Bokeljsko perojski dijalekt

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 492345 od 29. travnja 2022. u 19:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Ovaj je članak dio niza o
štokavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Štokavski dijalekti:

Zapadnoštokavski dijalekti:

Prijelazni govori:

Razlikujemo dvije skupine govora, različitog porijekla koje su se poprilično izjednačile u sadašnjem stanju, odnosno približavanju zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu (s dominantnim refleksom slabog poluglasa kao otvorenom e);

Bokeljski govori

Riječ je o govorima koji su nekoć bili srodni dubrovačkom dijalektu, odnosno graničnom područjima, prijelazu prema zetskom, ijekavskom staroštakavskom dijalektu.

Lokacija i granice govornika Bokeljsko-perojskog po Ivi Lukežić
Hrvatski poddijalekti
Bokeljsko-perojski dijalekt

Glavne karakteristike govora;

  • dvosložni refleks jata (no postoje i iznimke, jednosložni jat, čak i ekavizmi)
  • refleks slabog poluglasa kao otvoreno e (ä) uz mjestimično čuvanje poluglasa
  • adrijatizmi i lokalizmi
  • jednačenje [č] i [ć] te [dž] i [đ] u Mulu u Boki
  • u nekim govorima se čuva i fonem [x]
  • češće se čuva fonem [f]
  • dočetno -m obično prelazi u -n
  • južni dio Boke ima dvonaglasni sustav (kratki i dugi naglasci), dok je sjeverni dio novoštokavske jekavštine, granica je kod Risna
  • deklinacija je novoštokavska (izjednačenje dativa, lokativa i instrumentala u množinskim padežima), zetska bi bila (izjednačavanje genitiva i lokativa te dativa i instrumentala), međutim nje nema u ovom dijalektu
  • infinitiv je kraći
  • mnogo je romanizama na obali
  • izrazita je lokalna diferencijacija, postoje tri skupine;

Govornici Bokeljskih govora su Bokelji, odnosno Bokeljski Hrvati

Perojski govori

Čine govore Crnogoraca koji su se u 17. stoljeću preselili iz Crmnice u Istru, oko mjesta Peroj. Karakteristike su;

  • obično dvosložni ijekavski refleks jata, rjeđe ikavski
  • otvoreno e (ä) dominantantni refleks poluglasa, s time da je u nenaglašenim slogovima otvorenost manja
  • svako dugo a daje stražnje a (međuvrijednost između [a] i [o] )
  • česti su romanizmi
  • crkveni vokabular je pravoslavan (krst, manastir, voskrsenje)
  • govornici obično znaju i čakavski, a izraziti su višejezični govornici

Porijeklo govora je župa Crmnica, vjerojatno uz druga crnogorska mjesta (krajnji jug današnje Crne Gore).


Povezani članci

Izvori

  1. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 121.-124.
  2. Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012., str. 294.
  3. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 124.
  • Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003.
  • Iva Lukežić, Zajednička povijest hrvatskih narječja - 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, 2012.