Fridrik II. Veliki

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 417290 od 7. ožujak 2022. u 10:47 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (čišćenje redirekcija za infookvir monarh)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Fridrik II. Hohenzollern
Markgrof Brandenburga i Pruski kralj
Pruski kralj i markgrof Brandenburga
Vladavina 31. ožujka 1740. - 17. kolovoza 1786.
Prethodnik Fridrik Vilim I.
Nasljednik Fridrik Vilim II.
Supruga Elisabeth Christine von Braunschweig-Bevern
Dinastija Hohenzollern
Otac Fridrik Vilim I.
Majka Sophie Dorothea von Hannover
Rođenje 24. siječnja 1712.
Smrt 17. kolovoza 1786.
Pokop Garnisonenkirche, Potsdam

Fridrik II. Veliki (Berlin, 24. siječnja 1712. - Potsdam, 17. kolovoza 1786.), pruski kralj (1740. - 1786.) iz vladarske kuće Hohenzollern. Sin je Fridrika Vilima I. kojeg je naslijedio 1740. godine.[1] Bio je vladar prosvijećenog apsolutizma, veliki osvajač i reformator pruske države.

Životopis[uredi]

U mladosti se često sukobljavao s ocem, no poslije stječe njegovo povjerenje i naklonost.[1]

Sudjelovao je u Ratu za austrijsku baštinu, za kojeg je u dva rata Austriji oduzeo Šlesku. Zatim je ojačao vojne snage i uključio se 1756. u Sedmogodišnji rat u savezu sa Velikom Britanijom.[1] Premda je ratovao s moćnim suparnicima; Austrijom, Francuskom i Rusijom, iskazao se kao sposoban vojskovođa i ratni strateg te je zajedno sa suparnicima sudjelovao u prvoj diobi Poljske i stekao Istočno Pomorje bez Gdanjska i Toruna.

Poslije rata radio je na gospodarskom oporavku zemlje, ali je velikim porezima izazvao nezadovoljstvo u narodu. U duhu prosvijećenog apsolutizma, proveo je reforme u zakonodavstvu i sudstvu te je ukinuo mučenje.[1] Za njegove vladavine grade se kanali, ceste te otvaraju obvezne škole za mušku djecu.

Pokrovitelj umjetnosti[uredi]

Na svom je dvoru okupljao književnike, a i sam se bavio pjesništvom. Napisao je raspravu protiv Machiavellija Antimachiavell, te niz političkih, povijesnih i književnih djela.[1]

Dopisivao se s Voltaireom, ali se kasnije razilazi s njegovim filozofsko-političkim stavovima.

Bilješke[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 46.

Literatura[uredi]

  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VII, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-07-4 nevaljani ISBN