Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gora Tabor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Pogled na goru Tabor


Gora Tabor (na hebrejskom: {הר תבור} har Tabor, arapskom: {جبل الطور } Jebel et Tur, grčkom: Όρος Θαβώρ)

Nalazi se u Izraelu, u donjoj Galileji, 9 km jugoistočno od Nazareta, u istočnom dijelu Izraelske doline, 18 km zapadno od Galilejskog mora. Visoka je 588 m.

Etimologija imena Tabor potječe od riječi Taboureau što znači središnja kupola prostora, a pošto je sasvim odvojena od lanca planina i zaobljena od podnožja do vrha, tako je dobila i ime.

Godine 1925. na istočnoj padini gore pronađeni su ljudski ostaci i oruđa iz srednjeg (70.000 do 40.000 prije Krista) te iz kasnog paleolitika (35.000 do 15.000 prije Krista). Prije dolaska Izraelaca, na gori je postojalo svetište Kanaanca, čiji su ostaci vidljivi i danas u kripti franjevačke bazilike. Krajem trećeg stoljeća prije Krista Antioh III gradi vojnu utvrdu na vrhu.

U Starom zavjetu se spominje na više mjesta (Jš 19 12, 19 22, 19 34), (Suci 4 6, 4 12, 4 14, 8 18) (1Sam 10 3) (1Ljet 6 62) (Jr 46 18) (Hoš 5 1). Goru Tabor smatrali su svetom neka od sjevernih izraelskih plemena: (Zebulunovo, Naftalievo i Jisakarovo).

Kršćanska tradicija drži je mjestom Isusova preobraženja (Mt 17 1-13; Mk 9 2-13; Lk 9 28-36, usp. 2Pt 1 16-18). Kao mjesto Isusova Preobraženja spominje je Origen u 3. stoljeću te sv. Ćiril Jeruzalemski i sv. Jeronim u 4. stoljeću.

Od 4. st. Tabor postaje metom kršćanskih hodočašča. Hodočasničko mjesto opustošeno je za najezde Perzijanaca 614. godine, da bi u vrijeme križara zasjalo novim sjajem: tu je utemeljena benediktinska opatija, za koju je obnovljena i proširena dotadašnja crkva, sjedište tamošnje biskupije, i sagrađen utvrđeni samostan. Nakon pora­za križara 1187. na nedalekoj poljani Hatinskih rogova svetište je opustjelo. Sva kršćan­ska zdanja porušio je sultan Malek al-Adil I kad je 1211.-1212. nad njima podigao ogrom­nu utvr­du čiji ostaci i danas impresioniraju hodočasnike. No i nju je razorio isti sultan 1227. da ne bi pala u ruke križara. Kršćanima je tada za čuvanje evanđeoske uspomene služila jedna mala crkvica, no i ta je razorena 1263. godine. Otkupili su je 1631. godine franjevci nakon njihova dolaska u Nazaret 11 godina ranije, ali su svoj samostan i crkvu uspjeli podići tek 1924. po planu koji je arhitekt A. Barluzzi razvio prema opustjelim staro­kršćanskim bazilikama u Siriji.

Na vrhu se nalazi i pravoslavna crkva.

U podnožju gore nalaze se: židovsko selo Kfar Tavor na istoku te dvije arapske zajednice; na jugoistoku Shibli-Umm al-Ghanam i Daburiyya na sjeverozapadu.