Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Druga Petrova poslanica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Novi zavjet
Evanđelja
Poslanice apostola Pavla
Katoličke poslanice
Stari zavjet
Portal: Kršćanstvo
VRU

Druga Petrova poslanica je jedna od knjiga u Bibliji i Novom zavjetu. Kratica knjige je 2 Pt. Autor se predstavlja kao Šimun Petar, apostol, ali nijedan suvremeni komentar ne prihvaća njegovo autorstvo, osobito zbog izrazite strukturalne sličnosti ove poslanice i Judine poslanice. Isto tako, stil i jezik ove poslanice bitno se razlikuju od stila i jezika Prve Petrove poslanice, te je sasvim jasno kako je nemoguće da je obje poslanice napisao isti autor. Napisana je vjerojatno negdje oko 90. godine, u svakom slučaju prilično nakon sinoptičkih Evanđelja (na koja se autor poziva, pokušavajući uvjeriti svoje čitatelje u 2 Pt 1.16 da je on svjedočio Isusovom preobraženju), kao i nakon Prve Petrove poslanice (jer veli da mu je ovo druga poslanica). Namijenjena je Crkvi u cjelini. Sastoji se od tri poglavlja.

Poslanica počinje riječima: "Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas (2 Pt 1,1)" [1]. U nastavku autor piše, da će ubrzo umrijeti kako mu Gospodin Isus navijesti (2 Pt 1,14), da je očevidac njegova veličanstva (2 Pt 1,16) i da je ovo druga poslanica koju piše (2 Pt 3,1). Usprkos tome, neki učenjaci smatraju, da je netko drugi autor poslanice jer se razlikuje u lingvističkom stilu od Prve Petrove poslanice, ima puno sličnosti s Judinom poslanicom itd.

Autor poslanice kritizira lažne proroke i učitelje, čije naučavanje odudara od autentične apostolske tradicije i nagoviješta im propast. Objašnjava, da je Isus odgodio ponovni dolazak, kako bi što veći broj ljudi dobio priliku, da odbaci zlo i nađe spasenje. Poziva kršćane, da strpljivo čekaju Kristov ponovni dolazak i da uče iz Pisma. Poučava kako: "nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno, nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili (2 Pt 1, 20-21)". Poslanica više puta spominje događaje i osobe iz Staroga zavjeta poput Noe i Lota, Sodome i Gomore. Pri kraju spominje i apostola Pavla i njegove poslanice pa je prema tome pisana nakon njih.

Reference

Vanjske poveznice