Isusovo preobraženje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 406925 od 2. siječnja 2022. u 13:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Raffael: Isusovo preobraženje
Crkva na gori Tabor, na mjestu gdje se dogodilo Isusovo preobraženje

Preobraženje Isusovo je događaj iz Isusova života opisan u Novom zavjetu.

Isus se vratio dolinom rijeke Jordan u Galileja i s apostolima popeo se na visoku goru. U Svetom Pismu ne spominje se njeno ime, no smatra se, da je to gora Tabor. [1] U podvečer Isus je s apostolima bio u podnožju gore Tabor. Tu je zapovijedio apostolima, da ga pričekaju, jer se ide pomoliti. Pozvao je samo apostole Petra, Ivana i Jakova i s njima se popeo na vrh gore. Ta tri apostola više su se isticali u vjeri i gorljivosti.

Kada su došli na vrh, Isus je potražio samotno mjesto i molio se. Apostoli su također molili, ali su zaspali. Kada su se probudili ugledali su veličanstven prizor Isusova preobraženja. Isus je imao i dalje isto tijelo i lice, ali ga je obasjala nebeska svjetlost i Isusovo lice zasjalo je kao sunce. Od sjaja, odjeća mu je postala bijelija od snijega.

Pokraj Isusa ukazali su se Mojsije i Ilija kao nebeski svjedoci. Bili su u svom pravom tijelu, a ne kao prikaze. Njih dvojica glavni su predstavnici Staroga zavjeta. Mojsije je oslobodio židovski narod iz egipatskog ropstva, preveo ga preko pustinje i proglasio židovski zakon. Ilija je najveći prorok Staroga zavjeta. Isus se našao uz njih kao najveći prorok i zakonodavac. Njih dvojica su svjedočili, da je Isus Mesija koji će ispuniti židovski zakon. Mojsije i Ilija razgovarali su s Isusom o svršetku Isusovu tj. o muci, uskrsnuću i uzašašću. Kada je završavao Isusov razgovor s njima, kojeg su slušali trojica apostola,, Petru je bilo žao, da to završi pa je rekao: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu. (Mt 17,4)" [2] U Svetom Pismu je dodano, da je Petar to rekao ne znajući što govori. Bio je zanesen prizorom.

Dok je Petar još govorio, sjajan oblak spustio se s neba i nestali su Mojsije i Ilija apostolima s vidika. Bog se u Starome zavjetu javljao Židovima u obliku oblaka, jer oči ne bi mogle podnijeti Božji sjaj. Ukazao se u obliku oblaka i priikom Isusova krštenja na rijeci Jordan i kasnije prilikom Isusova uzašašća.

Bog je progovorio apostolima iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (Mt 17,5)".

Isusovo preobraženje, Mojsije i Ilija te glas Boga Oca imali su zadatak uvjeriti apostole, da je Isus doista Sin Božji, makar ga čeka muka i smrt.

Židovi su bili uvjereni, da će umrijeti ako Boga vide ili čuju pa su trojica apostola od straha pali na zemlju i pokrili su lica rukama. Kada je sve već bilo gotovo, Isus im je rekao: "Ustanite i ne bojte se! (Mt 17,7)" Tada je već Isus bio u svakidašnjem izdanju bez sjaja. Dok su se spuštali s gore, Isus im je zapovijedio da ništa nikome ne govore, "dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih". Taj događaj apostolima je bio utjeha u budućim naporima i mukama, kada je Isus bio mučen.

Sveti Petar napisao je u svojoj drugoj poslanici: "Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori (2 Pt 1,16-18)". A apostol Ivan zapisao je: "I vidjesmo slavu Njegovu - slavu, koju ima kao Jedinorođenac od Oca (Iv 1,14)"

Istok slavi ovaj blagdan od 7. stoljeća. Zapadna crkva unijela ga je u svoj kalendar tek 1457. godine, i to u slavu pobjede kršćanske vojske nad Turcima kod Beograda. Zaslužni za tu pobjedu nad Turcima bili su Janko Hunjadi i Ivan Kapistran čime su zaustavili prodor Turaka ka sjeveru. Obojica su kratko nakon pobjede umrli, prvi u Zemunu, a drugi u Iloku. [3]

Izvori

  1. Dr. Rudolf Vimer:Isus Krist, život našeg Spasitelja, UPT Đakovo 2006.
  2. http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php?odabir=Nmt&glava=17
  3. Еванђелист, бр. 34., Преображење Господње. Београд: Црква светог Марка. 2019.. str. 21.