ali je čeka od 2002. godine . Slobodna Dalmacija. 15. svibnja 2021. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
- ↑ Ivana Liović: Knežević u Kuvajtu kod Ante Miše u Al Arabiju. Glas Slavonije. 3. kolovoza 2021. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
- ↑ D.F.: Ante Miše osvojio novi trofej. Dalmatinski portal. 14. veljače 2022. Pristupljeno 3. ožujka 2022.
| ||||||||||||||||
| ||||||||||||||||
| ||||||||||||||||