Bokeljsko perojski dijalekt
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika |
---|
Osobine |
Štokavski dijalekti: |
Prijelazni govori: |
Razlikujemo dvije skupine govora, različitog porijekla koje su se poprilično izjednačile u sadašnjem stanju, odnosno približavanju zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu (s dominantnim refleksom slabog poluglasa kao otvorenom e);
Bokeljski govori
Riječ je o govorima koji su nekoć bili srodni dubrovačkom dijalektu, odnosno graničnom područjima, prijelazu prema zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu.
Glavne karakteristike govora;
- dvosložni refleks jata (no postoje i iznimke, jednosložni jat, čak i ekavizmi)
- refleks slabog poluglasa kao otvoreno e (ä) uz mjestimično čuvanje poluglasa
- adrijatizmi i lokalizmi
- jednačenje [č] i [ć] te [dž] i [đ] u Mulu u Boki
- u nekim govorima se čuva i fonem [x]
- češće se čuva fonem [f]
- dočetno -m obično prelazi u -n
- južni dio Boke ima dvonaglasni sustav (kratki i dugi naglasci), dok je sjeverni dio novoštokavske jekavštine, granica je kod Risna
- deklinacija je novoštokavska (izjednačenje dativa, lokativa i instrumentala u množinskim padežima), zetska bi bila (izjednačavanje genitiva i lokativa te dativa i instrumentala), međutim nje nema u ovom dijalektu
- infinitiv je kraći
- mnogo je romanizama na obali
- izrazita je lokalna diferencijacija, postoje tri skupine;
Govornici Bokeljskih govora su Bokelji, odnosno Bokeljski Hrvati
Perojski govori
Čine govore Crnogoraca koji su se u 17. stoljeću preselili iz Crmnice u Istru, oko mjesta Peroj. Karakteristike su;
- obično dvosložni ijekavski refleks jata, rjeđe ikavski
- otvoreno e (ä) dominantantni refleks poluglasa, s time da je u nenaglašenim slogovima otvorenost manja
- svako dugo a daje stražnje a (međuvrijednost između [a] i [o] )
- česti su romanizmi
- crkveni vokabular je pravoslavan (krst, manastir, voskrsenje)
- govornici obično znaju i čakavski, a izraziti su višejezični govornici
Porijeklo govora je župa Crmnica, vjerojatno uz druga crnogorska mjesta (krajnji jug današnje Crne Gore).
Povezani članci
Izvori
- ↑ Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 121.-124.
- ↑ Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012., str. 294.
- ↑ Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 124.
- Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
- Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.