Siniša Mihajlović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Siniša Mihajlović
Синиша Михајловић
Datoteka:Siniša Mihajlović.JPG

Država Srbija
Osobni podatci
Puno ime Siniša Mihajlović
Rođenje 20. veljače 1969.
Položaj trener (kao igrač branič)
Mlađi uzrasti
00000– 1986. NK Borovo
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1986. – 1988.
1988. – 1991.
1991. – 1992.
1992. – 1994.
1994. – 1998.
1998. – 2004.
2004. – 2006.
NK Borovo
FK Vojvodina
Crvena zvezda
A.S. Roma
Sampdoria
S.S. Lazio
Inter Milano
0041 000(5)
0073 00(19)
0038 000(9)
0054 000(1)
0110 00(12)
0125 00(22)
0024 000(5)
Reprezentativna karijera


1991. – 2003.
Jugoslavija
Srbija i Crna Gora
Ukupno


0063 00(10)
Trenerska karijera
2006. – 2008.
2008. – 2009.
2009. – 2010.
2010. – 2011.
2012. – 2013.
2013. – 2015.
2015. – 2016.
2016. – 2018.
2018.
2019. -
Inter Milano (pomoćni trener)
Bologna
Catania
Fiorentina
Srbija
Sampdoria
A.C. Milan
Torino
Sporting Lisabon
Bologna
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 7. kolovoza 2019.

Siniša Mihajlović (Vukovar, 20. veljače 1969.), srbijanski je nogometni trener i umirovljeni nogometaš.

Igračka karijera

Klupska karijera

Svoju nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovu gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvoj momčadi i igrao od 1986. do 1988. godine kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba. Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milijun njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na "vrh svijeta" - trijumfi u Bariju i Tokiju. Godine 1992. prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega je prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoju uobičajeno mjesto u momčadi - iz veznoga reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera.

Godine 1998. stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vrjemena. Ostati će zapamćen i po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca u jednoj utakmici. Nakon 6 sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru.

Reprezentativna karijera

Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka.[1]

Trenerska karijera

Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, Milan, Torino, Sporting iz Lisabona i reprezentaciju Srbije.

Priznanja

Klupska

FK Vojvodina

  • Prvak Jugoslavije (1) : 1988./89.

Crvena zvezda

  • Prvak Jugoslavije (2) : 1990./91., 1991./92.
  • UEFA Kup prvaka (1) : 1990./91.
  • Intercontinentalni kup (1) : 1991.

Lazio

  • Kup pobjednika kupova (1) : 1998./99.
  • Talijanski kup (2) : 1999./00., 2003./04.
  • Talijanski superkup (2) : 1998., 2000.
  • UEFA Superkup (1) : 1999.
  • Prvak Italije (1) : 1999./00.

Internacionale

  • Talijanski kup (2) : 2004./05., 2005./06.
  • Talijanski superkup (1) : 2005.
  • Prvak Italije (1) : 2005./06.

Obiteljski život

Vjenčao se s Rimljankom Arijanom, voditeljicom na RAI televiziji. S njom ima petero djece: Viktoriju, Virginiju, Miroslava, Dušana i Nikolasa.

Zanimljivosti

  • U Serie A drži rekord s najviše postignutih pogodaka (27) iz slobodnih udaraca.[2]

Izvori

  1. ↑ (srp.) reprezentacija.rs: Mihajlović Siniša, preuzeto 26. svibnja 2013.
  2. ↑ (eng.) Jonathan Wilson, Sinister Sinisa's moment of truth:
    "And as a player he was a genius, as his Serie A record 27 goals from free-kicks attests.", guardian.co.uk, 31. svibnja 2007., preuzeto 26. svibnja 2013.

Vanjske poveznice