Saudijska Arabija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 402582 od 22. prosinca 2021. u 02:44 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir zemlja svijeta

Saudijska Arabija, službeno Kraljevina Saudijska Arabija država je na Аrapskom poluotoku u Jugozapadnoj Aziji. Na zapadu dugom obalom izlazi na Crveno more, a na istoku na Perzijski zaljev. Graniči na sjeveru s Jordanom, Irakom i Kuvajtom; na jugu s Jemenom, na jugoistoku s Omanom te na istoku s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Katarom. Ima morsku granicu s Bahreinom s kojim je povezana mostom.

Povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Saudijske Arabije

Islamski vjerski reformator Muhammad ibn Abd al-Wahhab udružio je oko 1750. godine snage s vladarom mjesta Diriyah u središnjoj Arabiji, Muhammadom ibn Saudom, čiji su nasljednici do početka 19. stoljeća s potporom širokih slojeva oduševljenih novim vjerskim vođom osvojili većinu Arapskog poluotoka. Veza dinastije Saud s vehabijskom interpretacijom islama ostat će jedno od ključnih obilježja saudijske države i u budućnosti.

Nova arapska sila pobudila je reakciju svojih moćnih susjeda, Osmanskog Carstva i njegovog saveznika Egipta koji su 1818. uništili prvu saudijsku državu. Ubrzo je uslijedila obnova, ali druga država podlegla je unutarnjim sukobima i ratovima sa susjedima 1891. godine.

Modernu Saudijsku Arabiju osnovao je Abdul Aziz Al-Saud, poznat kao Ibn Saud, koji je 1902. započeo okupljati tradicionalne obiteljske zemlje kombinacijom oružanih sukoba i vješte diplomacije. Ujedinjeno Kraljevstvo, tada najznačajnija sila na Bliskom istoku, priznalo je neovisnost Saudove kraljevine 1927., a 1932. Hidžaz i Nedžd (središnji dio Arapskog poluotoka) i formalno su ujedinjeni u Kraljevinu Saudijsku Arabiju.

Početak iskorištavanja nafte nakon drugog svjetskog rata preobrazio je nekad zaostalu nomadsku zemlju omogućivši izgradnju infrastrukture i državu blagostanja po europskom modelu. Na međunarodnom planu Saudijska Arabija balansira između dobrih odnosa sa zapadnim državama i odanosti zajedničkim arapskim ciljevima. Saudijsko društvo još je uvelike konzervativno i značajan utjecaj imaju islamske vjerske vođe (uleme).

Zemljopis

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Saudijske Arabije

Najveći dio zemlje zauzima pustinja. Na zapadu, uz Crveno more, uzdižu se planinski lanci Hidžaz i Asir s najvišim vrhom Sawdom (3.133 m). S istočne strane planina teren se polako spušta do zapadnog priobalja uz Perzijski zaljev i granica s UAE i Omanom. Većina teritorija slabo je naseljena, a stanovništvo je koncentrirano u gradovima na zapadnoj obali i njenom zaleđu (Džeda, Meka, Medina, Yanbu), glavnom gradu Rijadu u središtu zemlje, te na istočnom priobalju gdje je locirana većina naftnih izvora (Dammam, Hofuf, Dahran).

Stanovništvo

Islam je religija gotovo cjelokupnog domaćeg stanovništva i jedini ima službeno priznanje. Saudijska Arabija je kolijevka ove vjere i u zemlji se nalaze dva najvažnija islamska svetišta, Meka i Medina. Arapski, odnosno njegov lokalni dijalekt, je jezik većine stanovništva. Velik broj stanovnika (oko 6 mil.) su strani državljani na radu u industriji nafte i u drugim gospodarskim sektorima.

Gospodarstvo

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Gospodarstvo Saudijske Arabije

Saudijska Arabija najveći je svjetski izvoznik nafte, čiji je udio u BDP-u 40%, a u izvozu 90%. Fluktuacije cijene nafte na svjetskom tržištu izrazito pogađaju saudijsko gospodarstvo pa su česti i proračunski deficiti u godinama niskih cijena. BDP je u 2003. bio 11.800 USD po glavi stanovnika, mjereno po PPP-u.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Saudijska Arabija
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Saudijska Arabija
Gnome-globe.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Saudijske Arabije
Wiktionary-logo.svgPogledajte rječničku natuknicu Saudijska Arabija u Wječniku, slobodnom rječniku.

Izvori